Centralna izborna komisija BiH objavila je liste kandidata za Opće izbore 2022. godine. Kada je u pitanju Unsko-sanski kanton, slobodno možemo kazati da će se voditi „mrtva utrka“ za skupštinske klupe između SDA i NES-a. Činjenica da je SDA na prošlim izborima 2018 pobijedila NES i POMAK, koji su imali zajedničku listu, zapravo govori da će SDA zadržati status prve stranke u Krajini.
Ako pogledamo kandidatske liste svih značajnih stranaka (nećemo uzimati u obzir male stranke koje nemaju nikakvih šansi da dobiju barem jednog poslanika u Skupštini USK), realno i kadrovskim odabirom SDA ima najbolje šanse za osvajanje najviše zastupničkih mandata. Nosilac liste je mladi Jasmin Musić, koji je obrazovan i politički dobro potkovan, izgledan, pošten i neukaljane karijere. Od ostalih kandidata svakako treba istaknuti Sanjanku Zinajdu Hadžić, inteligentnu mladu ženu, koja također ima blistavu karijeru i neukaljanu političku biografiju. Svakako treba spomenuti na listi za kanton iskusnog Abida Mulalića (Bužim), koji se dokazao kao dobar ministar boraca. Nezaobilazno je za pomenuti i na listi SDA mlade doktore iz Bihaća Emira Šabića te iz Cazina Muhameda Lepuzanovića, koji užvaju veliki ugled u svojim bazama. Jedna odgovorno složena lista sa kvalitetnim ličnostima i kadrovima. SDA tu nudi nova i kvalitetna lica, koja će sigurno znati braniti interese naroda u Skupštini Unsko-sanskog kantona jer dolaze iz različitih branši u kojima su svi vrlo uspješni.
Nema dalje, nema gore
O NES-ovoj listi kandidata smo već pisali nedavno i nazvali je „Od zla oca od gore matere“ jer se na njoj nalaze uglavnom politički istrošeni i ukaljani kadrovi poznati u javnosti kao „preletači“. Dovoljno je spomenuti nekoliko imena da vam se, ali bukvlano, zgadi život. Mustafa Ružnić koji je u protekle nepune četiri godine pokazao ko je, šta je i kakav je. Do te mjere da ga preziru i ne vole ni u njegovim redovima. A telefonski razgovori koji su iscurili u javnosti i pokazali bahato ponašanje odlazećeg premijera, dovoljno govore o kakvom se političkom kadru radi. Ostatak ne treba mnogo predstavljati, dovoljno je samo redom nabacati nekoliko imena poput Agan Bunić, Ifeta Kadić, Amir Murić, Nijaz Kadirić, Sanel Bajramović, Nedima Zulić i dalje vam nećemo kvariti dan. Jedna ovako kompromitovana ekipa koja želi da pod svaku cijenu upadne u udobne skupštinske fotelje koje, uzgred kazano, skupo koštaju jer daju mnogo para. Ove iz NES-a sigurno nije briga za narod, a to su do sada dosta puta i praktično pokazali. Jedino što imaju i znaju jesu šepurenja pred kamerama i govorancija za skupštinskom govornicom što su svi odreda kopirali od bivšeg premijera Hamdije Lipovče, iako su mu istina loše političke kopije. Dakle, samo govor i retorika koju djela ne prate. To više ne prolazi ni u Zanzibaru. Njima dajemo lošu ocjenu jer im je narod već dao takvu ocjenu na društvenim mrežama. Upravo zbog toga su se ugradili na vrh kandidatske liste kako bi osvojili još jedan mandat. Iskreno se nadamo da će viša sila, ona božija, intervenisati i neće dozvoliti da ove manipulatore, kriminalce, preletače i internet-drkadžije gledamo i naredne četiri godine u Skupštini Unsko-sanskog kantona.
Odmah tu iza NES-a (A-sda) puše za vrat PoMAK Šuhreta Fazlića. Mlada ekipa dopunjena starijim, iskusnijim i kvalitetnim kadrovima. Uglavnom iz Socijaldemokratske partije koja je u raspadu zbog čega njihovoj listi ne dajemo puno šansi. Ali vratimo se PoMAK-u. Šuhret Fazlić se dokazao tokom proteklih 6 godina koliko je na poziciji gradonačelnika Bihaća, da sve više postaje bitan politički faktor kao pojedinac, a posebno kao politički subjekt zvani PoMAK. I dobro to Fazlić radi otkako je istupio iz SDP-a sve se više vidi i dolazi do izražaja. Ove godine je okupio još bolju i kvalitetniju ekipu, ima jaku listu kandidata od kojih, pored njega, treba istaknuti doktoricu Rusmiru Konjević, Zikriju Durakovića, Silvanu Behić, Elvedina Sedića, profesoricu Vildanu Alibabić, Nejru Karabegović, Alena Zulića, Armina Amidžića, Edina Moranjkića, Ernu Begatović, Mirhada Abdijanovića, Ismeta Kurića, Hajrudina Havića i još neke koje ne možemo zbog ograničenosti prostora sve da navedemo u ovom tekstu. Zaista jedna jaka lista kadrova, koja ima dobru perspektivu da osvoji više mandata nego 2018. godine kada je u koaliciji sa A-sda imala dva zastupnika.
