(19.7.2014)
Ispratismo tugu.
Ostavismo bol.
Tamo gdje idu boli ima napretek.
Tamo gdje će ih spustiti sve je i počelo.
Pa i bol.
Koja nikad prestati neće.
Ožiljci.
Duboki ožiljci.
Rupe se mogu zatrpati zemljom.
Poravnati teškim mašinama.
Ožiljci ne!
Džaba je nijekati.
Lagati sebe.
Ogledalo će istinu reći.
Samo treba stati i pogledati.
Ravno.
Sebi u oči.
Ispratismo tugu.
Ostavismo bol.
Bol, što para srce pri izgovaranju.
Izgovaranju svakog od njihovih imena.
Naglas.
Toliko, bar, možemo učiniti.
Neka se čuju.
Neka ih čuju.
A oni. Baš oni.
Možda nekad u ogledalu,
spoznaju da njihova lica,
nisu puno drugačija.
Mada im se tako nekad činilo.
Mada im se tako, možda, i sad čini.
Samo treba stati i pogledati.
Ravno.
Sebi u oči.
Ogledalo će istinu reći.
Autor: Sabahudin Alagić
[doptg id=”42”]
KOMENTARI