Prezime Hasanagić je nastalo iz imena i zvanja njihovog praoca Hasan-age. Pod uticajem turskog jezika, to je prezime pisano u obliku Hasanaga-oğlu. U tom slučaju, prvi je nosilac prezimena bio Hasanagin- sin = Hasanag-ić.
Imajući u vidu činjenicu da je izvorno mjesto porijekla Hasanagića iz Cazinske krajine Peći(grad), dolazimo na pomisao da bi praotac te porodice mogao biti Hasan-aga Pećki.
Do identičnog saznanja je došao i Karanović. On je u mjestu Krivaja kod Cazina, od tamošnjih pripadnika porodice Hasanagić, na dar dobio ekskluzivan podatak da su oni direktni potomci Hasan-age Pećkog. (M. Karanović,”Pounje u Bosanskoj Krajini”, str. 568).
S obzirom na to da je Karanović podatke prikupljao na terenu od ljudi koji su morali znati izvorno porijeklo bar od drugog koljena, iznosimo otvoreno mišljenje da su Karanovićeve zabilješke u ovom slučaju korektne.
Potvrdu izrečenog dobivamo u podatku da je jedan ogranak Hasanagića iz Peći(grada) doselio u (Turski) Dubovik kod (Bosanske) Krupe. (M. Karanović,”Pounje u Bosanskoj krajini”, str. 436).
Po kojem bi se drugom Hasan-agi prozvali Hasanagići iz Peći(grada), ako ne po čuvenom krajiškom junaku Hasan-agi Pećkom? Ko je bio Hasan-aga Pećki?
„Tvrđavica Hasan-age Beširevića–Pećkog nalazila se uz suhu granicu, prema Austrijskom Carstvu, u malom mjestašcu Peć(igrad), u kojem je živio sve do 1832. godine, kada je zatočen, a godinu dana kasnije pogubljen na dvoru Sultan Mahmuda II u Istanbulu.
Rodio se negdje tridesetih godina osamnaestog stoljeća. Svojim porijeklom ne bijaše vlastelin bosanski, ni iz begovskog roda i poroda. Hasan-aga Pećki, kako su ga Turci u svojim defterima zabilježili- Behši Hasan, za čitavog života (a doživio je preko 88 godina) zadavao je golemu nevolju bosanskim valijama i austrijskim carskim konzulima.
S druge strane, bio je veliki vjernik, do krajnosti odan svojoj muslimanskoj vjeri, nije ispuštao ni jedan vakat namaza. Sve svoje poslove obavljao je u ime Allaha Dobročinitelja Milostivog. I na njegovom bajraku ispisani su pokliči i molbe Uzvišenom.“ (S. Šehić, ”Hasan-aga Beširović Pećki- legenda sa ljute krajine, suborac Husein-kapetana Gradaščevića”, Gračanički glasnik, br. 23., 2007., str. 90).
Dakako, najistaknutiji nosilac prezimena Beširević u historiji tog roda bio je već pomenuti Hasan-aga Pećki. Ta činjenica je bila dobro poznata i Kamberoviću. Međutim, očito je da Kamberović nije uvažavao Kreševljakovićevo mišljenje, da se i Hasan-aga prezivao Beširević. (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 256-258).
Imajući u vidu činjenicu da je Hasan-agina kćerka bila udana za posljednjeg ostrožačkog kapetana, Murat-bega Beširevića, jasno je da oni nisu bili u nikakvom srodstvu.
Hasan-agu Pećkog osmanski defteri poznaju pod imenom Behşi Hasan. Njegovi potomci nisu dugo nosili prezime Beširević, jer se već nakon njegove smrti pojavljuje novo prezime- Hasanagić.
Sličan je podatak Karanović zabilježio u mjestu Krivaja, nedaleko od Pećigrada. (M. Karanović, ”Pounje u Bosanskoj Krajini”, str. 568). Stoga se može zaključiti da ogranak Hasanagić, nekad zvani Beširević, iz Peći(grada) nije u nikakvom srodstvu sa kapetanskom porodicom Beširević iz Ostrošca.
