Malo je ljubitelja životinja u regiji koji ovih dana nisu čuli za veterinara Bojana Lukača iz Prijedora. Naime, Bojan je sa svojim timom napravio vrlo tešku i zahtjevnu operaciju na jednom psu i tako mu spasio život, iako se činilo da je to gotovo nemoguće.
Kontaktirali smo Bojana kako bi nam ispričao što se zapravo dogodilo.
“Ovo je slučaj koji će mi se zasigurno urezati u pamćenje. To je nešto najzahtjevnije što sam radio, operirao i spašavao. Djevojka Andrea iz Modriče poslala mi je slike psa i pitala me mogu li mu pomoći. Vidio sam da se radi o ozbiljnim povredama i iako je bilo kasno poslijepodne i subota te sam padao s nogu od umora, zamolio sam ih da dođu i dovedu psa. Kad su stigli, to je bilo nešto najgore što sam ikad vidio u svojoj karijeri. Pas je imao jako neugodan miris jer je rana bila inficirana. Šokirale su se i moje kolege u ambulanti kao i drugi klijenti koji su se tu nalazili”, priča nam Bojan.
Ono možda najgore u ovoj priči je to da je rana koja je bila ogromna, od gornje vilice pa sve do mozga, nastala djelovanjem vatrenog oružja. Psić je vjerojatno pobjegao i skrio se, a prema Bojanovoj procjeni nije jeo ni pio danima.
“Nakon što je nekoliko dana proveo u stacionaru gdje smo mu malo povratili snagu, odlučili smo izvesti rekonstruktivnu kirurgiju koju smo temeljito isplanirali. Istražio sam literaturu, ali sam se savjetovao i sa svojim profesorima sa zagrebačkog sveučilišta i ovim putem im se zahvaljujem jer je pas uspješno operiran i dali smo mu novu priliku za život. Zahvat je zahtijevao vrlo higijenski tretman jer je rana bila jako zaprljana i trula i morao sam ukloniti to mrtvo tkivo na glavi psa. Morao sam ukloniti svaki komadić trulog tkiva, kako bi ono zdravo kirurški povezali”, ispričao nam je Lukač.
“Imam ja i svoje životinje na selu. Jedne večeri me mama nazvala i rekla da se jedna ovca obliznila, ali da ima komplikacije, odnosno da je ispala maternica. Nisam imao izbora, tu večer sam krenuo iz Banja Luke oko 9 sati i sanirao te komplikacije. Ali kad je zahvat uspješan i ta sreća, posebno kod životinja koje su moje, to je nemoguće opisati”, ispričao nam je i dodao kako se veže za sve svoje pacijente.
“Rijetko negdje odem zbog svog posla, ali i kad to učinim uvijek razmišljam o svojim pacijentima i brinem se hoće li biti dobro”.
“Otkad znam za sebe ja volim životinje, to znaju svi moji bližnji. Posebno se to vidjelo u razdoblju kada sam još uvijek živio u zadarskom zaleđu i jedva sam čekao te vikende kad smo išli na selo. Imao sam pse i mačke, ali i sve ostalo sam životinje volio, mazio i pomagao rođacima koji su živjeli na selu da se brinu o njima”, prisjetio se Bojan.
Ta ljubav me motivirala da upišem veterinu. Poslije završene osnovne škole upisao sam srednju za veterinarskog tehničara, što mi je samo bio dodatni vjetar u leđa. Najviše sam se veselio praktičnoj nastavi, najviše me zanimalo pojava bolesti, funkcioniranje organizma kod životinja i liječenje. Nakon srednje upisao sam Fakultet veterinarske medicine u Beogradu”, kazao nam je.
Omiljeni zahvat u karijeri koji izvodi na životinjama je carski rez.
“To mi je najdraže i iako sam ga izvodio stotine puta, poseban je osjećaj donijeti mladunce na svijet i svaki put se tome radujem kao da je prvi”, zaključio je naš razgovor te dodao kako ga upravo čeka jedan carski rez koji mora obaviti u stacionaru iako je nedjelja.
KOMENTARI