Izdvajao se, imao je ‘ono nešto’, “
kažu ponosni ključani i drago im je da je:
– Napadač Craiove konačno dobio poziv Prosinečkog.
Još kao klinac kada je počeo igrati fudbal u Ključu, Elvir Koljić maštao je da će jednog dana biti reprezentativac.
Svjedoci njegovog fudbalskog odrastanja kažu kako se s tribina nerijetko znalo čuti: ‘Ovaj mali je čudo’, ali Koljićeva profesionalna karijera i nije počela tako obećavajuće.
Ključ je zamijenio Slovenijom, tačnije Triglavom u kojem gotovo nikako nije igrao, da bi potom u Borcu iz Banja Luke kroz 35 odigranih utakmica samo dva puta zatresao protivničku mrežu.
Ni sjena ‘killera’ kakav je danas.
“Bilo je teških trenutaka, kada nije išlo najbolje, kada bi neko najradije odustao od fudbala… Ali, imao sam cilj i sav rad i trud na kraju su mi se isplatili”, kaže Koljić, koji je preko Triglava, Borca, Krupe i Lecha stigao do Rumunije. Danas ne samo da sjajno igra u dresu Craiove, nego je sa 12 postignutih pogodaka i jedan od najboljih strijelaca tamošnje lige, a na sve to imun nije mogao ostati ni Robert Prosinečki koji mu je uputio poziv za utakmice protiv Armenije i Grčke.
Nogometnu abecedu Koljić je savladao kod Amera Hajdarovića. Odškolovao je desetine, stotine igrača, no Koljić je otišao najdalje, postigao je najviše, a svaki njegov gol Hajdarovića čini ponosnim, djeluje na njega jače od bilo kojeg lijeka.
“Svi u Ključu smo oduševljeni i ponosni što je naš Eli danas reprezentativac.
Trenirao sam ga u Ključu godinama, vidjelo se već tada da ima ‘šlifa’, a što je najvažnije bio je dijete za poželjeti, niko nije mogao ružnu riječ reći o njemu. Bio je poslušan, miran, na svakom treningu bi upijao sve što se kaže. Primjer svima”, prisjetio se Hajdarović, jedan od prvih Koljićevih trenera.
Presretan je Hajdarović kako mu Koljić vraća. Na najljepši način.
“U igri se izdvajao po mašti, kreativnosti, ali kada dođe pred gol, realizacije nigdje.
Imao je problema s tim. S vremenom naučio je da instiktivno daje golove kao najbolji vrhunski fudbaleri. Za sve što je napravio treba biti zahvalan samom sebi. Samo ja znam kakve je padove imao kroz karijeru, ali bio je uporan, imao je cilj i nikada nije odustajao. Iznenadio me je, iskreno, iako sam vjerovao u njega.”
Na putu da postane ono što je danas veliku ulogu je odigrala i podrška porodice.
“Iz krasne je porodice. Sigurno da i roditelji imaju velike zasluge za ove rezultate, uvijek su bili uz njega, kao i brat koji je također bio fudbaler. Važio je isto za velikog talenta, ali, eto, nije se dalo da napravi nešto više.
Igrali smo jedno vrijeme zajedno u Ključu.”
Koljić je skroman i danas kada je zvijezda u Rumuniji.
“U kontaktu smo i dalje. Kada se vidimo oslovljava me sa ‘šefe’, uvijek pita za bivši klub, saigrače…
Ostao je isti onaj Elvir kakav je bio i kada je igrao za Ključ.”
Posljednji fudbaler iz Ključa koji je igrao za reprezentaciju bio je Muhamed Subašić.
“Hamo više nije u repki, već nekoliko godina. Sretni smo što danas među Džekom i Pjanićem imamo našeg Elija.
Živjet ćemo za svaku njegovu utakmicu.
Samo neka ga povrede zaobiđu i bit će on prava zvijezda”, uvjeren je Hajdarović koji je na kraju dodao da je u Ključu s Koljićem radio i trener Husein Medić.
Danas se prema Transfermarktu vrijednost Koljića procjenjuje na milion eura, a nesumnjivo će kako će ona rasti u narednom periodu, vjerovatno i ubrzano, pogotovo ukoliko nastavi igrati na ovom nivou.
KOMENTARI