instant fap
NaslovnicaBiH

Znate li šta je kleveta?

Znate li šta je kleveta?

Savjeti za profesionalno novinarstvo: ne piši o onome što ne možeš provjeriti, pogotovo ne piši ono što pretpostavljaš, piši samo ono što možeš, ako treba, da dokažeš. Ne zaboravi – dobronamjernost i profesionalno postupanje i više argumenata, manje pridjeva.

autor: Maja Isović

Predavanje o „Kleveti“, Mehmeda Halilovića, u organizaciji Internews-a, nedavno je održano u Banaluci. Prisutni su se mogli upoznati sa pojmom klevete i klevetom u medijima. Razgovarano je o tome kako da se novinari odbrane od potencijalnih tužbi, odgovornom novinarstvu i sličnim temama.

Kleveta ozačava kada neko ogovara, omalovažava, vrijeđa čast ili daje izjave u kojima tvrdi neistine, iako zna da su neistinite, da bi stvorio negativnu sliku o pojedincu, poslovanju, proizvodu, skupini, državi ili narodu. Ogovaranje se odnosi na zlobne, lažne i klevetničke izjave. Većina pravnih sistema zakonski sankcionišu klevetu.

Mehmed Halilović je pravni savjetnik za medijska pitanja u Internewsu u BiH u projektu pružanja pomoći nezavisnim medijima. On je pune tri decenije dao veliki doprinos razvoju medija u BiH kao novinar i više od jedne decenije kao ombudsmen za medije u FBiH. Bio je glavni urednik lista „Oslobođenje“ od 1994. do 1999. godine. Objavljivao je članke i analize u vodećim listovima u Švajcarskoj, Švedskoj, Saudijskoj Arabiji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Dobitnik je više profesionalnih nagrada u BiH i u bivšoj Jugoslaviji, uključujući nagradu 30. avgust „Oslobođenja“ za životno ostvarenje. 

Mehmed Halilović je objasnio da se sudski postupci protiv medija mogu podići bilo gdje, pa i na sudu u nekoj drugoj zemlji. Naveo je primjer Rusa koji su tužili ruske medije na sudu u Velikoj Britaniji i tužitelji su dobili slučaj na sudu. Ranije je nadležnost suda bila samo na mjestu objave informacije, no došlo je do promjene te kategorije i sada je ključno mjesto ono na kojem onaj koji tuži boravi i gdje je on pretrpio štetu zbog objavljene netačne informacije.

Haliović je na predavanju rekao da se sudski postupci protiv medija i tužbe protiv određenih medijskih kuća u najvećem broju u BiH vode u Sarajevu, a u najvećoj mjeri riječ je o tužbi protiv štampanih medija, nakon njih slijede televizijski, pa elektronski mediji, a u najmanjoj mjeri klevetničke izjave su prisutne na radio stanicama. Samo desetak tužbi je podneseno protiv radio stanica.

On je rekao da po najvećem broju podnesenih i dobijenih tužbi prednjači Dnevni list „Avaz“ iz Sarajeva. Kada su mediji i kleveta u pitanju, zanimljiva je činjenica da mediji najčešće tuže jedne druge, a dobar dio tužbi motivisan je političkim razlozima.

Za tužbe zbog klevete isključivo su nadležni sudovi, ali određena ovlaštenja imaju i novinarska udruženja i vijeća za štampu. U većini slučajeva, obični građani traže satisfakciju u vidu priznavanja iznošenja netačne informacije, dok javne ličnosti i političari pri dobijanju tužbe za klevetu traže i materijalnu odštetu.

PROVJERITI SVAKU INFORMACIJU

Na ovom predavanju, novinarima je preporučeno da provjere svaku informaciju koju objavljuju, da pokušaju doći do druge strane, da se ponašaju profesionalno i odgovorno, jer je to jedini način na koji se novinar može zaštititi od moguće tužbe za klevetu.

„Informacija se ne može olako prihvatiti, posebno ako riječ o anonimnom izvoru kojem se mora sačuvati identitet. Inormacije se moraju provjeravati na više izvora, to je posebno važno kada je riječ o informaciji koju ste dobili bez identifikacije osobe koja vam je dala tu informaciju“, objasnio je Halilović.

