Kada je riječ o Bosanskoj Krajini svakako je važno istaknuti činjenicu da je samo jedan razlog opstanka Bošnjaka na prostoru doline Une, Sane i Vrbasa, a to je postojanje respektabilne oružane sile koja je nakon obrane i opstanka vršila ogromni pritisak sa ciljem proširenja slobodnog teritorija.
Na prvom mjestu moram istaknuti hrabre branioce okruga Bihaća koji je 1201 dan bio u okruženju izložen napadima vojnih snaga srpske Krajine u Hrvatskoj, vojske republike srpske i vojske „autonomne pokrajine, Zapadna Bosna“. Činjenica fizičke nemogućnosti djelovanja podrške kakvih – takvih bosanskih državnih institucija Krajišnicima u okruženju, pripadnike 5. Korpusa i njihovu borbu svrstava u sam vrh herojstva te taktike obrambeno – oslobodilačkog rata u uslovima okruženja.
Naravno, ništa slabiji rezultati u hrabroj obrani Bosne nisu boraca 7. Korpusa. Uzme li se u obzir činjenica, da je od formiranja Prve krajiške brigade, pa 17. Viteške i na kraju i 7. Korpusa, vojničko središte Krajišnika u Srednjoj Bosni (Travnik), zapljusnuto valom izbjeglica i protjeranih sa prostora Bosanske Krajine i Sjeverne Bosne. Samo u periodu od juna do kraja decembra 1992. UNHCR – je registrirao preko 140 000 protjeranih. Kasarna u Travniku je bila prva stanica gdje su protjerani dočekivani nakon čega bi se raspoređivali u kolektivne centre. Sretniji su sebi za kraće vrijeme znali osigurati važeću dokumentaciju koja im je bila neophodna za tranzit preko Hrvatske u treće zemlje.
Više pročitajte na slijedećem linku: http://asimkamber.com/povratak-u-krajinu/
KOMENTARI