Učenje postaje sve teže sa godinama, ali to nije zato što imamo problema sa prihvatanjem novih informacija, nego zato što ne uspijevamo da se “riješimo” starih podataka, kažu američki naučnici čije istraživanje prenosi New York Times.
“Zamislite to kao pisanje na praznom komadu bijelog papira u odnosu na pisanje po novinama. Razlika nije u tome koliko je tamno mastilo… nego se radi o tome da na novinskom papiru već postoje zapisi”, kaže vodeći istraživač Joe Z. Tsien
Naučnici su u okviru istraživanja genetski izmjenili mozgove miševa na način da liče na mozak odraslog ljudskog mozga. Njihovi mozgovi nisu pokazali smanjenje sposobnosti stvaranja snažnih sinaptičkih veza koje omogućavaju učenje, što je iznenadilo neuro-naučnike sa medicinskog fakulteta Univerziteta u Georgia.
Međutim, kada su modifikovani miševi ušli u odraslo doba nisu mogli da oslabe veze koje su već postojale i stoga je za njih bilo teže da formiraju čvrsta nova dugoročna sjećanja.
Naučnici su se usmjerili na dva proteina NR2A i NR2B za koje se već dugo zna da igraju ulogu u stvaranju novih veza u mozgu. Prije puberteta mozak proizvodi više NR2B od NR2A, a u odrasloj dobu odnos je obrnut.
Podstičući kod miševa proizvodnju NR2A u odnosu na proizvodnju NR2B, čime je imitiran post-pubertetski mozak, naučnici su očekivali da će miševi imati problema u stvaranju snažnih veza. Umjesto toga miševi nisu pokazivali nikakav problem u stvaranju novih kratkotrajnih sjećanja, ali skenovi mozga pokazali su da su se “borili” da oslabe veze koje su stvorila starija dugotrajna sjećanja, prenosi B92.
“Ono što naše istraživanje sugeriše je da se ne radi samo o jačanju veza nego slabljenju drugih setova veza koje stvaraju holistički obrazac sinaptičkih veza koji je važan za formiranje dugotrajnog pamćenja”, kaže Tsien.
KOMENTARI