U Memorijalnom kompleksu Potočari kod Srebrenice jučer je klanjana dženaza za 520 žrtava, koje su ubijene u genocidu počinjenom u julu 1995. godine, a ekshumirane proteklih godina iz desetina masovnih grobnica u Podrinju.
Dženaza-namaz je, uz prisustvo više 30.000 građana, političara, ambasadora, predstavnika nevladinih organizacija, predvodio reisul-ulema Mustafa efendija Cerić. U potočarskoj Dolini šehida od danas se nalazi 5.657 mezara. U njima su kosti nedužno ubijenih dječaka, muškaraca i žena.
Sidranova pjesma
Hiljade Podrinjaca, rasutih po svijetu, u Potočare i Srebrenicu su počele stizati još prije nekoliko dana, kako bi se posljednji put oprostile od svojih najmilijih. Danas, od ranih jutarnjih sati, kilometarske kolone automobila i autobusa stizale su u Potočare. Svi su došli odati počast žrtvama genocida i klanjati dženazu. Došli su se oprostiti od nedužno ubijenih Srebreničana, Bratunčana, Vlaseničana, Zvorničana…
Komemoracija žrtvama genocida je započela recitovanjem Pjesme o Srebrenici, autora Abdulaha Sidrana. A potom, prisutnima se obratio Ćamil Duraković, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 17. godišnjice genocida.
– U ovim tabutima danas leži jedan cijeli svijet. Tek danas svakome od njih vraćamo identitet, ime i prezime. Oni za nas od danas postaju ljudi, a prestaju biti neidentifikovani ostaci. U vrijeme kada su ih ubijali nisu bila važna njihova lična uvjerenja, nije bila važna njihova ideologija, ubijani su zbog onoga s čim su se rodili. Tako je i danas. Ni među nama koji smo ovdje nema nikakvih razlika, kao što ih nema ni među onima koji još čuvaju tekovine onih koji su naše najdraže ubijali u genocidu od maja 1992. do jula 1995, kazao je Duraković.
Mjera poštovanja prema onima koji su ukopani i koji se trebaju ukopati, naglasio je Duraković, nisu velike riječi koje će se izgovoriti, nego ono što se čini za njihovu djecu čija se sigurna budućnost mora osigurati.
– Naša nespremnost da se pobrinemo za njihovu, za našu djecu, nespremnost je da se pobrinemo sami za sebe. Ostanite ovdje sa nama, zbog onih koji ovdje počivaju, zbog onih koje još tražimo, i ostanite zbog onih koji danas vjeruju da žrtve nisu vrijedne pomena, koji javno vrijeđaju najsvetije što imamo, koji tvrde da lažemo kada govorimo istinu o genocidu, kazao je Duraković.
Nakon njegovog obraćanja, brojne delegacije su položile vijence u Memorijalnom centru. A potom, muk i tišina u mezarju. Izveden je Srebrenički inferno. Preživjeli su su plakali pored tabuta.
A teško je bilo i rabinu Arthuru Schneieru, predsjedniku Fondacije Prigovor savjesti i čovjeku koji je preživio holokaust. Kako je kazao u svom obraćanju, prešao je Atlantik kako bi se zajedno prisjetili još jednog ružnog poglavlja nečovječnog odnosa čovjeka prema čovjeku.
– Iako razorni bol zbog ovog zločina osjećaju najviše Srebreničani, BiH i porodice žrtava, naročito – u tome niste sami. Ja tugujem sa vama, osjećam vašu tjeskobu, čujem vaš krik i osjetim bol, kazao je Schneier.
Reisul-ulema Mustafa efendija Cerić je u obraćanju podsjetio na kur'anski ajet u kojem se kaže: da su sva stabla na zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi. Allah je uistinu silan i mudar.
– Ponovi još jednom, sine: Da su stabla na zemlji u Bosni pisaljke, a da se u rijeku Bosnu ulije još sedam rijeka, ne bi se ispisale moje riječi bola i tuge za mojim najmilijim, koje sanjam, kojima se nadam, kojim danas u Potočarima dženazu klanjam. I pitam se dokle ću još biti u nemilosnim i nepravednim rukama ubica mog babe, amidže, daidže, mog brata i mog druga. Dokle će djeca mog naroda učiti u školama da su ubice njihovog babe junaci, a da su njegova braća zbog vjere i nacije nepoželjna i zato im ne pripadaju nikakva prava, kazao je Cerić.
Dolina šehida
On je naglasio da nema razumnog ljudskog bića i nema razumnog čovjeka na svijetu koji može shvatiti da se žrtve genocida moraju moliti za milost onima za koje se zna da su im ubili roditelje.
– Nema moralnog objašnjenja zašto se šehidsko mezarje ovdje u Potočarima i cijeli grad Srebrenica ne proglase svetim mjestom, gdje buduće generacije Evrope i cijelog svijeta treba da uče i nauče da se nikada i nigdje ne ponovi holokaust i genocid na tlu Evrope, kazao je Cerić.
Nakon klanjanja dženaze, tabuti su na rukama preživjelih preneseni do kabura, gdje su i ukopani. I ovaj put, iz Doline šehida čuli su se samo jecaji i krici. Potočarima su odjekivala imena nedužno ubijenih žrtava.
Zvižduci i tekbiri
Među prvima na mezarje u Potočare stigao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Iza njega, kroz masu od koje ga je dijelilo obezbjeđenje, prošao je ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija. Masa je u tom trenutku počela snažno zviždati i dobacivati. “Isti si kao oni prije”, govorio je čovjek iz mase. Nakon što se iz muzeja pojavio američki ambasador Patrick Moon, jedna grupa snažno je počela uzvikivati: “Tekbir! Allahu ekber!”. Ubrzo je iz muzeja izašao i član Predsjedništva Željko Komšić, koji je dočekan zaglušujućim zvižducima i glasnim negodovanjem. Među svijetom se, bez obezbjeđenja, kretao visoki predstavnik Valentin Inzko.
KOMENTARI