Važno je biti, šta?

Piše: Senad Kubat

U šta sve u zadnjih stotinjak i kusur godina nije ovaj jadni muhamedanski narod Bosne i Hercegovine razno razna, u dato vrijeme aktuelna, politička elita i tzv vođe uvjeravali i pritisak vršili, za silna i sudbonosna opredjeljivanja, od toga kome dati lojalnost, za koga i za šta vrijedi krv prolijevati i ginuti, koju ideologiju usvojiti pa dotle da su s nastankom titove Jugoslavije bili čak strateški interesi i vjeru Islam i njegove vrijednosti napustiti. Sve od turskog vakta, preko Austrougarske pa preko dvije Jugoslavije, kraljeve i titine , do današnjih dana. Dobro je vala ovaj narod ostao u pameti.

Od pojave tzv demokratskih promjena u Jugoslaviji u čijem je sastavu bila Republika BiH prestalo je ubjeđivanje da se izjašnjavamo kao Jugosloveni, uzgred budi rečeno apsurd je da je vrlo aktivni bivši komunista i sadašnji socijaldemokrata (bar je to bio dok ga Lagumdžija nije najurio iz SDP-a) Tokić Sejfudin bio gorljivi zagovornik jugoslovenstva za ondašnje Muslimane, cini mi se ništa manje strastveno kao i danas dok putujući po Bosni agituje za bošnjaštvo, ili se pozitivno transformisao ili je to aktivnost staroga pragmatika? Po mom skromnom sudu ipak je to trebao raditi neko autentičniji i biografski vjerodostojniji, ali to se tiče osmišljivaca kampanje Važno je biti Bošnjak.

E sad kad smo kod toga složit ću se da mi Dobri Bošnjani, muslimani, Neopredijeljeni, Muslimani, jednim dijelom Srbi i Hrvati, Jugosloveni, Bosanci, Bošnjaci (to su sve do sada bili naši zvanični etnički nazivi, dok su druga dva bosanska naroda odavno već prepoznala svoj naziv i na tom planu bar u Bosni stotinjak godina nemaju nikakvih dilema ) napokon završimo tu priču oko etničkog imena, kad nismo to završili u 18. i 19. stoljeću dakle kad su to uradili svi evropski narodi. I ja mislim da je historijski najutemeljenije ime Bošnjak. Odnosno to je ime sa najviše pisanih argumenata i predjugoslovenskih državnih dokumenata koji se odnose na Bošnjake, posebno u tursko i austrougarsko razdoblje a svakako je takvih zapisa bilo i iz perioda srednjeg vijeka.

Pravo je pitanje zašto mi to ime biramo tek sada u 21. stoljeću?

Većina koja se kvarta u ovo pitanje odmah će kao iz topa reci da su takve bile historijske okolnosti, da nam nosioci velikosrpske, velikohrvatske i jugoslovenske elite to nisu dopustili i da je to eto razlog. To mi zvuči i komično i otuzžno, kao da smo mi kroz taj čitav historijski period bili neka mala marginalna i beznačajna etnička skupina koju je kao zvao ko je kako htio i ako je htio, a ne da smo fakat cijelo to vrijeme jedan od uvijek najmnogobrojnijih naroda, koji je imao u određenim periodima i bitne materijalne potencijale u svojim rukama, imao je ne rijetko presudan utjecaj u vlasti. Dakle do uspostave jugoslovenske države bili smo vodeća gradska intelektualna snaga Bosne, ne može se zanemariti ni naša brojnost niti utjecaj jakih familija i pojedinaca u komunističkom pokretu i kasnije u samoj socijalističkoj Jugoslaviji.

Pa kako to da i pored evo letimično nabrojanih poprilično objektivnih komparativnih prednosti ili bar općih pogodnosti ipak nismo riješili tako važnu stvar za jedan narod kao što je nacionalno pitanje?

