Da bi kupio novo vozilo vrijedno, u prosjeku, 30.000 maraka, bh. radnik mora da svaku marku od plate odvaja tri godine, a u Njemačkoj automobil iste vrijednosti može steći za svega sedam mjeseci štednje.
Ako je vjerovati statistici, prosječno neto primanje u BiH “teško” je 832 marke, što znači da je u našoj zemlji potrebno raditi 36 mjeseci kako bi bio kupljen solidan četvorotočkaš, pritom da se prihodi uopšte ne troše.
Prema posljednjim dostupnim podacima, neto plata u Njemačkoj iznosi 4.356 maraka (2.234 evra), što znači da se 30.000 KM sakupi za nepunih sedam mjeseci.
Dok je za mnoge bh. građane novo vozilo samo pusti san, od nas su u mnogo boljem položaju i stanovnici ostalih zemalja Evropske unije, pa je tako u Holandiji plata 4.165 KM (2.136 evra), što znači da im za isti četvorotočkaš treba tek desetetak dana rada više nego Nijemcima.
Španci zarađuju 2.944 marke mjesečno (1.510 evra), te bi za isti automobil trebalo da uštede deset cijelih plata.
Možemo da zavidimo i Slovencima, jer bi oni, ako je vjerovati statistici, vozilo mogli da kupe ako cijelu platu gomilaju 15 mjeseci.
Komentarišući naše istraživanje, Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, ističe da nije ni čudno što se u BiH toliko teško motorizovati, jer imamo mnogo nezaposlenih, a uz to su plate onih koji rade u privredi i niže od prosjeka. Situacija je, upozorava ovaj stručnjak, sve teža.
-Možemo da zavidimo i Slovencima, jer bi oni, ako je vjerovati statistici, vozilo mogli da kupe ako cijelu platu gomilaju 15 mjeseci
“Kupovna moć jednog radnika ovde je značajno lošija nego pre pet godina. Stoga poređenje sa stanjem u EU i ličnim dohocima koje oni imaju tamo, te sa vrednošću koju za platu mogu da kupe robu, uključujući tu i automobil, pokazuje svu bedu do koje smo došli”, opominje Pavlović.
Slično kaže i Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, koji ističe da je prosjek, prema kojem je u BiH plata “teška” 832 marke, ionako varka, jer je dosta onih koji imaju značajno niža primanja.
Dok neki, ističe, zarađuju više hiljada, drugi o tom iznosu mogu samo da sanjaju. Bajramović, stoga, pita kako da sebi priušte novo vozilo oni što jedva sastavljaju kraj sa krajem i to u zemlji gdje je iznos sindikalne potrošačke korpe mnogo veći od plate.
“Kako da uštede? Pa svi su ionako u kreditima i to potrošačkim, koje su podigli da bi se prehranili”, naglašava Bajramović.
Ne čudi, stoga, što u auto-salonima sve glasnije izražavaju nezadovoljstvo pazarom koji imaju.
KOMENTARI