Desetak kilometara sjeveroistočno od Livna, na golemoj visoravni Kruge planine Cincar, opuštajući mir netaknute prirode ometa brzi i elegantni galop oko dvije stotine konja. Bijeli, sivi, riđi ili pak vranci svi su nepripitomljeni i bez vlasnika.
Punih pet desetljeća žive pod otvorenim nebom, prepušteni vremenskim uvjetima, jakim zimama i napadu vukova. Livanjani ih nazivaju “divljima” jer nema niti jednog koji se oždrijebio u štali. Zime preživljavaju u krdima, a tokom ostalog dijela godine raspoređeni su u manje skupine koje predvode dominantni mužjaci. U potrazi za dobrom travom, soli i vodom dnevno prijeđu i na desetine kilometara.
– Prije pet desetljeća ljudi su se iz livanjskog kraja zbog siromaštva selili u zemlje Europe, a oni koji su ostali, bavili su se zemljoradnjom. Konje su ubrzo zamijenili strojevi, pa su ih vlasnici zbog neimaštine puštali na slobodu što je bilo bolje nego da ih ubiju – priča Livanjanka Željka Mihaljević (56), koja sa suprugom i prijateljima već dvanaestak godina obilazi konje, druži se s njima i fotografira ih.
Nekima je čak podijelila i imena, pa se svaki put kada se penje prema planini nada da će sresti Zekana, Čokoladu, Žicara ili pak Goluba.
KOMENTARI