Autohtone sorte su 100 posto izdržljivije od novijih, jer imaju jači imunitet i dobro podnose klimatske promjene. Čak ne zahtijevaju puno tretmana. Njima je dovoljan kreč.
Više od 500 sadnica autohtonog voća, ukrasnog drveća i egzotičnih biljaka raste na ranču Adisa Zukića u Sanskom Mostu. On se već 15 godina bavi ukrasnim biljem, a posljednjih nekoliko i starim sortama voća. Zemlju je kaže naslijedio od djeda, a na imanju su već bile zasađene neke voćke.
Sada s okolnih, komšijskih imanja, uzima pelcere i kalemi ih, kako bi sačuvao što više domaćih sorti, starih oko 60 godina.
“Didove nisam zapamtio, ali su mi ostavili voće u emanet i zemlju što je najvažnije“, kaže Zukić, koji sada važi za najvećeg proizvođača ovih sorti u BiH.
Prežive bez tretmana
Pokušava ih sačuvati od nestanka, izumiranja. Objašnjava nam kako su 100 posto izdržljivije od novijih sorti, jer imaju jači imunitet i dobro podnose klimatske promjene. Čak ne zahtijevaju puno tretmana. Njima je dovoljan kreč. Na njegovom imanju su stare sorte šljiva, jabuka (petrovača i kolutača) i krušaka (jeribasma, sembegovača, lubeničarka…), zatim aršlama, oskoruša i dud. Upravo njih najviše kupuju.
“To su baš one sadnice koje se rijetko danas mogu naći. Prije ih je imala svaka kuća, sad rijetko koja”, dodaje.
Osim starih sorti, tu su i novokomponovane, poput crne kajsije, japanske kruške i badema. Interes je veliki i za njih, no mnogi ih još uvijek samo testiraju, kupujući po sadnicu-dvije. Ovaj proizvođač kaže kako dobro podnose našu klimu i da su otporne, jer ih i sam ima zasađene. U nekim slučajevima su se pokazale i otpornijim od domaćih.
“Badem je npr. kalemljen na podlozi divlje šljive i jako dobro se pokazao. Tako proizveden je dosta otporan i rađa, ima plodove. To je nešto novo pa ljudi ne znaju mnogo o njegovom uzgoju, eksperimentišu za sada. Nashi, japanska kruška je mješavina kruške i jabuke. Ima izuzetno sladak i sočan ukus, kao da jedete lubenicu s okusom kruške“, objašnjava ovaj proizvođač.
Rođen za hortikulturu
Kada je riječ o mušterijama, privukao je i muškarce i žene. Ističe kako, očekivano, dame više cvijeće traže, dok gospoda bira voće i žive ograde. A, njega je cvjećarstvo privlačilo od malih nogu pa je već s 10 godina sam pravio cvijećnjake, donosio crnu zemlju iz šume, vadio iz panjeva, uređivao okućnicu, a posebno je volio čuvarkuću.
“Ja sam seosko dijete, mi se uvijek oko zemlje vrtimo. Kao što se rađa zvijezda fudbala, tako i za hortikulturu”, dodaje Adis.
Od ukrasnog bilja kaže ima sve, od drveća, četinara, ruže, indijsku ružu i neke egzotične vrste poput palme. Sve one kod nas mogu da opstanu: “Lepezna palma koja je iz Turske može podnijeti našu klimu. Prve dvije godine, kada temperature budu ispod 20 stepeni mora se zaštititi, umotati je. S vremenom se prilagodi i više joj zaštita ne treba.“
Upravo se palme najviše i traže. One su trenutno hit, potom bonsai, kugle na štapu, ruže kalemljene na štapu, a bez sumnje kompletan asortiman je zanimljiv. Adis sa svojim timom radi usluge sadnje na licu mjesta, odnosno kompletnu realizaciju uređenja dvorišta.
KOMENTARI