Muzej je zatvoren, poruka je koja je danas osvanula na pročelju zgrade Zemaljskog muzeja BiH, a zakivanjem dasaka na njegova ulazna vrata najstarija bh. kulturno-znanstvena institucija, koja je egzistirala 124 godine, kao institucija prestala je raditi.
Veliko ništa
Iz ove je institucije još proljetos upozoravano da može doći do ovakvog čina, jer ona, kao i preostalih šest institucija (Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Historijski muzej BiH, Kinoteka BiH, Umjetnička galerija BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH i Biblioteka za slijepa i slabovidna lica BiH), nakon višegodišnjeg neriješena statusa, a time i neriješena pitanja financiranja, ne može više na takav način raditi. Uposlenici Muzeja 13 mjeseci radili su bez plaće.
– Mogao bih memoare napisati o tome šta se nama dešavalo, kazao je pred okupljenim novinarima u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja BiH, v.d. direktora Muzeja dr. Adnan Busuladžić, dodavši da ovako kompleksna institucija ne može funkcionirati na improvizaciji.
– Ovaj registar koji ću narednih dana i sedmica nositi sa sobom pokazuje, to sam već medijima pokazivao, kome smo se mi sve obraćali, a rezultat svega toga je, kako reče, jedno veliko ništa.
– Novac za plaće, režije i ostalo mora davati neki nivo vlasti i to ne može biti čardak ni na nebu, ni na zemlji kao što je sad, kazao je dr. Busuladžić.
Zemaljski muzej BiH radi s pola kapaciteta (umjesto 120, u njemu je 60-ak uposlenika) i za plaće je potrebno 118.000 KM mjesečno, tako “da ne postoji ta donatorska večer, taj stranac, taj projekat ili komercijalno poslovanje kojim se ta sredstava mogu svaki mjesec namaknuti. I to nije nikad bio slučaj u 124 godine ove institucije”, kazao je, između ostalog, dr. Busuladžić, istaknuvši da Muzej niti ostale institucije neriješenog statusa ne mogu same riješiti taj problem, jer “imate dva politički sučeljena koncepta kako zemlja treba izgledati, a ono na šta sam posebno kivan, to je da oni koji su kao fol probosanski orijentirani apsolutno nemaju sluha niti ih u suštini ovaj problem dotiče, niti zanima, osim deklarativne podrške”.
Zaključavanju ili, bolje rečeno, zatvaranju Muzeja prisustvovali su studenti, direktori kulturnih institucija od značaja za BiH (gore navedene, dok uposlenici Historijskog muzeja i Kinoteke BiH u znak podrške Zemaljskom muzeju BiH danas nisu radili), univerzitetski profesori, ličnosti iz kulturnog života, a nisu bili uočeni predstavnici iz političkog života, osim predsjednika Kulturnog foruma BiH i GDS-a Ibrahima Spahića.
Direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH dr. Ismet Ovčina, u izjavi za medije, kazao je da je nevjerojatno da se ovo dešava u 21. stoljeću, te da je ovo vrlo loša, negativna poruka onih koji odlučuju o kulturnom naslijeđu koje je i kulturno naslijeđe čitavog svijeta.
Ni u ratu
Prof. dr. Enver Imamović, ratni direktor Zemaljskog muzeja BiH, pred sami čin zaključavanja vrata obratio se prisutnima, kazavši kako ni tijekom rata, u najtežem periodu u svojoj povijesti, Muzej nije zatvorio svoja vrata.
Nakon čina zaključavanja i zakivanja vrata daskama, nekoliko pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo ostalo je da osigurava muzejski kompleks.
Vezani lancima
Zaključavanje Zemaljskog muzeju zakazano za 11 sati prolongirano je skoro za sat vremena, jer su se članovi Antidejton grupe vezali lancima za stup, nalazi se odmah iza muzejskih ulaznih vrata, izražavajući time protest zbog zatvaranja Muzeja, a ostali su vezani do 13 sati, kada su bili najavljeni protesti ispred Muzeja.
Ne damo Muzej
Studentski pohod na Muzej, bio je naziv akcije koju su organizirali predstavnici Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu i u 13 sati pred Zemaljski muzej BiH počela je priticati rijeka studenata, njih nekoliko stotina, koji su izrazili svoju podršku Muzeju.
Nakon što su podijeljene ulaznice, koje će biti iskorištene kada Muzej ponovno otvori svoja vrata, a ne zna se kada će to biti, studenti su noseći transparent “Ne damo institucije kulture” i “Stidite se” otišli pred zgradu zajedničkih institucija BiH.
Gornju stepenicu platoa nisu prešli, ali su uzvikivali: “Muzej ne damo”.
KOMENTARI