Pretenciozno bi i nesuvislo bilo porediti bilo kojeg našeg napadača kada proradi sa Edinom Džekom, kao što je bilo idoiotski svakog Argentinca porediti s Maradonom, Brazilca s Peleom.
Pa onda dođu prvi i kaže “Pablo Aimar je moj nasljednik”. Pele je imao jedno mali milion nasljednika, poslije Neymara više ne smije ni pohvaliti nekog drugog jer bi samo ispao glup. I obično, svi ti “nasljednici” čim ih ovaj dvojac po mnogima najboljih igrača svijeta svih vremena pohvali – grohnu.
Edina Džeku neće moći niko nikada nadoknaditi. Sve i kad bi se pojavio bolji, slavniji, utjecajniji igrač jer taj takav kad bi postojao bio bi najmanje drugi takav kojeg smo imali – nakon Džeke. Edinovu priču također teško iko ikada može ponoviti, od “klocolikog debla” do ponajboljeg napadača svijeta. Danas ljudima bude zagonetno i prisjećaju se kako je to bilo 2004. kada su oni igrali, a Džeko ulazio, počinjao karijeru za koju je malo ko smio očekivati da će biti uspješna.
Mnogo je još takvih igrača ispod bh. neba od kojih se malo očekivalo, a puno su napravili, a još više je onih od kojih se mnogo očekivalo, a nisu napravili skoro ništa. Jedan od razloga mogao bi biti i taj što ih nije moglo prepoznati kao reprezentativce u trenucima kada su oni to zaista zaslužili da budu.
Pa da im dadne vjetar u leđa, da ih status reprezentativca istakne u džungli igrača, menadžera i raznih interesnih grupa. Na kraju krajeva da sa boljim igračima i oni postanu bolji i na koncu – da svi budu na dobitku.
Spominjalo je nekoliko puta na ovim stranicama Muamera Svraku, tri puta je čovjek pozvan u reprezentaciju i na kontu ima dva gola. Više od pola igrača koji i dan danas igraju ili su tu samo da bi ispunili kvotu od 23 igrača.
Elvir Koljić dakle nije novi Edin Džeko sve i kad bi zabio 140 golova u sezoni, ali jeste vrhunski napadač prema kojem bi se učinila nepravda ako se ne bi pozvao za već naredno okupljanje.
Elvir Koljić, četvrti je strijelac Premijer lige BiH, osam golova je zabio dok nije još ni svanulo, a onda se otisnuo ka Craiovi, Rumuniji, solidnoj ligi za drugi put započeti svoju inozemnu putešestviju. Tamo – 12 utakmica, 10 golova, treći strijelac.
Ne mora narovno to ništa da znači, kao što recimo nije značilo ni Jochimu Lowu što je Leroy Sane razvaljivao godinu dana u ekipi koja ne da je razvaljivala, već je razvaljući maltretirala sve po Engleskoj.
Elvir nije samo vrstan, klasan centarfor. I Koljićeva priča je zanimljiva. Prvo rodiš se u Valladolidu, a onda odeš iz Krupe u Lech Poznan. I tamo te taman krene, a onda se povrijediš i hajde nazad. Nije ga ta povreda poljuljala čime je pokazao najbitniju karakteristiku dobrog fudbalera – da u glavi ima dovoljno sive mase za ozbiljne velike stvari. Koliko god ste talentovani i vješti, pamet je ta koja od vas pravi ili ne pravi majstora i uspješnog čovjeka.
“Gledam, naravno da gledam i Elvira. Na kraju krajeva gledao sam ga i iz prve ruke, dok smo bili na američkoj turneji. Znam njegove kvalitete”, odgovorio je nedavno Robert Prosinečki na pitanje da li gleda Koljića, ali je vješto zaobišao odgovor zašto ga nema u reprezentaciji.je na izmaku, što se reprezentacije tiče dugo jedna godina nije bila uspješnija i svaku odluku selektora koji je uspješan treba poštovati. S tim da bi se morao ispoštovati i suhi kvalitet, iskoristiti božje davanje i nevjerovatni, pritom samozatajni i nenametljivi Elvir Koljić.
Džeko 1,93 – Koljić 1,91 cm
Pod broj jedan, Džeko će igrati još jednu, dvije ili pet godina u reprezentaciji i doći će period kada više neće igrati. Koljić sa 23 i s pravim doziranjem i naravno uz formu kakvu prikazuje, a koja nije stvar slučajnosti, bi mogao najmanje šest-sedam godina biti konkurentan igrač u reprezentaciji.
Posebno što nemamo takav tip igrača. Visok je (dva cm doduše niži od Džeke), korpulentan, koji igra s obje noge, nemilice “trpa” glavom, a i zna igrati lopte. Potrebna je Koljiću sada samo potvrda da je dobar. Prvenstveno za samopozdanje, za vjetar u leđa. Da neko ko treba, vidi da dobro radiš to čime se baviš. Nama u BiH toliko nedostaje upravo toga, da li namjernim izbjegavanjem ili nesposobnošću prepoznavanja, nebitno.
Zabiti 18 golova u sezoni (osam je dao u Premijer ligi, deset u Rumuniji, kod nas je četvrti, a tamo treći strijelac prvenstva) i to izignorisati – bilo bi nepošteno prema ovom samozatajnom mladiću i sjajnom napadaču.
KOMENTARI