Evo dodatka prici koju sam vec objavila (link za cijelu reportazu je dole na grupi) u vidu simpaticne, a mozda nekom (nadam se) i poucne anegdote iz lijepog susreta & razgovora.
Cim sam ugledala veliko stado ovaca, po automatizmu silazim sa bicikla da ih ne uplasim i ne remetim, ali i da bolje uzivam u prelijepom prizoru. Prvo sto sam primjetila je, kao sto sam ranije navela, prisan i njezan odnos ovcara prema njegovim psima i obrnuto, sto je meni jedan od prvih znakova o kakvom covjeku je rijec.
Prilazim im polako, upoznajemo se, a ovcar Ahmet mi na rijeci pohvale oko pasa ponosno prica o njihovoj ulozi i znacaju u njegovom poslu. Kao i da ce i tu noc zanociti kraj rijeke Sanice opet zajedno u satoru. Veli, toplije je i njima i meni, misleci na dva Pulina ovcara (u narodu poznatiji kao vracalice, a to ime sve kaze o njihovom zadatku i vjestinama), dok ce hrabri, iskusni, ponosni, plemeniti Bosanski tornjak da ih sve cuva. U stadu su pored ovaca i dva magarca.
Prica mi kako tih dana svakodnevno po nekoliko jagnjadi dolazi na svijet pa se brojcano stanje stada mijenja gotovo u sat vremena. Onda mi sav sretan pokazuje mama ovcu i njeno maleno koje je svega sat – dva prije naseg susreta doslo na svijet i vec stoji hrabro, stameno na nogama. Priroda je cudo. Majke su Zakon. Sa suzama radosnicama posmatram i pomno slusam ovcara Ahmeta, koji se bez da prekida pricu uputio ka njima. Trebao mi je momenat da skontam sta je naumio, a mama ovca se vec cvrstim udaranjem o tlo pocela protiviti njegovoj namjeri.
U tom ja vec urlicem i moljakam da ih ostavi na miru, a on ce sav iznenadjen: Pa ja reko da te obradujem, da ti ga donesem, da ga pomazis i da se uslikate…. uzvracam mu, Ljudino izvini i ne zamjeri mi, ali imas li ti majku, zenu, sestru, kcerku…. biti Majka nije sala. Porod nije sala. Nemoj da joj bez potrebe pravimo stres i da je sekiramo, molim te.
On ce sav radostan: Pa da znas da imas pravo i svaka tebi cast, ali ja ovcarim dugo na ovom potezu pa sve do Dabra i cesto me bas cure koje setaju ili planinare mole da im uhvatim jagnje, da se slikaju za instagram… Velim ja njemu, dobri Covjece, mani se ispunjavanja svacijih, a pogotovo takvih zelja i da znas, nisam ti ja od tih i takvih. Nisam ja instagramusa. Veli Ahmet, vidim i ja i svaka ti cast i znaj vala da cu te poslusati.Nasmijali smo se dobro i rukovali.
Ono bas od srca, ljudski.Na danasnji dan, kada sam odlucila da simbolicno podijelim ovu pricu i anegdotu, 8. Maj, se u odredjenim zemljama, a u nekim jos od 1914., u cast i zahvalnost majkama, obiljezava Dan Majki. Hvala i mojoj dragoj i voljenoj Majci i svim Majkama za sve. Majke su najljepse cvijece i trudimo se da su i njihove suze samo one radosnice.
Dan Majki treba biti svaki dan. S postovanjem,Amila
https://www.facebook.com/groups/470590584263686/permalink/575109190478491/
KOMENTARI