Od velikog broja vodenica na rijeci Blihi, lijevoj pritoci Sane, opstala je samo jedna koja danas radi u selu Pobriježje, nekoliko kilometara od Sanskog Mosta, a žito u njoj melje Izet Kamber, jedini preostali mlinar na ovim prostorima. Prema njegovim riječima, vodenica na tom mjestu postoji nekoliko stotina godina, a vremenom je samo mijenjala svoj izgled.
Posljednji put bilo je to 1986. godine, kada je bila sagrađena od drveta i potom uništena u velikoj poplavi kada se Bliha izlila iz svoga korita i poplavila velike površine okolnog zemljišta. Poslije toga ozidana je od čvrstog materijala u obliku u kakvom je i danas prepoznatljiva. Vodeničar opisuje kako radi vodenica i podiže željeznu branu, nakon čega ukroćena voda iz Blihe počinje proticati kroz badanj pokrećući vodenički točak. Prisjeća se kako je nekada bilo toliko posla da se pravio raspored u okolnim selima kada će ko mljeti svoje žito. „Posla je sada manje, jer nema mnogo ljudi, pa ni žita. Danas se brašno može kupiti u trgovinama i samo rijetki navrate kako bi samljeli pšenicu ili kukuruz. Ipak, posla i danas ima, ne žalim se“,dodaje on. Uvjeren je, međutim, kako se kvalitet takvog brašna ne može mjeriti s onim koji izađe ispod njegovog kamenog žrvnja.
Objašnjava kako se radi o jednom od najvažnijih dijelova vodenice, te da žrvanj mora biti izrađen od najkvalitetnijeg kamena. Kaže kako se usluga mljevenja brašna u vodenici obično plaća „ušurom”, drugim riječima vodeničaru se ostavlja dio samljevenog brašna. Dodaje kako život ne može zamisliti bez klopotanja vodeničkog točka i žubora potoka, te da će njegova vodenica raditi i trajati sve dok je živ. „Šta će biti poslije mene, o tome na razmišljam mnogo, ali je činjenica da mlade ne interesuju ovakvi poslovi i da su okrenuti modernim tehnlogijama. Ako ništa, neka mlin ostane kao uspomena na minule dane“, kaža vodeničar s sjetom u glasu.
Zlatan Čekić
KOMENTARI