Dževada Keranović, porijeklom iz Sanskog Mosta, jedna je od istaknutijih članica velike bh. zajednice u Sent Luisu.
Simbol kulture
Bosanskohercegovačka ljepotica, koja se trenutno nalazi na poziciji urednice, producentice i voditeljice na televiziji u Sent Luisu, došla je u Sarajevo kako bi, u saradnji sa jednim od najboljih regionalnih tekstopisaca Fahrudinom Pecikozom, snimila pjesmu i spot.
– Saradnja sa Pecikozom izrodila se tako što sam tokom turneje u Australiji razgovarala s kolegama o poslu i tekstopiscima… Između nekoliko poznatih i dobrih tekstopisaca s kojima su do sada sarađivale kolege, spomenuto je i ime Fahrudina Pecikoze. Iako sam već bila upoznata s njegovim radom, prema običaju, još sam malo istraživala i slušala njegove pjesme te sam odlučila da stupim u kontakt s njim – govori Keranović.
Iako je dio televizijskog tima, Keranović svoje vrijeme, prije svega, voli da posvećuje muzici pa je tako i odlučila da snimi prvu pjesmu. No, sevdalinka ima posebno mjesto u srcu ove Bosanke s američkom adresom.
– Sevdalinka je jedan od simbola naše kulture i ja se smatram sretnom što volim sevdah, a još sretnijom što imam dara za sevdalinku. Samim tim radim i na očuvanju naše kulture i baštine – kaže Keranović.
Sa porodicom je rodno mjesto napustila početkom agresije na našu zemlju.
– Otišli smo početkom rata u Rovinj u Hrvatsku. Moji roditelji su imali dobre prijatelje tamo i odučili su da nas odvedu dok ne vide šta će da se desi u BiH. No, tokom boravka u Hrvatskoj, moj otac je imao tešku saobraćajnu nesreću i neko vrijeme je bio u komi. Kako nije bio u stanju da radi u to vrijeme i da nas izdržava, moja tetka, koja se nalazila u Americi, sponzorisala nas je i mi smo završili u Sent Luisu – govori Keranović.
Američka televizija
Sada je Dževada sa porodicom dio ogromne bosanske zajednice u ovom američkom gradu.
– Trenutno sam portparol i potpredsjednica organizacije “Ujedinjena bosanska zajednica”. Ta je zajednica, zajedno s Bosanskom privrednom komorom, sagradila sebilj u Sent Luisu, identičan ovome u Sarajevu, kao simbol Bosanaca u tom američkom gradu. I to, naravno, govori da je domovina na prvom mjestu u srcima, ne samo meni nego i većini Bosanaca u inozemstvu – isitče Keranović.
Kroz svoj rad na televiziji javnosti pokušava približiti i stanje u BiH, kakvo je bilo te kakvo je trenutno.
– Radim na lokalnoj američkoj TV stanici STL TV kao urednica i voditeljica, dok sam ponekada u ulozi i PR menadžerice. Naša TV stanica je pod rukovodstvom gradske vlade i naši programi su većinom konzervativni i vezani za grad, njegovo stanovništvo. No, imamo i mali dio u budžetu da s vremena na vrijeme snimimo i emisije na bosanskom jeziku za naše Bosance – kaže Keranović.
Sve teške trenutke izbjegličkog života Keranović nije zaboravila. Svoja iskustva prenosila je i u Vašingtonu pri misiji UNHCR-a, gdje je zastupala prava izbjeglica koje dolaze u Ameriku.
– Bila sam na toj funkciji 2011. godine. To je UNHCR osnovao isključivo za zastupanje prava izbjeglica. Mnoge nas je zadesila ta sudbina da provedemo veći broj godina kao izbjeglice i da prođemo kroz razne poteškoće, ali život ide dalje i moramo iskoristiti najbolje od onoga što nam život pruži da bismo iole uživali u svom postojanju – zaključuje Keranović.
Navijam za “Zmajeve”
Tokom posjete naše nogometne reprezentacije Sent Luisu, gdje su igrali utakmicu s Obalom Slonovače, Keranović je imala funkciju prevodioca tadašnjem selektoru Safetu Sušiću.
– Dio svog radnog vremena provodim kao profesionalni prevodilac. Američki reporteri iz drugih gradova počeli su se raspitivati o meni tako da su skrenuli pažnju na mene i novinare iz BiH koji su boravili tamo pa je tu bilo nekih zanimljivh članaka o meni i boravku naše reprezentacije u Sent Luisu. Uvijek sam, naravno, na strani “Zmajeva” i uvijek navijam za njih – govori Keranović.
Trenirala tajlandski kik-boks
– Volim da slikam. Najviše me inspiriraju priroda i apstraktne slike, jer me to opušta. Također, nekoliko godina sam trenirala tajlandski kik-boks s bratom Fuadom, koji se 10 godina profesionalno bavio tim sportom u Americi – ističe Dževada
KOMENTARI