instant fap
NaslovnicaVijestiBiH

U BiH već dolaze radnici iz Turske i Bangladeša, a uskoro bi mogli početi i iz Indije, Filipina…

U BiH već dolaze radnici iz Turske i Bangladeša, a uskoro bi mogli početi i iz Indije, Filipina…

Još prije nekoliko mjeseci najavljivano je kako bi Bosna i Hercegovina uskoro mogla doći u situaciju da mora uvoziti radnike iz Turske, Bangladeša, Indije, Nepala i drugih zemalja, ali je tada to zvučalo pomalo nevjerovatno.

Međutim, sada to postaje stvarnost, jer bh. tržištu nedostaje radne snage. Ogroman broj ljudi napustio je zemlju te su neke industrije već u problemu zbog nemogućnosti pronalaska radnika. Stoga i ne čudi što posežu za stranim radnicima.

Kako u našoj zemlji ništa nije jednostavno, tako ni ova oblast nije uređena, makar ne u cijeloj državi. Naime, u Federaciji BiH još uvijek nije urađeno ništa kako bi se ovo pitanje regulisalo, dok je u Republici Srpskoj sve prilično jasnije i lakše.

U narednom periodu bi, kako je za Klix.ba kazao Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, poslodavci iz FBiH trebali sjesti s predstavnicima vlasti kako bi im objasnili kako bi se na najbolji način mogla urediti ova oblast.

“Ukoliko se ovo pitanje ne reguliše na jedan legitiman i legalan način, počet će da raste siva zona i onda će nam se dešavati, što se ustvari već dešava u manjoj mjeri, da nam dolaze ljudi iz Turske na tri mjeseca, kao turisti, i da rade ovdje na crno ili da se u Federaciju uvoze strani radnici preko Republike Srpske, a u tom slučaju i porezi i sve ostalo onda idu RS-u”, kazao je Smailbegović.

Pojasnio je Smailbegović kako se u Federaciji BiH traži nostrifikacija diploma za radnike iz drugih zemalja, ali kaže i kako je to za pojedina zanimanja i poslove besmisleno.

“Ako nama, naprimjer, treba 50 konobara, ne možemo da nađemo radnike ovdje i hoćemo da ih uvezemo iz neke druge zemlje, nema nam smisla da se za to traži diploma o završenoj školi. Pa ni kod nas ne rade konobari s diplomom konobara. Također, nama u industriji trebaju pomoćni radnici, a to su poslovi za koje nije neophodna prethodno završena neka određena škola. Razumio bih da nam treba diploma za visoku stručnu spremu, ako trebate nekog hemijskog inžinjera, elektroinžinjera i slično, ali za zanimanja u industriji i uslugama, to nam nema smisla”, istakao je Smailbegović.

U Republici Srpskoj, kaže, sve je mnogo jednostavnije, te se već dešava da radnici iz Turske i Bangladeša dolaze i obavljaju određene poslove.

“Bitno nam je da se otvori mogućnost, da se zakonski reguliše da je taj proces fleksibilan. S obzirom na to da smo tek krenuli u taj proces, ne znam da li ćemo dobiti podršku vlasti, ali se nadamo da ćemo naići na razumijevanje. Ovdje je pitanje i percepcije, zašto mi želimo da uvozimo radnu snagu? Nije nama cilj da dobijemo jeftine radnike, već je u određenim granama danas zaista teško naći radnika iz BiH. Mi ovdje pričamo o uvozu deficitarne radne snage. Primjera radi, radnici iz građevinskog sektora iz BiH su uglavnom otišli na Zapad, ovdje je sada ostalo poluprazno. To su sve ove zanatske djelatnosti u građevini, od molera, tesara, keramičara, stolara i tako dalje. Tu su i konobari, spremačice i drugi poslovi”, kazao je Smailbegović.

Najlakše bi nam, kaže on, bilo uvoziti radnike iz Turske, s obzirom i na blizinu, ali i na sličnost mentaliteta, a nakon Turske, potencijalne zemlje su i Indija, Bangladeš, Pakistan, Nepal, Filipini i druge. Kako bi se ovo pitanje riješilo i kako se sivo i nelegalno tržište ne bi širilo, Smailbegović poručuje kako je neophodno da se ova oblast što prije uredi.

U Republici Srpskoj, pojasnio nam je Saša Trivić, predsjednik Unije Udruženja poslodavaca Republike Srpske, Vlada RS-a odobri godišnju kvotu broja radnika koji se mogu uvesti, koju predloži Zavod za zapošljavanje, nakon čega poslodavci mogu tražiti radnike i van države.

“Međutim, ono što se trenutno dešava je da se uglavnom radi ilegalno, jer poslodavci nisu dobro informisani o tome kako izgleda cijeli taj proces. Stoga smo mi pokrenuli pilot projekt s Ministarstvom rada, da se utvrdi koji su to sve koraci, kako to sve izgleda i da se izda jedan priručnik za sve poslodavce kako bi se spriječilo da ljudi rade na crno. Trenutno se dešava da ljudi dođu kao turisti u BiH na dva-tri mjeseca pa rade i onda se vrate nazad zu svoju zemlju, a dođu drugi, dok radne dozvole omogućavaju boravak od godinu dana”, kazao je Trivić.

Dakle, poslodavac koji u Republici Srpskoj želi da zaposli radnika stranca prvo mora vidjeti da li na biroima za zapošljavanje ima nezaposlenih radnika s potrebnim kvalifikacijama.

“Dešava se da na birou bude nezaposlena osoba, naprimjer mesar koji je u tom trenutku potreban poslodavcu, ali kada stupe u kontakt s njim, on ne želi da radi i onda su poslodavci u problemu. To je dalje stvar dobre volje da li će vam biro dozvoliti ili neće da dovedete stranog radnika, ali mogu tražiti i da dovedemo radnika s diplomom mesara, što je rijetkost da neko ima, uglavnom se tu radi o priučenim mesarima i onda se mora mijenjati zakon gdje moramo staviti da je on fizički radnik. Dešava se često i da za njih postavljaju uslov da moraju znati jezik ili nešto slično. Zbog toga smo mi i ušli u proces da utvrdimo kako se ponaša zavod, može li se to pojednostaviti, ali hoćemo i da imamo priručnik koji će pomoći poslodavcima i objasniti im na koji način mogu dovesti radnika iz neke druge zemlje”, kazao je Trivić te dodao kako nakon završenog i dogovorenog posla sa zavodom, poslodavci još moraju dobiti i dozvolu Službe za poslove sa strancima.

Trivić je istakao da poslodavci ne idu za jeftinom radnom snagom, nego za radnom snagom uopšte, a kaže da su se oni koji su do sada dolazili iz Turske pokazali kao veoma dobri radnici. Međutim, sve to još uvijek nije u potpunosti legalno, što dovodi i poslodavce u određeni rizik, ukoliko, primjera radi, neko napravi neko kriminalno djelo, nastrada na gradilištu ili se razboli.

Zbog jednostavnijih procedura u Republici Srpskoj, gdje se sve rješava na nivou opština, već su zabilježeni slučajevi gdje su privrednici iz Federacije registrovali firmu u ovom entitetu i obavljali poslove u Federaciji sa stranim radnicima, a kako se to ne bi dešavalo u narednom periodu i češće, neophodno je, kaže Smailbegović, da se što prije donese uredba i u Federaciji i da se omogući poslodavcima uvoz radnika iz drugih zemalja.

KOMENTARI