Oprostite nam maleni što vas nismo uspjeli zaštiti. Sanjajte ih vi koji ste im uzeli živote i neka su vam njihove slike uvijek pred očima.
A njima da dragi Allah podari lijepi dženet.
Lijepa, plavokosa djevojčica krupnih očiju na fotografiji iznad ovog teksta zove se Nermina Bačić. Ovako je izgledala kada se u proljeće ‘92. godine u Prijedoru slikala za pasoš kojeg nikad nije dobila. Sada znamo i zašto. Oni koji su joj ga trebali dati kako bi tog ljeta posjetila babu Fikreta u Njemačkoj za nju su skrojili drugačiju sudbinu. Nermina je živjela u selu Zecovi.
Dane je, kao i većina njenih vršnjaka, provodila u igri. Radovala se skorom polasku u školu. Njen brat Nermin, koji je te 1992. godine napunio 12. godina, kao i svaki stariji brat, bio je Nerminin uzor i zaštitnik. Međutim, od jednog zla je nije mogao spasiti. U njihovo selo se spustilo 25. jula, odjeveno u uniforme srpskih vojnih i paravojnih snaga, s oružjem u rukama. Četnici. Kako ih drugačije nazvati?! Teško je normalnom čovjeku zamisliti kakve su to zvijeri morale biti kada su mogle pucati u nedužnu DJECU! Ubili su Nerminu i Nermina. Ubili su i ostalu djecu iz sela, njihove majke, nene, djedove…Njihova tijela nikad nisu pronađena. Svoju djecu otac Fikret neumorno traži po grobnicama oko Prijedora.
KOMENTARI