” Naravno , autorski doprinos nije samo prikupljanje i prezentacija što šireg kruga građe , nego njeno povezivanje u smislene i shvatljive cjeline . Ovom zadatku autori izlaze u susret obuhvatnom rekonstrukcijom historije , pojmova i regionalnih specifičnosti cijelog kraja . Upravo pojednostavljeni opisi , često unešeni kao režijske napomene , omogučuju čitaocu da svaki detalj situira u historijski kontekst i da cjelinu shvati na osnovu rekonstrukcije detalja . Da li će čitaoca impresionirati demografske , privredne ili kulturne perspektive predstavljene građe , zavisi od osobnih afiniteta…” (prof. dr. E. Šarčević , isječak iz recenzije za knjigu ” Građa za historiju općine Sanskog Mosta ” , autora V. i E. Biščevia )
Zašto sam izdvojio i afirmirao u pozitivnom kontekstu jednu od brojnih recenzija u ogromnoj riznici ponuđenih ? Zato što je preporuka prof. dr. Edina Šarčevića temelj na kojem se mora bazirati pisanje historijskih radova . Ako profesorovu preporuku prevedemo na praktični jezik , ona bi se svela na dječiju igru sklapanja puzli . Suština igre je potražiti put kako od brojnih i rasutih kockica sklopili smislenu i shvatljivu cjelinu . Historičari i istraživači za razliku od djece raspolažu nepresušnim izvornim podacima , koje samo treba znati posložiti u istinite okvire i na način kako je preporučio profesor…I ništa više !!!
Ko se poziva na historijske činjenice ???
Odgovor na postavljeno pitanje prezentirat ću u vidu kratkog osvrta događaja iz naše nedavne prošlosti . Sigurno se još uvijek sjećamo 19.04.1992. godine…Tada je faktički otpočeo organizirani proces genocida od strane institucija , tadašnjeg , SDS-a u Sanskom Mostu . Naime , povod za napad na zgradu Općine bila je podjela vlasti između SDS-a i SDA . Srpska strana je insistirala da se institucije R BIH premjeste , isključivo , na lijevu obalu grada ( u zgradu ŠIPA ) . Zahtjev je baziran na historijskim vrelima ( P.S.Ivančević , M.Karanović , B.J.Bokan itd. ), po kojim je grad Sanski Most oduvijek bio podijeljen na lijevu ( muslimansku ) i desnu ( srpsku ) obalu . Naravno , povod nije isto što i uzrok , ali pokriće i opravdanje za buduća nedjela javno je obrazloženo . Od nečeg se moralo krenuti !!! ( neistinitost i nenaučnu utemeljenost teze o podjeli grada na srpsku i muslimansku čaršiju kroz historiju , dokazao sam u blogu po naslovom ” Amir reagirao Amiru ”)…
Bokanijada…
Kao što sam nebrojeno puta konstatirao , žalosno je na kakvom degutantnom radu u miru počiva prebogata historija područja Sanskog Mosta . Neiscrpne izvore podataka na koje se pozivaju lokalni radovi ( članci i knjige ) , ugradio je Bišćanin B.J.Bokan . Nažalost , Bokanove teze predstavljaju osnovnu literaturu za proučavanje prošlosti sanskog kraja . Lokalni historičari i istraživači nisu se upuštali u dublju analizu njegovog rada , nego su suprotno od logike zdrave pameti počeli isticati njegove teze kao historijske valjane iako se ne radi o relevantnom historijskom autoritetu , već o neviđenom historijskom prevarantu .
Zašto do sada nije bilo valjanog povoda za objektivnu reviziju sanske prošlosti ? Bez imalo sumnje , pretpostavljam da se radi o (ne)prevaziđenim ( ne)naučnim djelima pa neka na tome ostane za sva vremena . Kako su Bokanova djela prihvaćena u našem društvu , najbolji nam je pokazatelj njihov tretman gdje kotiraju kao rado citirana djela , čak i danas. Još bolji pokazatelj su moji radovi , jer oni su jedini koji se usuđuju demantirati neistinite i nenaučne teze oca sanske historije – B.J.Bokana… Branko.J. Bokan uspio je nadahnutom trilogijom o Sanskom Mostu nadmašiti historijska dostignuća svojih uzora . Svakako , rezultat vrijedan pohvale , a ujedno i light motiv za istraživače : Stop !!!