Duboko sam ubijeđen da je krivica skoro isključivo u nama. Prije svih u našim predvodnicima i većini tzv intelektalnih autoriteta, čast malobrojnim izuzetcima koji su odmah sklanjani i politički uništavani i to od strane samih Bošnjaka moćnika koji su štiteći svoj lični i cehovski kapital te razne druge interese, prihvatali sve šta je drugi neko nametao i zahtijevao samo nek se ne puca i nek se imetak ne rasipa, a šta če raji ime, fukara je fukara kako god ga zvao, eto i takvih je komentara bilo od strane bošnjačkih uglednika kroz ove periode lutanja. Na taj strah od gubitka kapitala i društvenih pozicija kad se doda kompleks Islama, od kojeg i danas mnogi boluju, šta drugo dobiješ sem poniženog, uplašenog i dezorjentiranog pojedinca bez stvarne snage i vizije.

Naravno bilo je i dostojanstvenih i hrabrih koje su moćnici naravno izdali i uništili dokazujući time lojalnost datim vladarima Bosne. Navešću samo dvojicu iz dva raziličita historijska vremena, Husein Kapetan Gradaščević iz turskog doba i Husaga Ćišić iz jugoslovenskog doba, i da ne nabrajam dalje, jer bilo ih je fala Bogu još, ali u ovoj temi same ličnosti mi nisu u fokusu, ovaj put pažnju usmjeravam generalno na naša vodstava, ali svakako imam namjeru pisati i o pojedincima Bošnjacima (ili već kako se ko izjašnjavao od njih) kako onim pozitivnim tako i onim negativnim.

Naravno da je ovakvo pogubno djelovanje naše elite bilo ohrabrivano i obilno podržavano od strane svih koji su imali teritorijalne ili neke druge ideološko političke interese vezane za Bosnu (kad pišem Bosnu mislim na cijelu BiH). Jer ne zaboravimo, sve ideologije i politike koje su osim u tursko doba ovdje egzistirale bile su kršćanske provinijencije a prije svega s ciljem za aneksiranje ili utapanje Bosne u druge državne zajednice. Glavna smetnja su bili njeni ljudi muslimani kao što su to i danas, ali srećom po aspiratore nikad dovoljno jedinstveni i dostojanstveni da bi ove aspiracije i planovi jednom za svagda bili napušteni. Zato ja nikad ovdje ne očekujem lagahno pristizanje bilo kakvog unutarbošnjačkog konsenzusa jer to je snaga koja pokopava velikodržavničke snove i projekte.

Ipak da može i drugačije navešću kroz dva svijetla kraća historijska trenutka bošnjaćkog ponosa i časti. Mada ni tada nije bilo jedinstvenog konsenzusa ali ogromna većina bila je jedinstvena. Jedan se dogodio kao organizovan narodni  otpor okupaciji odnosno aneksiji BiH od strane Austrougarske monarhije vođena sa narodnim prvacima od Krajine do Sarajeva, a drugi važan momenat koji bih ja izdvojio bio je otpor posljednjoj agresiji na BiH koju je vodio narod pod vodstvom Alije Izetbegovića i njegovog političkog pokreta Stranke Demokratske Akcije, koji je jedini, kroz dugi period vladavine sitnosopstvenih karijerista, imao poprilično državničkih odlika i manira i uglavnom rezultati su shodno tim odlikama i prilikama bili tu. Bosna i Hercegovina pod njegovim vodstvom dobila je nezavisnost i kao država opstala u svojim prijeratnim granicama, to nikome do tada nije pošlo za rukom u periodu od preko petsto pedeset godina. Ali to jedinstvo trajalo je samo dok su bile ugrožene vanjske granice i goli životi a onda je na našu rekao bih nesreću i Alija je otišao na bolji svijet. Njegovim odlaskom ponovo je izgleda nastupio politički siromašan period za Bošnjake sa aspekta kreiranja i djelovanja državničke politike bošnjačkih prvaka.

Dakle čim je prošla ta neposredna opasnost mi po starom. Jedni misle ovako drugi onako. Kad ih sluša obični svijet odvojene jedne od drugih čini mu se da su i jedni i drugi u pravu, dakle opet raspamećivanje. Evo sad jesmo li Bosanci ili Bošnjaci ili Bošnjaci muslimani?  Zašto?