Partija u raspadu
Socijaldemokratska partija, kao što smo rekli, u raspadu i znatno oslabljena na ove izbore izlazi sa vrlo slabom listom kandidata. Od poznatijih tu su nosilac Fatka Kulenović i iza nje Mladen Lonić, dok je Adnan Habibija stavljen na poziciju 6 sa koje će se za ulazak u Skupštinu USK boriti sa Alminom Hopovcem i Mersadom Draganovićem. Ostali kandidati nisu vrijedni pomena.
Što se tiče ovih manjih stranaka kao što su SBB, NiP, Stranka za BiH, Laburisti i ostali, vrijedni su za kraću analizu u par rečenica. Laburistička stranka po nekom nepisanom pravilu uspjeva osvojiti 2-3 mandata u Skupštini USK. Ove godine nosilac liste im je Lljilja Abdić Jelenović a njena sestra Elvira Abdić Pleho na poziciji 3 liste Laburističke stranke. Lejla Bakrač je nosilac SBB-ove liste, Nisvet Jusić je broj jedan na listi Stranke za BiH, tu je i Samra Mehić na poziciji 3. A na listi ove stranke je i Sanjanin Ermin Cuco Karić, koji ima neskrivenu ambiciju uću u Skupštinu USK-a. Narod i Pravda ima mladog Azhara Sejarića koji je nosilac liste NiP-a za Skupštinu USK. Ostale ne vrijedi spominjati osim još Naše stranke koja ima Jasmina Hušidića za nosioca liste, koji se već okalio u borbi za poziciju načelnika Velike Kladuše kada je bio zajednički kandidat političkih stranaka koje su bile ujedinjene u borbi protiv Fikreta Abdića. Izgubio je u tijesnoj utrci, ali to ne znači da nema šansi za ulazak u Skupštinu USK ispred Naše stranke. Tu je svakako i Demokratska fronta koju ne treba potcijeniti ponajprije zbog Željka Komšića koji u praviliu dobiva glasove od Krajišnika, te će po inerciji povući i glasove za barem jednog zastupnika.
Ako bi navodili razloge i obrazloženja poretka po broju madata u Skupštini USK nakon 2 oktorba ove godine, uzelo bi vam dosta prostora i vremena za čitanje. Stoga vam nećemo obrazlagati detalje, ali iz svega prethodno navedenog i onog što se dešavalo tokom protekle tri i pol godine u Unsko-sanskom kantonu, naša analiza predviđa slijedeće rezultate:
- SDA=9
- NES=7
- PoMAK=4
- Laburistička stranka=3
- SDP=2
- DF=1
- Stranka za BiH=1
- Narod i Pravda=1
- SBB=1
- Naša straka=1
Nakon ovakvog poredka NES i SDP neće uspjeti složiti većinu u Skupštini USK. Iz tog razloga vidimo dvije opcije mogućeg raspleta:
Opcija 1: NES će ponuditi SDA-u savez i kolaciju da naprave većinu jer u tom slučaju im ne treba niko osim njih samih. Odmah da kažemo da je ova opcija teško moguća da se desi. Ali, uzimajući u obzir činjenicu da je u politici sve moguće i da u politici nema vječnih neprijatelja, onda ćemo ostaviti tu mogućnost.
Opcija 2: Zbog nemogućnosti da NES i SDP slože većinu jer PoMAK neće s njima u savez zbog svega što se između njih dešavalo zadnjih godina a što predstavlja još uvijek sviježe i bolne rane, NES neće moći povući još neke manje stranke sa jednim ili dva poslanika jer im to neće biti dovoljno za većinu a iz prakse tokom proteklih godina pokazalo se da to skupo košta i njih kao stranku i Unsko-sanski kanton. To će SDA iskoristiti i zajedno sa PoMAK-om uzeti još, najvjerovatnije NiP koji je još ljut na Mustafu Ružnića i podle NES-ove igre, SBB i Stranku za BiH, te složiti novu većinu u kojoj neće biti NES-a i SDP-a.
Opciju 2 vidimo kao opciju i rasplet koji je vjerovatniji od opcije 1 iz nekoliko razloga od kojih smo neke već naveli u prethodna dva pasusa, kao i zbog činjenice da niko ko je bio na vlasti cijeli mandat, nikada nije uspio zaredom da sastavi većinu iz prostog razloga što narod ne voli vidjeti istu garnituru na vlasti još četiri godine osim u rijetkim slučajevima kao što je slučaj u Bihaću (PoMAK i Šuhret Fazlić) ali to ima svoje objektivne razloge i objašnjenja. Nakon četiri godine polako dolazi do zasićenja premijerom, ministrima i vladajućim strankama, a birači unutar samih tih stranaka žele osvetu za sve što nisu dobili i što su očekivali da dobiju, a nisu im dali. Ostali birači iz drugih stranaka će svakako glasati za druge, dok ostatak biračko tijela koje je vječito neodlučno u svake izbore glasa za druge (njih je između 10 i 15%), također će glasati protiv vladajućih stranaka.
Na kraju, možemo samo da svima poželimo mnogo sreće na narednim izborima a građanima da biraju pametno i da biraju razumom ne srcem. Neka prate rezultate rada tokom proteklih nekoliko godina i neka na osnovu toga donesu sud i odluku kome će dati svoj glas da ih zastupa u Skupštini Unsko-sanskog kantona naredne četiri godine.
Autor: Pisac28
KOMENTARI