Reakcije…
Navodeći materijalne dokaze iz nekoliko historijslih izvora koji su mi poslužiili pri dokazivanju iznesenih tvrdnji u prethodnom blogu , uslijedila je primjerena reakcija jednog od navedenih autora – g. Edina Biščevića ( može se pogledati ispod prethodnog bloga ) . Uvaženi autor je , ukratko , obrazložio da se spomenuti rad ne može tretirati kao zaključni historijski fakt , nego isključivo kao prikupljena građa za historiju : ” Nismo ulazili u tumacenja podataka do kojih smo dosli, jer je to posao historicara i zbog toga je to GRADJA … , a tumacenja prepustamo historicarima…”
Ako sam dobro razumio g. Biščevića , prikupljenu građu tek treba istesati . Iako nisam po zvanju ” tesar ”, nego istraživač , iza svojih tvrdnji stojim bez obzira na mišljenje historičara po zvanju :
” Donji Kraji su u sastav Bosne ušli u vrijeme vladavine Stjepana II Kotromanića (1322-1353), samim tim i župa Sana, tako da nikako Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je rodjen tek 1350.godine, nije mogao da je prikljuci. Pogledati kartu Bosne u vrijeme pomenutog vladara! ”
Autor izrečene tvrdnje je profesor Danijel Utješanović ( replika ispod prethodnog bloga na mom Fb. zidu )…Uvaženi g. Utješanović izričito veže sudbinu Donjih kraja sudbinom župe Sana …Iz analize proističe da Hrvoje Vukčić Hrvatinić nije mogao da priključi župu Sana u sastav Bosne , zato što je 1353. godine bio samo tri godine star…Argument kojim profesor obara moje tvrdnje je preporuka da pogledam kartu Bosne u vrijeme pomenutog vladara ( Stjepana II Kotromanića )…
Rado bih poslušao dobronamjerne savjete svojih sugrađana , i Ede i Danija , da kojim slučajem nisam prikupio i temeljito izučio brojnu izvornu dokumentaciju i literaturu . Neka ne zamjere , ali moja obaveza je odbraniti iznesene tvrdnje bez obzira što ih struka osporava …
Analiza…
Da li je veliki bosanski vojvoda , herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić , priključio bivšu ugarsku župa(niju ) Zana ( Sana ) u okvire srednjovjekovne Bosne ???
Jeste – 100 % !!! Županija Sana je sve do 1385. godine pripadala Ugarskom kraljevstvu . Zajedno sa ugarskim župa(nijama) Dubicom i Vrbasom , pripadala je regiji Donja Slavonija ( Alsoszlavonia – mađ. ), jer se njena teritorija prostirala južno od rijeke Save . Osvajanje spomenutih ugarskih županija započeo je herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić . Neke novoosvojene dijelove trajno je priključio kraljevini Bosni , koji su organizirani kao župe bosanske države. Zna se da je u ratu između bosanskog vojvode i ugarskog kralja u periodu između 1385.- 1391. godine , župa Sana bila u posjedu bosanskog kralja . Ne zna se tačan datum priključenja župe Sana u sastav Bosanskog kraljevstva , jer između posljednje poznate povelje izdane još u sastavu Ugarskog kraljevstva ( 1385. g.) i prve poznate u sastavu Bosanskog kraljevstva ( 1391. g.) je raspon od 6 godina :
- g. – 29. I , Chazar (*Kozarac , op.a.): Ivan i Stjepan slavonski banovi obećavaju da će u kralja posredovati za vojvodu Vukca , koji je za se prisvojio grad Greben .
