instant fap
NaslovnicaLokalne temeSanski Most

Žrtve se boje i stide govoriti o nasilju koje trpe u školama

Žrtve se boje i stide govoriti o nasilju koje trpe u školama

Nasilničko ponašanje koje se dešava među djecom različitog uzrasta ne treba da se prećutkuje, jer se  onda vrlo često ponavlja. Djeca koja trpe nasilje o tome rijetko ili gotovo nikada ne progovore, zbog stida. Osobito istraživanja o tome kako sami učenici/e vide problem vršnjačkog nasilja su vrlo rijetka. Npr. Ombudsmen za djecu RS-a je u suradnji sa Mrežom mladih savjetnika Ombudsmena, 2012. godine objavio rezultate istraživanja o tome kako djeca u osnovnim i srednjim školama percipiraju vršnjačko nasilje i koliko ga uopšte prepoznaju.

Čak 63 posto učenika u osnovnim školama i 58, 4 posto u srednjim smatralo je da je nasilje u njihovoj školi prisutno. Zanimljivo je da je tada 5 posto učenika osnovnih škola, kao i 12 posto ispitanih u srednjim, smatralo da se u njihovoj školi slučajevi vršnjačkog nasilja ne rješavaju, već zataškavaju. Naravno, ova istraživanja su već zastarjela, Ali, o njima treba da se razmišlja. I TPO fondacija je 2017. godine objavila rezultate istraživanja o percepciji rodno zasnovanog nasilja među nastavnicima. Bile su obuhvaćene 32 osnovne škole iz tri kantona: Sarajevskog, Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona.

Većina anketiranih nastavnika je izjavila da opažaju nasilje u svojoj školi na godišnjem nivou. Manje su govorili o nasilju na mjesečnom nivou. Može se s pravom svako zapitati da li se o problemu vršnjaškog nasilja još najradije šuti? Činjenice pokazuju da BiH nema sistematskog odgovora na problem vršnjačkog nasilja. Ni statistike ne pomažu, ali su potrebne zbog kreiranja novih politika prevencije i zaštite.

Istina je da neki mladi napuštaju školu zbog nasilja, drugi čak i zemlju. Slobodanka Dekić je istakla da se o vršnjaškom nasilju govori kada se nešto desi, te da ne postoje kontinuirane prevencije, niti objedinjeni podaci o vršnjaškom ponašanju.

Podrška je potrebna svim žrtvama nasilja, to je put  njihovog i našeg ozdravljenja.

KOMENTARI