Ovih dana, zaboravili smo na etničke razlike, na banalnosti kojima nas sa svih strana zatrpavaju svakog dana. Ronioci, sportisti, planinari, svako ko je mogao uključio se u akciju pomaganja drugima.
Bitno je bilo pomoći, prijatelju, komšiji, nepoznatom. Svi su pomagali koliko su mogli.
Mnogi su postali volonteri i radili su razne poslove, od prikupljanja i sortiranja pomoći do odlaska na teren gdje su spremali, čistili i pomagali potopljenim. Pomoć je bila potrebna od prvog dana kada je kiša stala.
Mnogima je voda ostala u domovima, pa je početak sanacije bio obilježen izbacivanjem vode uz pomoć pumpi. Trebalo je izbaciti potpoljeni namještaj, uništene podove, prozore i druge stvari.
Mnogi se pitaju kako dalje? Ostaje zebnja pri svakom dužem padanju kiše, postavlja se pitanje hoćemo li opet biti poplavljeni, može li nas neko zaštiti od rijeka, izgraditi visoke nasipe i brane?
Međutim, uprkos podjelama koje nam političari nameću, nesreća koja je zadesila ovu zemlju dokaz je da je saradnja među običnim ljudima moguća. Solidarnost i međusobna pomoć nas običnih ljudi ostaje kao imperativ na kraju ove godine.
KOMENTARI