Fudbalskim majstorijama Zvjezdan Misimović zaludio je bh. navijače u doba kada su Zmajevi igrali najbolji fudbal i ostvarili najveće uspjehe u historiji svoga postojanja. Takođe, u tandemu sa Edinom Džekom pokorio je Bundesligu sa Wolfsburgom, a njihovim partijama veselila se cijela BiH.
Tokom reprezentativne karijere imao je briljantne, dobre i loše fudbalske predstave, no navijači su voljeli genija koji je jednim potezom riješavao utakmice, preciznim pasovima razbijao odbrane.
Karijeru u reprezentaciji pored većinom dobrih partija obilježio je sukob sa Ćirom Blaževićem koji ga je optužio za izdaju u baražu protiv Portugala, kada je prema tvrdnjama bivšeg selektora lažirao povredu i igrao ispod prosjeka.
Bilo je tu još incidenata, no dobre igre i ljubav navijača učinile su da se incidenti zaborave. Bio je popularni Miske, bez sumnje, jedan od omiljenih igrača u redovima Zmajeva.
Ono u šta se nakon reprezentativne karijere pretvorio tema je za psihologe, fudbalske analitičare, a možda i za istražne organe.
Svoje opredjeljenje da postane desna ruka predsjedniku saveza Vici Zeljkoviću jasno je iskazao kada je pri izboru selektora reprezentacije stao na stranu Ivayla Peteva umjesto Sergeja Barbareza kojeg je javnost, a i njegov bivši kolega iz reprezentacije Emir Spahić podržavao.
Misimović se ekspresno brzo uklopio u marifetluke koji se dešavaju u NSBIH već decenijama. Postao zaštitnik lika i djela predsjednika, a stigao se pobiti i sa fudbalskom legendom Dušanom Bajevićem.
Danas, kada je fudbalska javnost ogorčena potezom NSBIH da zakaže utakmicu sa Rusijom, zemljom koja vrši agresiju na Ukrajinu i kojoj je leđa okrenuo sav civiliziran svijet, Misimović je opet na strani svog predsjednika.
U izjavi za Avaz, komentarišući eventualno odigravanje utakmice sa agresorskom zemljom kazao je:
“Neki su se već izjasnili, neki su iskoristili priliku da tu temu iskoriste i u političke svrhe. Javljaju se i oglašavaju neke osobe koje uopšte nisu bitne, tako da uopšte ne bih pričao o tome. Fokus bih stavio samo na predstojeće utakmice protiv Crne Gore i Rumunije (26. septembar – Bukurešt, op.a.). To nam je sad najbitnije, a ovo ostalo trenutno nije važno, nimalo.”
Upravo je rečenicom da se o utakmici oglašavaju neke osobe koje nisu bitne Misimović pokazao dimenziju svog ljudskog i moralnog poraza. Podsjetimo, protiv odigravanja utakmice su Edin Džeko, Miralem Pjanić i brojne fudalske legende BiH. Bitne osobe, već je i pticama na grani jasno, za Mismovića su predsjednik Vico Zeljković i njemu bliski saradnici. Bitne osobe su fudbalski mešetari i menadžeri koji reprezentaciju BiH vide samo kao “zlatnu koku” za prodaju i promociju igrača. Žalosno je, vidjeti, da jedan tako veliki igrač koji je finansijski obezbjeđen, danas ne smije sastaviti rečenicu bez da mu je odobri šef.
Fudbal u BiH na niskim je granama, reprzrentacija i pored nekoliko solidnih partija nikad gora, mlade selekcije isto, ženskog fudbala gotovo da nema… U tome Miske i njemu slični ne vide problem, ni u meču sa Rusijom. Misimović je onda kada je udario na straijeg gospodina i legendu Dušana Bajevića za njega koristio termin “lažni princ”.
Ne, to su pravi prinčevi, ljudi čije su poštenje i znanje iskoristili “lažni Miske” i ostali fudbalski mafijaši. Isto je bilo i sa Osimom. Fudbalskim mešetarima trebala je biti čast da se nađu u istoj prostoriji sa osobama poput Bajevića i Osima. Zamislite ko su kada im padne na pamet da se sa njima pobiju.
KOMENTARI