Nos Stephanus et Johannes regni Sclavonie bani , memorie commendamus , nichilominus fide nostra sacramentoque prestito roboramus , quod nos omni pro posse nostro in factis et excessibus Wlkach woyvode receptionis et occupationis castri Greben perpetratis in presentia regie majestatis ac domine nostre regine Hungarie , Dalmatie etc. Baronumque eiusdem regni ad obtinendum eidem gratiam fideliter tamquam pro futuro asscribemus et laborabimus omni sine dubio ac pro expensis factis ipsius castri cum eodem wojvoda in omnibus conveniemus . Datum in suburbio castri Chazar die dominico proximo post festum conversionis sancti Pauli anno domini millesimo trecentesimo octogesimo quinto . ( L.Thallozy , ” Istraživanje o postanku bosanske banovine ” , GZM 1906. , XVIII , ( str. 443-444 )
- g.- 17. VII u Gaeti : Kralj Ladislav daruje Dragiši vojvode Vukca selo Sridu u sanskoj pokrajini i Zabić kraj Ključa . Iz povelje : „Investientes virum nobilem Ladizlaum Zernigleiuch de Sana militem familiarum et fidelem nostrum dilectum pro eodem Dragissa et dictis… vi delicet villam Srida in proouincia Sane et villam Zabich in pertinentis castri Cluz positas „. ( T.Smičiklas – S. G., J. S.,” Codex diplomaticus regni Croatiae , Dalmatiae et Slavoniae ”, HAZU , XVII , str. 372- 373 )
Župa Sana bila je u sastavu Bosanskog kraljevstva od kraja osmog desetljeća XIV stoljeća … Ova tema je jedna od rijetkih u historiografiji koja nije sporna :
Župa Sana ( Zana ) steraše se uz srednju i dolnju Sanu , te obuhvataše mjesta Kozarac , Blagaj , Japru , Vodicu , Oštru luku , Herbočane itd . I ova župa je od g. 1264 – 1385. uz Hrvatsku , tek za hrvatskoga pokreta koncem 14. toljeća spade pod bosansku državu . ( V.Klaić ,” Povijest Bosne do propasti kraljevstva ”, str. 22 )
Sanska župa obuhvataše obje obale srednje i donje Sane , te je također tek krajem XIV vijeka pripala Donjim krajima . Spominje se od 1264. počevši veoma često u spisima biskupije zagrebačke , kojoj je pripadala , a dugo joj kolijevka tude stajala . Tu su bila ova mjesta : Kozar , Blagaj , Japra , Vodica , Oštra Luka i Hrvaćani .
( F.Šišić, ” Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba ”, str. 6 )
Župa Sana obuhvatala je područje srednje i donje Sane , sve do njenog ušća u rijeku Unu . U župi su bila mjesta : Blagaj , Sana , Kamengrad , Japra , Vodica , Oštra Luka , Kozar i Hrvanići . ( B.J.Bokan , n.d., str.43 )…Župa Sana prostirala se u području srednje i donje Sane sve do ušća ove rijeke u Unu . To znači da su njoj pripadali i najznačajniji rudnici u području Majdanske planine i planine Behremaginice . Iz sačuvanih dokumenata poznato je da su u ovoj župi bila mjesta : Blagaj , Sana , Sridica , Kamengrad , Japra , Vodica , Oštra Luka , Kozar i Hrvaćani . Župa je graničila na sjeveru dubičkom župom , na zapadu župom Pset ( oko današnje Bosanske Krupe ) i župom Gorska ( današnja Banija ) , obje u Hrvatskoj , na sjeveroistoku vrbaškom župom , na istoku župom Zemljanik , na jugu župom Mren i možda župom Banica , koja se prostirala oko istoimene rječice i gornjeg toka rijeke Sane . ( B.J.Bokan ,” Sanski Most I-dio ”, str 48 )
V.Klaić je opis župe Sane dao u kratkim crtama i tu nema ništa sporno , osim što su podaci preskromni . F. Šišić je , po ko zna koji put , samo potvrdio Klaićevo mišljenje . Moram konstatirati da je Bokan odlično opisao župu Sana . Darovao nam je i dodatne informacije za zapadne granice župe , navodeći kako se župa(nija ) Zana ( Sana ) graničila sa župama Pset i Gorska . Dobro je utvrdio i istočnu granicu župa(nije ) Zana ( Sana ) , samo što se ta župa nije zvala Zemljanik nego Zemunik . Međutim , južna granica je diskutabilna :” na jugu župom Mren ”. Taj dio treba izbaciti iz Bokanove rečenice kao i dodatak „ možda župom Banica „ . Da je kojim slučajem Bokan presložio redoslijed riječi , „ možda ” bi takva teza imala nekakvog smisla : na jugu župom Ban(j)ica i možda župom Mren .
U prošlom blogu saznali smo za veoma važne podatke : – južna granica župa(nije) Zana ( Sana ) bila je na potoku Glibaja ( kod Hrustova ) i na rječici Kozici, župa Mrin (Mren ) nije nikad postojala kao teritorijalna – upravna jedinica na pomenutom području , nego isključivo kao upravno područje istoimenog grada .
