Kod svih selektora bio je omiljen igrač. Nezamjenjiv. I u mladoj reprezentaciji kod Šenera Bajramovića i Admira Smajića, kasnije i kod svih “šefova” A tima. Debitirao je kod Blaža Sliškovića. Nekako u isto vrijeme kada su na scenu došli Emir Spahić, Kenan Hasagić, Zlatan Muslimović, Saša Papac, Džemo Berberović…
U to vrijeme glavne vedete bili su, Elvir Bolić, Hasan Salihamidžić, Sergej Barbarez, Mirsad Hibić, Muhamed Konjić, Vedin Musić…
Igrao bi na visokom nivou možda i danas, da ga u tome nije spriječila kobna povreda palca desne noge. Kada je osjetio da bi mogao biti teret i sebi i drugima povukao se. Tiho. Gospodski. I okrenuo trenerskom poslu.
”Nisam neradnik”
O Zlatanu Bajramoviću je riječ. Na terenu je ostavljao srce. Igrao sve što je selektorima trebalo. Njegovo 02312ime nikad se nije skandiralo, ali su ga navijači, saigrači, treneri voljeli i poštovali.
Zlatan je za “sportske.ba” govorio o svom novom angažmanu, o reprezentaciji, o savezu…
Zlatane, šta sada radite?
– Vodim njemačkog petoligaša SC Bahlingera. To je dvadesetak kilometara od Frajburga. Bili su prošle godine u četvrtoj ligi, ali su ispali spletom nesretnih okolnosti- kaže Bajramović.
Zašto petoligaš?
– Jednostavno želio sam nešto raditi. Da ne ispadnem iz forme. Nisam tip koji voli sjediti.
Mogao si čekati da tvoj “šef” i prijatelj Slomka nađe angažman i da zajedno nastavite u nekom klubu zvučnijeg imena..?
– Mogao sam, ali nisam htio. Kažem ti, nisam neko ko će čekati neki veliki klub. Ja hoću da radim. Ovo je moj prvi samostalni posao.
Opišite nam malo svoj klub?
– Ovako, u klubu imam dva igrača s naših prostora; Anesa Vražalicu, špica koji ima 19 godina i starijeg Franu Buhovca. I on je bio ofanzivac, ali sada smo ga povukli nazad. Na stopera. Ostali su domaći, svi amateri. Studenti ili rade. U ligi ima 18 klubova. Putujemo najviše 250 kilometara. Imamo dosta dobre uslove za rad. U viši rang ulazi direktno prvi, a drugi ide u baraž. Mi nismo favoriti, a možda napravimo nešto više u Kupu.
Dobro, zar nisi mogao doći u neki bh. klub. Sarajevo i Željo svako toliko mijenjaju trenere. I uglavnom pogađaju s anonimusima, iza kojih ostaje potop? Da li je bilo možda nekih poziva ili ponuda iz BiH?
– Iskreno nisam imao konkretnih ponuda iz BiH. Ja sam izabrao trenerski poziv i radit ću tamo gdje me zovu i gdje mislim da mogu nešto napraviti. U BiH sada ne bih vodio niti jedan klub, pa ni Želju ni Sarajevo!
Zašto?
– Jednostavno zato što ja nemam profi licencu. Posjedujem A licencu, bio sam asistent Slomki u Hamburgu, ali još nemam profi licencu.
Je li to glavni razlog zašto bi odbili eventualne ponude iz BiH?
– Jeste!
Pa, onda to i nije neki problem. Kod nas skoro pola trenera nema profi licence i vode se kao predstavnici klubova?
– Je li to moguće?
..Naravno da jeste.
Pa, kako? Zar to propisi dozvoljavaju?
… Klub uredno plati kaznu i svi zadovoljni…
– Ja to nikad ne bih mogao. Ne znam kako to savez dozvoljava. Ja ne bih pristao na tako nešto. li sam trener u punom kapacitetu, s papirima ili ništa.
Kakvi su propisi u Bundesligi?
– I njemački je savez fleksibilan, ali ni blizu kao kod nas. Trener bez licence može voditi samo dvije utakmice, tri nikako.
U BiH ni pojedini selektori nisu imali profi licencu, ali to im nije smetalo da vode državne reprezentacije.
– Ne znam kako je to moguće…
Da li su su Vas možda zvali za skauta NSBIH
– Nikad me niko nije zvao, niti bilo šta nudio. Čini mi se da u našem savezu ne vole blizu sebe bivše asove. To nije dobro. Proslavljeni igrači svuda su dobrodošli. Finansijski su neovisni, a imaju iskustvo igranja u jakim ligama i klubovima. Takvi bi sigurno pomogli i savezu. Očito samo kod nas nismo dobrodošli. Evo, ne mora biti za mene mjesta u savezu, ali gdje su Kodro, Bolić, Barbarez, Hibić, Musić, Konjić, Hasagić…
Skauti su Elvir Rahimić, Saša Papac, Branimir Tulić…?
– Za tog trećeg, uz dužno poštovanje, nikad nisam čuo. Kako je on postao skaut?
– Po nacionalnom ključu.
Strašno ako se kod nas još uvjek tako bira.
Imaš li kontakte s nekim iz NSBiH?
– Imam s Mešom Baždarevićem. I prije nego je postao selektor mi smo se čuli, viđali… I nedavno smo pričali o svemu. Meša dobro radi posao.
Duljević je igračina
Koliko pratiš igre reprezentacije?
– Znaš da sam skoro na svim utakmicama reprezentacije. Istina, teško dođem do karata, jer i moji sinovi i prijatelji žele gledati BiH, pa se na sve moguće načine borim da nabavim ulaznice. Kao i svi navijači. Neka, nije mi žao. Reprezentacija je dio mene, navijam s tribina kao i svi navijači. Pratio sam sad ovaj turnir u Japanu.
Koji Vas je igrač oduševio?
– Svi su momci odigrali odlično. Ipak je to jak turnir. Mene je oduševio iz Sarajeva Duljević. On je već sada kompletan igrač. Drago mi je što je to Meša prepoznao. Kako je mlad, reprezentacija je u njemu dobila igrača za naredna dva tri ciklusa. Baš me oduševio. Ima dribling, šut, fin pas, vrlo je hrabar. Baš moderan igrač.
Podsjeća li Duljević na Zvjezdana Misimovića?
-Neeee. Miske je unikat! Niko ne može ličiti na Misimovića. Dugo će vremena proći da dobijemo novog Misketa.
Kada ćete u BiH?
– Pa, vjerovatno u oktobru. Upisat ću kod nas profi licencu. Želim u BiH završiti školovanje i onda graditi trenersku karijeru na višem nivou.
Možda te se sjete u NSBiH kada budu popunjavali stručne štabove brojnih selekcija?
– Ne znam. O tom potom. Niti me ko zove, niti ja molim. Kada bih čekao da me pozovu, onda bih dočekao šezdesetu godinu, a ja to ne želim. Ja želim sam sebi graditi put. Naravno da bih želio jednog dana trenirati reprezentaciju. Da nastavim gdje sam stao kao igrač- izjavio je Zlatan Bajramović u intervju za sportske.ba.
O sinovima
Imate dva sina, da li su krenuli tvojim stopama?
– Trenirali su, ali ništa ozbiljno. I sada treniraju, ali ne želim da ih forsiram. Nemaju oni moju upornost. Neka sami biraju svoj put. Ja ću ih podržati i pomoći kao otac, ali ne želim da po svaku cijenu budu fudbaleri. Ima dosta drugih zanimanja za koja se mogu odlučiti i biti uspješni.
KOMENTARI