Građani Sanskog Mosta do sada su bezboj puta pokazali svoju humanost. Teško je pobrojati sve humanitarne akcije koje su uspješno organizovane za pomoć ljudima u nevolji.
Posljednji izuzetno pozitivan primjer je veliki odziv za pomoć našoj Merisi Međedović Zahirović kojoj je nedavno dijagnosticirana teška bolest i radi se o karcinomu pluća.
Novčana sredstva su potrebna za liječenje u Turskoj, a bitno je istaći da se Merisa već nalazi u bolnici Medipol Mega.u Istambulu, liječenje je počelo i u protekli ponedeljak je primila drugu kemoterapiju.
Svi mi želimo Merisi brz oporavak i da se što prije vrati u svoj Sanski Most i Dom zdravlja gdje je kao medicinski radnik bila prepoznatljiva po svojoj velikodušnosti.
Njenu veličinu sam lično upoznao kada sam fasovao šećer i tu vrijeme sedmično po dva tri puta išao u bolnicu, pa pnda terapije. Merisa me uvijek dočekala sa osmjehom na licu. Posebno sam joj zahvlan što me trpila ovako nagluhog ponavljajući više puta šta mi je doktorica preporučila, kada piti tablete i čega se sve pridržavati.
Ipak, znam dobro da ljudi koji nesebično pomažu i odazivaju se humanitarnim akcijama većinom žele ostati anonimni za svoja dobra djela,ali ja ću ovaj put napraviti iznimku. Naime, nekolicina ino i domaćih nogometaša poklonila je svoje dresove, a njihovom kupovinom na aukciji se ujedno pomaže Merisino liječenje.
Svoj dres je prvi ponudio Rifet Kapić, a njegov primjer su slijedili Edin Džeko, Samir Handanović, Senijad Ibričić, Haris Seferović, Mateo Sušić, Kenan Kodro, Asmir Suljić, Mersudin Ahmetović i Elvir Koljić. Nadam se da nisam negoga nenamjerno izostavio, a posljednji dres je stigao od najtrofejnijeg bh klua FK „Željezničar“ iz Sarajeva sa potpisaima svih igrača. Svi oni zaslužuju respekt.
Važno je istaći, da ovaj velikodušan potez pomenutih igrača nije došao slučajno .Naime, Merisin sin je Haris Međedović, trenutno najbolji igrač NK „Podgrmeč“ i, slobodno mogu reći, u proteklim godinama jedan od navjećih talenata sanskog nogometa. Sa svim nogometašima koji su poklonili dresove Hari je prijatelj, a sa pojedinim je igrao u istom dresu ili na protivničkim stranama.
Pisao sam ja i posvetio tekst o mladom Međedovići još kad je sa kadetkom selekcijom Podgrmeča osvojio titulu veoma jake Omladinske lige BiH. Tad je Hari pokazivao svoje nogometne vještine i umijeće, te postaje meta brojnih menadžera i klubova.
Odlučio se za Fudbalsku akademiju „Sarajeva“, u čijem je bordo dresu na brojnim turnirima u BiH i nekoliko evropskih zemalja bio okosnica ekipe i golgeter. Stručnjaci su tad ovom vanserijskom igraču predviđali uspješnu nogometnu budućnot, da čak zaigra i u nekom velikom klubu, ali na iznenađenje mnogih on se vraća u Sanski Most.
Tada čaršija izmišlja niz razloga, na scecu stupaju oni redovni zlobniiici, ali s obzrom da ne volim tračeve nisam se toliko ni obazirao na Harijevu odluku. Njegova je, treba je poštovati i pustiti momka da odlučuje o svojoj sudbnini. Zašto ja sve ovo pišem po ovom pravom hladnom i snježnom danu. Pa jednostavno hoću otkriti jednu Harijevu tajnu, a nadam se kako se on neće naljutiti.
Hoću jednostavno da istaknem veličinu ovog uzornog sportiste i skromnog momka koji je omiljen u gradu na devet rijeka. Naime, negdje mislim s početka ljeta,poslije jedne pobjede Podgrmeča u kojoj je ponovo Hari briljirao i bio junak utakmice „poznavaoci“ nogometa se po običaju okupili u Rokelsu, te frcaju utisci i komentari. Počeo sam ja pametovati, ali i sam ne znam što osvrnem se na Harijevu karijeru.
Počnem sa kritikama kako nije za Podgrmeča, te nije iskoritio životnu šansu da ostane u Sarajevu ili zaigra u nekon velikanu. Sigurno znam da je to realno i bilo je dobrih ponuda.Eeee, onda saznam istinu. Jedan prijatelj me izdvoji od raje i kaže:„ Aga vidim da ne znaš ti. Hari neće da ide iz Sane jer je njegova mama bolesna. On neće da je ostavi. Sad je nogomet za njega u drugom planu, Ljubav prema majci je br 1. Drugo sad ne postoji“.Ostao sam bez riječi. Šok.
Evo dok ovo pišem, sjećajućo e tog dana, ponovo sam se naježio i ne dam suzi da kane iz suznog oka. Nemojmo, bolan, sebi dozvoliti da upravljamo tuđim životima, da o drugim donosimo svoje sudove. Hari moj i legendo, morao sam ovo napisat jer jednostavno više nisam mogao čuvati u sebi.
Nadam se da nema ljutnje, a sutra ako Bog da u Cool na redovnu kafu. Tvojojm mami želim brzo ozdravljenje a Tebi još puno sreće i kako životnih, tako i sportskih uspjeha. A vama dragi moji, živi mi i zdravi bili i pomagali jedni drugima.
Za kraj ona stara„ u muci se poznaju junaci.”Edin AganovićAga.
P.S.Poštovani, uz kupovinu pomenutih dresova treba istaći da su Harijevi prijatelji iz MNK Sparta pokrenuli veliku akciju kupovinom bloka u vrijednosti od 5 KM za spas života naše Merise.
Blokove možete preuzeti kod Muhameda Redžića, Ajdina Velića, Nermina Kerića i u Shisha Bar Monaco.
POKAŽIMO HUMANOST…..
KOMENTARI