VIKINZI nisu imali rogove na svojim kacigama, Kolumbo nije dokazao da je Zemlja okrugla, Napoleon nije bio nizak, nikakva jabuka nije Isaacu Newtonu pala na glavu, Walt Disney nije nacrtao Mickeya Mousea, Neron nije svirao violinu nad gorućim Rimom, a upitna rečenica “Zar i ti, sine Brute?” nema povijesno značenje kakvo ste vjerojatno mislili da ima.
Ovo je samo početak. Priče navedene ispod, piše Huffington Post, toliko su se ukorijenile u ljudsku kulturu da više gotovo nitko ne preispituje njihovu vjerodostojnost. Ipak, neki su ih proučili kako bi nas ostale prosvijetlili.
1. Shakespeare je samostalno osmislio lik Hamleta
Priča o osvetoljubivom princu koji planirati kazniti ujaka za smrt svog oca kralja središnji je dio stare indoeuropske legende. Tu je priču popularizirao skandinavski pisac Saxo Grammaticus oko 1200 godine pod naslovom “Amlethov život”.
Danski princ u Grammaticusovoj priči nosi ime Amleth, dok ga je jedan od najpoznatijih pisaca koji je ikad hodao svijetom, Shakespeare, svog lika nazvao Hamlet. U Grammaticusovoj verziji princ je također glumio ludost zbog majčine prebrze udaje za novog kralja.
2. Nindže su nosile crne kostime
U najboljem slučaju, nindže su bile odjevene u tamnoplave kostime, jer noć zapravo nije crna. Zapravo, ne bi baš imalo smisla da se ubojice koji žele ostati neprimijećeni oblače u kostime potpuno različite od onoga što ljudi svakodnevno nose jer se prije ili kasnije moraju svojoj žrtvi približiti dovoljno kako bi je ubile, stoga nema smisla da toliko upadaju u oči već samom svojoj garderobom.
Čak je i priča o nindžama kao pritajenim ubojicama pomalo sumnjiva. Iz muzeja s nindža tematikom, Iga-ryu, povijesne škole ninjutsua iz Japana, tvrde kako je ono što danas smatramo pod pojmom nindže prenapuhana slika iza koje stoje popularni filmovi i stripovi. Nindže koje su mahale mačevima u borbama zapravo nisu ostvarile svoj primarni cilj, a to je uporaba intelekta i umijeće špijunaže.
3. Lady Godiva je gola jahala ulicama na konju
Prema legendi, Lady Godiva je željela da njen muž ukine porez građana Coventryja u Engleskoj, pa je ulicama tog grada projahala gola na konju. Sklopila je dogovor sa svojim mužem Leofricom, vladarom Coventryja, da joj on ispuni želju jedino ako ona učini upravo to po čemu je danas poznata. Poslušala ga je, a porez je ukinut na sveopće zadovoljstvo građana i budućih generacija.
Postoji nekoliko razloga zašto bismo trebali posumnjati u tu priču, uz to što čak i zvuči prilično nevjerojatno. Prvo, ta priča nije postala popularna do nekoliko stoljeće poslije smrti Lady Godive, a tada ju je ispričao redovnik samostana kojeg je Godiva osnovala. Nadalje, građani Coventryja u to vrijeme vjerojatno ni nisu plaćali porez.
4. Vincent Van Gogh si je odrezao uho
Iako mnogi misle da si je Van Gogh odrezao čitavo uho, zapravo je riječ o samo malom dijelu lijeve ušne resice, a postoje i neki dokazi koji svjedoče da si cijenjeni slikar uopće nije sam nanio tu ozljedu.
U to je vrijeme Van Gogh živio sa svojim prijateljem, francuskim umjetnikom Paulom Gauguinom, s kojim je imao nerijetko nasilan odnos. Gauguin je bio stručnjak u mačevanju, a Van Goghova je ozljeda uslijedila neposredno nakon njihove velike svađe. Obojica su tvrdili da si je Van Gogh sam odrezao uho, no to se može objasniti njihovom željom da se zataška sramota njihovog sukoba. Van Gogh je također bio psihički nestabilan, što bi moglo dati određenu vjerodostojnost priči, no u jednom je pismu svom bratu napisao: “Srećom, Gauguin još uvijek nema strojnice i ostalo ratno naoružanje”.
Van Gogh je navodno svoj odrezani dio uha poklonio jednoj prostitutki.
5. Kralj Henrik VIII bio je debeo i zao tijekom cijele svoje vladavine
Posljednje godine njegove vladavine, one u kojima je imao mnogo žena i naređivao odsijecanja glava, gotovo u potpunosti zasjenjuju godine njegove miroljubive i darežljive vladavine.
Henrik je na vlast došao kad mu je bilo samo 18 godina, a još je i potkraj svog braka s Annom Boleyn bio hvaljen kao “drag i darežljiv kralj”. Nažalost, teški zdravstveni problemi, poput čireva na nogama, doveli su ga do debljine i ljutnje koju nije mogao zatomiti tijekom godina.
Također, nezgoda s konjem tijekom jedne paradne borbe utjecala je na Henrika. Životinja je pala na njega te je on ostao bez svijesti puna dva sata. Otada više nije bio isti i stalno se žalio na veliku bol u nozi. Boleyn je pobacila muško dijete nakon što je čula za Henrikovu nesreću, što je dovelo do njegove naredbe da se Annu Boleyn usmrti te do povijesne zlobe koja je dominirala preostalim godinama vladavine Henrika VIII.
6. Einstein je bio užasan učenik i pao je matematiku
Albert Einstein zapravo je uništio svoje svjedodžbe. Bio je loš učenik? Ta je priča nastala zbog njegovih prepirki s profesorima kad su se ponašali preautoritativno.
Njegova je majka jednom napisala Einsteinovoj baki u pismu: “Jučer je Albert dobio svoju svjedodžbu koja je bila odlična. Opet je bio prvi u svemu”.
Definitivno nikad nije pao matematiku, kao što je i sam rekao: “Do svoje petnaeste godine svladao sam diferencijalne jednadžbe i integrale”.
7. “Neka jedu kolače”, rekla je Marija Antoaneta
Prvo spominjanje tih njenih navodnih riječi dogodilo se tek mnogo godina poslije njene smrti. Sada se vjeruje kako ona nikad tako nešto nije rekla.
Francuski pisac Alphonse Karr bio je prvi koji je proširio tu glasinu, dok rečenica “Neka jedu kolače” zapravo stoji u autobiografiji Jean-Jacquesa Rousseaua, “Ispovijesti”, gdje je opisao kako je jednom oklijevao ući u pekaru jer nije bio prikladno odjeven. “Zatim sam se sjetio rješenja kojeg ponudila princeza kad joj je rečeno da seljaci nemaju kruha te je rekla “Neka jedu brioche”, piše u Rousseauovom djelu. Ta je knjiga izašla dok je Antoaneta bila još sasvim mala djevojčica, a stručnjak Juliet Grey vjeruje kako je Rousseau pod “princezom” mislio na Mariju Terezu, ženu Luja XIV.
KOMENTARI