Kantonalni sud u Bihaću potvrdio je optužnicu protiv Ranke Tomić, koja je optužena za krivično djelo ratni zločin nad zarobljenicima.
Konkretno, Tomićeva je optužena za nečovječno postupanje i mučenje Sanjanke Karmen Kamenčić, tadašnje bolničarke u Ključko- sanskoj četi. Optužnica precizira da da su sredinom jula 1992. godine, nakon što su pripadnici Vojske Republike Srpske u širem području Radića, općina Bosanska Krupa, zarobili bolničarku Kamenčić Karmenu koja je tada bila ranjena u nogu i glavu i nakon toga su je predali pripadnicama „Fronta žena – Petrovac“ pri petrovačkoj brigadi u sastavu Vojske Republike Srpske.
Nakon zvjerskog mučenja i neljudskog iživljavanja nad zarobljenicom, za što optužnica tereti Tomićevu, Kamenčićevu je s nekoliko hitaca iz pištolja usmrtio Veselko Đukić, mlađi maloljetnik kojem je tada bilo šesnaest godina. Izmasakrirano tijelo Karmen Kamenčić razmijenjeno je 1992. godine i ukopano na bihaćkom mezarju Humci. Nakon rata izvršena je reekshumacija više tijela pa su i njeni posmrtni ostaci premješteni u identifikacioni centar Šejkovača u Sanskom Mostu. Sve poslijeratne godine, njen otac Velid Kamenčić, borio se za istinu o sudbini svoje kćerke i kažnjavanje zločinaca. Za ovaj zločin ranije je osuđen pomenuti Veselko Đukić. Na žalost, Velid Kamenčić je preminuo prije nekoliko godina i nije dočekao da pravda sustigne sve zločince koji su sudjelovali u ubistvu njegove kćerke.
Karmen Kamenčić se 1992. Godine, iako maloljetna, pridružila najhrabrijim patriotama ovoga grada, mještanima Vrhpolja i Hrustova, koji su pružali otpor nadmoćnom neprijatelju u šumi Galaja.
Tada se velika jedinica bošnjačkih patriota iz Galaje razdvojila u dvije grupe. Jedna grupa koja je brojala oko 150 ljudi, nakon spektakularne akcije i zarobljavanja četrdeset srpskih oficira i vojnika, razmjenom je stigla do slobodnog Bihaća.
U toj je grupi bila i Karmen Kamenčić, hrabra žena čije je ime danas sinonim za hrabrost, dostojanstvo i ljubav prema domovini.
KOMENTARI