Pa kao i uvijek do sada zbog prizemnih interesa grupica sitnosopstvenika, okupljenih u razne pokrete, partije i stranke. Važno je da se oni osiguraju i namire sada i danas, sebe, svoje nasljednike i poslušnike. A narod a Bosna i Hercegovina? Nemaju oni za to ni pameti ni hrabrosti a vjerujem da intimno većina od njih i sama ne zna šta su odnosno ko su.

Kako je većina naših važnijih političara tako očigledno u tome jedan drugome sličan, samo zavisi u koji ih je njihova karijera i nezajezljivost ili neka neodređena okolnost odvela u koji tabor, i ovi čto su za jednu opciju i ovi što su za drugu, dakle o bilo kojoj društveno ekonomskoj dilemi da se radi, pa evo i ovoj ovih dana aktuelnoj, iskrenosti i državniške mudrosti sa osmišljenom i neoborivom dugoročnom strategijom nema ni traga a poštenja i morala ni za lijeka. Naravno da ima među nama pojedinaca izuzetaka, koji su pošteni i dobronamjerni ali njihova pripadnost ovim taborima bez da se javno, jasno i glasno ograde od nepravilnosti i političkog kriminala prije svega u svojim redovima, čini ih podjednako odgovornim kao i ove prve.

Evo mi smo u Krajini, odnosno u US Kantonu preko 80% Bošnjaci ostalo su Muslimani, Srbi i Hrvati i Ostali. Dakle apsolutna većina koja dominira. Pa ako je to preduslov opstanka i našeg prosperiteta onda bi mi Bošnjaci ovdje trebali živjeti najkvalitetnije gledano na ostatak BiH kroz prizmu etničke strukture. Ne, živimo, da nekažem najbjednije, Bošnjaci su ovdje najobespravljeniji gledano izvanredne procentualne parametre vlastite prisutnosti skoro na cijeloj Federaciji BiH, gore je samo onima u R Srpskoj.

Mi smo ovdje svi pretvoreni samo u matične brojeve, glasače potrebne za ostvarenje ciljeva političkih grupa i lobista nemoralnih prodavača šehidske krvi, herojstva branitelja, poniženja svojih penzionera i bolesnih ljudi, pljačkaša budžeta i tuđih prava. Narod im ne radi i omladinu ne zapošljavaju, poduzetnici su na cjedilu, a oni  krivce negdje drugdje traže i u svemu osim sebi. E takvi nas najviše agituju, zavisi šta je u trendu, važno je da kontrolišu statistički veće skupine što im uvećava moć i olakšava niske ciljeve.

ZAR NIJE VAŽNO BITI MORALAN?

Naš izlaz je u uskraćivanju povjerenja i rastjerivanju iskvarene i pohlepne elite i političke i stručne pa i tzv vjerske koje nemaju skrupula ni granica u širenju moći i uticaja i sticanju bogastava i klijentelistilčkom djelovanju i uhljebljavanju svojih poslušnika i rođaka, na račun državnih para i naših zajedničkih prava. Riješimo ih se  na način da im uskraćujemo povjerenja na svim poljima njihovog djelovanja sve dok se ne promijene ili ako to ne mogu onda moraju da odu.

Naš izlaz je i u općem povratku moralnim tradicijama našeg naroda i njegovim duhovnim vertikalama što nas je uvijek činilo osjećajnim i humanim, da nam nije svejedno što nam komšije i većina našeg svijeta živi u bijedi bez prava na rad i liječenje, što smo im dali ponižavajuće penzije koje su stjecali i po četrdeset godina napornog i predanog rada i što su većina djece željna svega i svačega, a mnogima je i obrazovanje postalo luksuz, naša se elita i predstavnici samo verbalno zalažu za pravdu i progres, dok su im imetci sve veći a računi ipak nisu tanji.

REPUBLIKA TURSKA KAO MOGUĆ PRIMJER !?