Preuređena Bokanova rečenica u naučnim okvirima izgleda ovako : župa(nija) Zana ( Sana ) graničila se na jugu župom Banjica . Glavno središte župa(nije ) Zana ( Sana ) bio je istoimeni grad , a od 1334. godine grad Cozara ( Kozarac ) . Također , veoma je važno znati da je postojala župa Lušci i grad Lužac , ali nisu se nalazili na sanskom području ( ” u ataru sela Otiš kod Lušci Palanke ” , kako je navijao Bokan ) , nego jugoistočno od župe Banjica …Dakle , na sanskom području kao teritorijalno –upravna jedinica postojala je samo župa(nija) – Zana ( Sana) . Do 1413. godine župa(nija) Zana ( Sana ) bila je kompaktna teritorija i navedene godine je podijeljena na sjeverni ( ugarski ) i južni ( bosanski ) dio …Takvo teritorijalno stanje , bez značajnijih promjena , održalo se narednih 50. godina i dočekalo je dolazak sultana Mehmeda II el- Fatiha 1463. godine …
Po crkvenoj hijerarhiji bivša ugarska župa(nija ) Zana ( Sana ) pripadala je zagrebačkoj biskupiji , arhiđakonatu Dubica , koji se dijelio na tri kotara : dubički , vrbaški i sanski . U kotaru sanskom nalazile su se župe : Kamengrad , Šumečica , Pobriježje , Vrše , Mren , Ošta Luka i Japra ( naselja koja možemo smatrati sanskim područjem ) itd … Kako je organizacija katoličke crkve pratila upravnu podjelu države , sanski kotar se poklapao sa teritorijom župa( nije) Zana ( Sana ) . Preporuka za buduće istraživače je : obavezno naučiti razlikovati pojam župe kao teritorijalno- upravne jedinice i crkvene organizacije …
Dokazi…
Priložit ću i nekoliko dokaza kako bih argumentirano dokazao da se župa(nija) Zana ( Sana ) do 1385. g. nalazila u sastavu Ugarskog kraljevstva :
- g.- 17. III u Sani : Sanski župan Toma izdao je povelju „ datum in Zana „ ( T.Smičiklas ,”Codex diplomaticus regni Croatiae , Dalmatiae et Slavoniae ”, HAZU , IX , str. 381)
- g. – U popisu katoličkih župa zagrebačke biskupije , navedene su i župe u arhiđakona Dubice , koji se dijelio na tri kotara : dubički , vrbaški i sanski . Prema ovome dokumentu , u sanskom kotaru nalazile su se župe : Pluharia , Zmalan , Cozara , Sumechicha , Cramen , Zemelna , Pobresia , Herbachan , Podcrisie , Oztra loka , Cesich , Wersusya , Mren , Blagay , Vodicha i Japra . (B.A.Kerscelich de Corbavia , ” Historiarum cathedr. ecclesiae Zagrabiensis I ” , Zagrabiae 1770. ; F.Rački , ” Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine ”, Starine JAZU , knj. IV , Zagreb 1872 , str. 201-229 ; Iv.Tkalčić , ” Monumenta hist. episcopatus Zagrabiensis ”, Zagreb 1874. ; J.Buturac , ” Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine ”, JAZU Starine , str. 71-72 )
- g.- 8. IV u Zagrebu : Pred kaptolom zagrebačkim prodaju Beluševi sinovi iz Sane na posjedu svome u Kamenu neke zemlje Dujmu Radoslavovu Baboniću .