Kao ključni element odbrane na sudu, medijski stručnjak navodi dobronamjernost i profesionalnost.

Karakteristika Zakona o kleveti u BiH jeste ukinuta krivična odgovornost. BiH je prva zemlja u Evropi koja je ukinula krivičnu odgovornost kada su u pitanju tužbe zasnovane na kleveti. U Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori krivična odgovornost u ovoj oblasti i dalje postoji, ali je ona znatno reducirana.

„U većini evropskih zemalja postoji mogućnost izricanja krivične odgovornosti pri tužbi za klevetu, ali su kazne zakonski jako smanjene. Na primjer, u Francuskoj kazna u tom slučaju iznosi 1 franak. Uglavnom na svim sudovima ide se na parnične postupke i tu se dobijaju veće materijalne odštete. U Velikoj Britaniji dobijaju se najveća obeštećenja“, kazao je Halilović.

Zakon u BiH štiti pravo na slobodu mišljenja i pruža se pravo zaštite novinarskih izvora. Pored toga, vlasti su onemogućene da tuže novinare, a podstiče se i mirno rješavanje sporova.

Halilović je rekao da postoji razlika između pisanja kolumni i novinarskih izvještaja. U kolumnama je prisutna sloboda mišljenja i stav novinara koji se ne ispituje, dok ta ista informacija iz kolumne u novinarskom članku može imati osnov za tužbu.

Navodi primjer: Ukoliko kolumnista napiše: „SDA je najgora partija ikad osnovana u BiH!“, tu nema osnova za tužbu, no ukoliko novinar u novinarskom izvještaju napiše tu istu rečenicu, ona ima elemente na kojima se može zasnovati tužba.

Novinar odgovara za ono što je objavio, a u njegov poziv spada i objavljivanje onih informacija koje vlasti i određene druge strukture žele da sakriju.

„Zakon dozvoljava objavljivanje informacija koje će nekoga uvrijediti, šokirati ili uzdrmati. To je normalo u demokratskim društvima i to moramo prihvatiti“, kazao je Halilović.

ELEMENTI KLEVETE

Kao bitne elemente klevete Halilović navodi objavljivanje netačnih informacija koje imaju štetu po pravno ili fizičko lice.  Kleveta je kleveta, pa bila ona u medijima, na ulici ili sastanku.

Postoji razlika između zlonamjernosti i nepažnje. Zlonamjernost je neprofesionalno ponašanje novinara, dok je nepažnja nešto što se može desiti u obavljanju bilo kojeg posla. Ukoliko na sudu novinar pokuša da se brani dobronamjernim namjerama, onda te namjere mora i dokazati.

„Da bi se novinar zaštitio, on bi trebao da objavi i kad neko odbije da mu da izjavu, bilo bi dobro da snima sagovornika i nikako da zaboravi provjeravati informacije“, kaže Halilović i navodi izuzetke od odgovornosti koje zakon poznaje, a to su iznošenje mišljenja, pri prenošenju informacija iz sudskih procesa i ako je izražavanje razumno, dobronamjerno i profesionalno.

„Sud može uvažiti i druge elemente koji stoje na strani novinara, a to su način izražavanja, manjak vremena za detaljno/višednevno provjeravanje informacija i ako je izvještaj u suštini istinski, ali je netačan u nebitnim dijelovima teksta“, ističe Halilović.

Kada su u pitanju novinarske slobode, evropsko sudstvo predviđa i mogućnost pribjegavanja određenom stepenu pretjerivanja, pa čak i provociranja. Bitno je samo ostati u okvirima dopuštene retorike.

Kada je  pitanju ugled osobe koja podnosi tužbu za klevetu, ona na sudu mora dokazati da je pretrpjela štetu, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu.

Na kraju je Halilović dao nekoliko savjeta za profesionalno novinarsko izvještavanje:

1. Ne piši o onome što ne možeš provjeriti.

2. Pogotovo ne piši ono što pretpostavljaš.

3. Piši samo ono što možeš, ako treba, da dokažeš.

4. Ne zaboravi –  dobronamjernost i profesionalno postupanje.

5. Više argumenata, manje pridjeva.

KOMENTARI