Vratimo se islamskim načelima uvažavajući sva civilizacijska društveno tehnološka dostignuća, neobazirimo se šta će drugi na to reći mi imamo na to pravo i obavezu sami prema sebi i svojim budućim generacijama. Postanimo moralni i dostojanstveni popravimom stanje našeg naroda on to sigurno poslije desetljeća patnje i poniženja zaslužuje, na način kako su to učinili odgovorni predvodnici turske nacije čime su zadivili čitav svijet iako im je politika proislamska, moderni su saveremeni i napredni. Njihov narod danas živi u društvu sve veće socijalne pravde i ekonomskog blagostanja. Dok su vladali fundamentalistićki sekularisti tzv Kemalisti, straseći narod Islamom kao retrogradnim vrijednostima, Turska je životarila na marginama i Evrope i Azije čekajući na njihovu milost koja svakako nikada nije došla, jer zašto pošteno ne reći, zato što su muslimani.

Zbog savremene društvene i ekonomske politike i političke ideologije utemeljene na islamskim načelima pravde i moralnog poštenja stigla je nebeska milost i pomoć. Sad Evropa i Svijet sarmiraju Turke, nemaju ništa protiv da Turska pozajmi MMF-u pet milijardi dolara dok MMF pozajmljuje i ucjenjuje većinu zemalja svijeta a do juče im je i Turska robovala zbog pedeset milijardi dolara koje je nedavno vratila od viška svojih sredstava.

E to je ono što fali nama, hrabri državnici vizionari. Pošteni, pametni, mudri i islamski bogobojazni. Mi smo uz to puno manji narod pa nam je lakše provoditi moralne i društvene reforme i normalno da bi rezultati poboljšanja općeg stanja brže došli. Da, možda bi to i išlo ali to islamska načela, e to je naša frustracija i kompleks. Da je nekako recimo kakvu američku ili neku drugu prokršćansku recepturu (koje usput budi rečeno svakodnevno doživljavaju krah) pa da vidiš ,,ja zdušna i predana Bošnjaka,, .

O tome nekom drugom prilikom.

Ne zaboravimo, nezaposlen i gladan narod čija djeca odlaze u tuđinu da bi samo preživjela, ne može biti sretan i zadovoljan kako god da se zvao. To je po meni strateško pitanje ekonomski model, politički potpuno rasterećena poslovna klima otvaranja novih radnih mjesta i opstanka postojećih. Ne treba čekati rješenja na nivou države, trebamo djelovati tu u vlastitom okruženju Općine i Kantona. U okviru postojeće zakonske regulative može se čudo postići ako se iskreno želi. Ah da, a gdje su nam takvi nosioci i vizionari, pa onda koja bi to partija uknjižila, a to tako jadno zvući i djeluje?

Pa eto moji Bošnjaci, zaključili smo mi šta je važno biti?

Imali recimo sta važnije od važnog pa da bi i to važno postalo snažno?

Jedno nacionalno ime nekog naroda mora da bude sublimat svih kroz historiju naslijeđenih vrijednosti i karakteristika koje taj narod čine drugačijim od drugih. Kad su Bošnjaci u pitanju, ako neko misli da je savremeno bošnjastvo moguće bez snažnog oslonca na Islam taj je u velikoj zabludi, jer temeljni historijski razdjeljak u formiranju etničkog mentaliteta i karaktera Bošnjaka naspram druga dva naroda je upravo Islam. Sve drugo je skoro potpuno isto, pripadnost slovenskim narodima, fizionomija lica, jezik i sl. Eh, opet ja Islam pa Islam, ima da se ateistima koža naježi, ali fala Bogu sve ih je manje i ,,sve gaze tanje,, pa se nadam uz Božiju pomoć da će ovaj veliki posao koji nam slijedi oko popisa i izjašnjavanja biti urađen u isključivom interesu našeg naroda i njegovih budućih generacija sretnih i zadovoljnih Bošnjaka u slobodnoj i demokratskoj Republici Bosni i Hercegovini.