- ( T.Smičiklas ,” Codex diplomaticus regni Croatiae , Dalmatiae et Slavoniae ”, HAZU, XI , str.288-289 ; L.Thalloczy- S.Barabas ,” Codex diplomaticus comitum de Blagaj ”, str. 120 )
Kamen ( *Kamengrad ) se prvi put spominje dana 8. travnja 1346. godine .To je potvrdio kaptol crkve zagrebačke da su pred njim Dionisije Petrov i Benk Belošev u ime svoje i braće svoje Vlkčina i Dijanka , sanskih plemića , prodali neki dio svoje zemlje u posjedu Kamen zvanom ondje isto u Sani , a privolom dvih susjeda i medjaša , Dujmu sinu kneza Radoslava ( Babonezića ) . Izgleda , na osnovu ovoga , da na ovom zemljištu nije tada još postojao grad . ( H.Kreševljaković ,” Kamengrad ” , str. 21 )
- g.- Kralj Ludovik , nakon što je slomio moć krupne hrvatske vlastele , okrenuo se prema Bosni , koju je nastojao dovesti u položaj zavisnosti od ugarske krune . Ludovik je prvo prisilio Tvrtka da mu ustupi zapadni Hum sa trgom Drijeva , kao navodni miraz svoje žene Elizabete . Da bi uzdrmao bosansku državu , Ludovik je podržavao partikularizam bosanskih velikaša , posebno Hrvatinića u Donjim Krajima , s kojima je često mijenjao utvrđene gradove po zapadnoj Bosni . Prilikom zaključenja Zadarskog mira 1358. Ludovik je odredio da Dubrovnik , umjesto bosanskom banu , ubuduće se njemu plaća „ stonski dohodak „ od pet stotina perpera godišnje , kao naknadu za ustupljeni Pelješac . Na kraju je , nakon skoro stogodišnjeg zatišja , pokrenuo pitanje bosanskih heretika , zahtijevajući njihov progon , posebno u oblasti Usore . Stoga je Ludovik 1363. otpremio na Bosnu dvije križarske vojske . Jednu vojsku , koja je od Sane nastupala prema Jajcu , lično je vodio kralj Ludovik , dok je vođstvo druge , koja je provalila u oblasti Usore i Soli , povjerio svom dvorskom palatinu Nikoli Katu . Tvrtko je sa svojim jedinicama porazio obje vojske : Ludovikovu pod gradom Sokolom na Plivi kod Jajca , a onu njegovog palatina , kod Srebrenika . Ludovik je od svog dolaska na vlast znao samo za pobjede , od srednje Evrope i Italije do Dalmacije i Bugarske . U križarskom pohodu na Bosnu pretrpio je težak poraz . Ludovikova vojska povlačila se u takvom neredu da je tom prilikom izgubljen čak i ugarski državni pečat . ( M.Imamović , ” Historija Bošnjaka ” , str. 60 )
- g.- 17. IX u Zagrebu : Pred kaptolom zagrebačkim Lukač de Luchynicha , plemić sanski , očituje iza pravde za tri posjeda u sanskoj županiji , da ih predaje sinovima pokojnoga Dujma Radoslava „ de Blagay „. U dokumentu se spominje „ de Luchynicha comitates de Zana „ . (T.Smičiklas -M.K. ,” Codex diplomaticus regni Croatiae , Dalmatiae et Slavoniae ”, HAZU, XIV , str. 290 ; L.Thalloczy- S.Barabas ,” Codex diplomaticus comitum de Blagaj ”, str. 157-158 )
1374.g.- 3. V u Zagrebu : Kamengrad se prvi put spominje u jednoj ispravi koja također radi o prodaji zemljišta . Ta isprava u prijevodu glasi : Kaptol crkve Zagrebačke potvrđuje da su pred njim Juraj sin Tomin , Jakša sin Petrov i Dragoš sin Radoslavljev iz starog Vrsušja („ de veteri Verussya “ ) neki komad svog posjeda Zagradje ( zagradya ) kraj grada ( castrum ) meštra Ivana sina pokojnog kneza Dujma Blagajskog i braće njegove , zvanoga Kamengrad , prodali rečenima meštru Ivanu , Nikoli , Babonigu ( Babonyk) i Stefanu sinovima pokojnog kneza Dujma …za deset maraka kraljevskih dinara. Na dan našašća sv. Križa 1374 . ( H.Kreševljaković ,” Kamengrad ”, str. 22 ; T.S. ,” Cod. dipl.”, XV , str. ; L.Thalloczy- S.Barabas ,” Codex diplomaticus comitum de Blagaj ”, str. 162 )
Ko bi rek'o da je Hrvoje još kao trogodišnji dječak bio veliki vojskovođa ???
Kao zaključak ovog bloga reprizirat ću prethodni :
” Čvrsto vjerujem u recenzentske vrijednosti prof.dr. E. Šarčevića , jer njegovo mišljenje je jedini put koji vodi do tačnog odgovora na postavljeno pitanje …Dovoljno uporišta za ovakvu tvrdnju pronalazim u činjenici što je zvanje najvećeg bh. historičara , rahmetli dr.M.Hadžijahića , bilo pravo …Bh. historiografija vapi za njegovim istinskim nasljednikom … ”
KOMENTARI