Roditelji u BiH koji samo jednog učenika opremaju u školu za osnovne troškove primorani su godišnje da izdvoje do 1.500 maraka. Procjenjuje se, naime, da izdaci za sam početak školske godine dostižu cifru od 600 maraka. Od toga blizu 300 KM treba izdvojiti za ruksak, udžbenike, radne i obične sveske, te okvire, olovke, bojice, tempere, geometrijski pribor i niz ostalih potrepština.
Još minimalno 300 maraka novčanike će roditelji da olakšaju već na početku jeseni za kupovinu odjeće i obuće svom školarcu, jer valja pazariti nekoliko novih pantalona, jaknu, dukseve, patike…
Od septembra do juna dug je period i biće potrebno još novca za “podmlađivanje” garderobe, odnosno smjenu zimske i ljetne, pa i za tu stavku treba odvojiti još bar 200 KM.
Oni građani koji svojim potomcima (srednjoškolcima) moraju da plaćaju prevoz do škole, na posebnim su mukama, jer su dužni da za mjesečne karte iskeširaju, orijentaciono, oko 240 maraka.
Džeparac je neizostavan jer se bar sendvič mora pojesti, a kako se u školu ide 180 dana, a užina košta oko dvije marke, valja i za ovu stavku izdvojiti 360 KM.
No, roditeljskim mukama tu nije kraj – od septembra do juna iskrsne još niz manjih, ali neizbježnih troškova, jer često djeci ponešto zatreba, poput nove sveske i slično, pa za “svaki slučaj” treba rezervisati još bar 100 KM. Kako je onima koji u školu opremaju dvoje djece, a pogotovo na fakultet, znaju oni, ali zna i Stevan Milić, predsjednik Sindikata obrazovanja RS, koji kaže da su roditelji u izuzetno teškom položaju.
“Troškovi su visoki, a malo ko računa o tome kakva je kod nas opšta situacija. Možete misliti kako je porodicama koje imaju dvoje i više djece u školi. Treba pozvati sve institucije da se malo više sredstava usmjeri baš siromašnim porodicama, pogotovo onim koje imaju učenike, a pozvao bih i omladinu da više redukuje svoje troškove, jer roditelji im daju zadnji novac koji imaju”, rekao je Milić.
I Mesud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača BiH, slaže se da su roditelji u krajnje nezahvalnoj situaciji, te kaže da ih se do 70 odsto redovno hvata za glavu.
“Samo 20 do 30 odsto može postići da isplati troškove. Pa meni se svakodnevno žale roditelji. Prevoz, hrana, knjige… Treba to sve platiti. Ovo prelazi svaku moguću mjeru”, ističe Lakota.
Dušan (6) iz okoline Ribnika ovih dana je krenuo u prvi razred, a njegova majka kaže da joj je to već “uvuklo ruku u džep”.
“Morala sam da kupim sveske, odjeću i slično, a svaki dan izdvojim novac i za sendvič”, ističe majka ovog prvačića Mirjana Đ.
TROŠKOVI
Početak školske godine (udžbenici i pribor) 300
Odjeća i obuća tokom cijele godine 500
Prevoz (srednjoškolci) 240
Džeparac (užina) 360
Ostalo 100
UKUPNO 1.500
(Nezavisne)
KOMENTARI