Kucate li vi u drvo kada čujete dobre vijesti ili čuvate ogledala – pošto vjerujete da njegovo razbijanje donosi 7 godina nesreće?
Ako da, samo ste jednih od brojnih građana Bosne i Hercegovine koji to rade, bolje rečeno – i Balkanaca.
Pogledajte gdje su, zapravo, nastala vjerovanja zbog kojih radimo ili izbjegavamo određene sitnice jer se smatra da donose sreću ili nesreću.
“Da kucnem u drvo…”
Često kad govorimo o nekim dobrim stvarima, imamo običaj da kucnemo u drvo da zli duhovi ne bi sreću pretvorili u nesreću, piše Blic.
Ovaj običaj vodi porijeklo od paganskih plemena koja su obožavala drveće, a neki od njih su drveće koristili za proročanstva.
Vjerski rituali koje su upražnjavale određene plemenske zajednice bili su nezamislivi bez drveća, a Kelti su smatrali da u drveću žive duhovi i bogovi.
Broj 13
Strah od broja 13 vuče korijene iz nordijske mitologije. U čuvenoj priči 12 bogova je pozvano da prisustvuje večeri u Valhali, gradu bogova. Tada je Loki, bog sukoba i zla upao na večeru, povećavši broj prisutnih na 13, a drama koju je izazvao utjecala je na to da broj 13 bude poznat kao proklet broj.
S druge strane, strah od petka 13. vodi porijeklo iz hrišćanstva jer se vkeruje da je Hrist zarapet upravo na ovaj dan, a broj gostiju na tajnoj večeri bio je 12, sa Judom kao 13. gostom.
Prolazak ispod merdevina
Priča da prolazak ispod merdevina donosi nesreću nastala je prije 5.000 godina u Starom Egiptu.
Merdevine naslonjene na zid formiraju trougao koji su Egipćani smatrali trojstvom bogova i prolazak kroz njega smatrao se skrnavljenjem ove svetinje.
Zvijezda padalica
Veliki helenski astronom Ptolomej smatrao je da su zvijezde padalice znak da bogovi vire sa neba, pa su tako ljudi kad god vide zvijezdu padalicu zamišljali želju, ne bi li je neki bog uslišio, a ova praksa se održala do danas.
Prekrštanje prstiju
Ova sujeverna radnja najčešće se koristi u svijetu i predstavlja znak nade ili želje za određenim ishodom. Porijeklo prekrštanja prstiju nalazimo u hrišćanstvu i smatra se da su tom radnjom duhovi sprečeni da nam unište šansu za srećom.
“Slomi nogu”
“Slomi nogu” je idiom koji se u pozorištu koristi da bi se izvođaču poželjela sreća, jer se smatra da srećno donosi nesreću.
Postoji nekoliko teorija iza ovog izraza, ali je najstarija i najvjerovatnija ona iz antičke Grčke gdje ljudi u pozorištima nisu tapšali već su svoje zadovoljstvo iskazivali lupanjem.
Slomljeno ogledalo i sedam godina nesreće
Postoji mnogo teorija o tome gdje je nastalo ovo vjerovanje, a jedna od njih je da se smatralo da odraz lika predstavlja “drugo ja” i da se razbijanjem odraza povrijeđuje duša čovjeka.
Stari Rimljani su vjerovali da se život čoveka obnavlja svakih sedam godina, pa je potrebno toliko da prođe da bi se čovjek oporavio od povrijeđivanja nastalim uslijed razbijanja svog odraza.
Druga teorija je zasnovana na praktičnim razlozima jer su ogledala ranije bila jako rijetka i skupa pa bi bio problem nabaviti novo ako se postojeće ogledalo razbije.
KOMENTARI