Bez obzira na Kreševljakovićeve istinite navode o Hasan-aginoj pripadnosti Pokretu za autonomiju Bosne 1831/32. godine, u neobjektivnoj historijskoj nauci zaživjela su podmetanja kako je on izdao Pokret za autonomiju Bosne i Huseina-kapetana Gradašćevića:
„Bošnjaci su se držali pravila da uvijek drže u Bosni, u rezervi, dvije trećine vojnika, kako bi, u slučaju neprijateljskih napada, mogli da se nađu na licu mjesta za odbranu.
Tako su Krajišnici i dalje u najvećem broju ostali na granici da čuvaju Bosnu od neprijatelja, jer npr. Hasan aga Pećki nije lično išao na bojno polje, ali je poslao svog sina kao zamjenika, koji je predvodio veliki kontigent Krajišnika za koje se ranije reklo da su se počeli popisivati još prije nego su Bošnjaci razvlastili Namik pašu.
Vojska s krajine sigurno je popisivana po ranijem sistemu, tj. svaki deseti posadnik iz tvrđava išao je na vojnu uz plaću koju je dobivao kao posadnik tvrđave i još dobrovoljci.“ (Ahmed. S. Aličić,”Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine”, str. 226).
Od Hasan-aginih sinova, najpoznatiji nam je Daut-aga. Nažalost, zbog nedostatka izvornih podataka još uvijek ostaje nerazjašnjeno, je li Daut-aga predvodio Krajišnike na Kosovu ili je u pitanju bio, možda, njegov brat?
U svakom slučaju, Pokret je doživio konačni vojni poraz padom tvrdog Pećigrada: „Da je tačno da su Krajišnici nastavili Pokret do krajnjih mogućnosti, svjedoči zvanična izjava sultana. Naime, on izjavljuje da je skršen Pokret Bošnjaka onoga momenta kada je dobio vijest da se Hasan aga Pećki predao Kara Mahmud Hamdijinoj vojsci, kada je bio doveden u situaciju da se više nije mogao odupirati.
Njegov Pećigrad bio je razoren i sam grad utvrda potpuno opkoljen i svi njegovi branioci izginuli. Onda je sam rekao da mu je svejedno ostao živ ili poginuo. A bio je star i teško se kretao, jer je bio gojazan. On je otpremljen u Carigrad i zatvoren u janjičarskoj kasarni na Atmejdanu, kažu odmah u susjednoj prostoriji do Gradaščevića.
Hasan aga se nije vratio iz izgnanstva jer je umro u toj kasarni, ali se ne zna ni datum kada je umro, ni mjesto gdje je pokopan.“(Ahmed. S. Aličić,”Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine”, str. 314- 315).
O liku i djelu najpoznatijeg Beširevića, odnosno praoca Hasanagića iz Cazinske krajine, ispisane su brojne historijske stranice koje su u najmanju ruku kotradiktorne. Ali, objektivna historijska nauka ne gaji bilo kakve iluzije po pitanju patriotskog opredjeljenja Hasan-age Pećkog:
„U to vrijeme najuticajnija ličnost na krajini bio je Hasan aga Pećki. Kreševljaković misli da i on potiče iz porodice Beširevića. Hasan aga je optuživan za nasilje, samovolju, razbojništva i pljačke. Čudno, te optužbe su dolazile iz vana, iz Austrije.
U suštini, poslije završetka dubičkog rata, Hasan aga je shvatio u kakvoj je situaciji Porta i da ona nije u stanju da brani Bosnu i njene granice. To su, po njemu, bili u stanju samo Bošnjaci, u čemu je bio posve u pravu. Sigurno je da se Austrija ne bi povukla iz osvojenih mjesta u Bosni poslije dubičkog rata da je na to nisu prisili Bošnjaci. Oni su bili doveli Portu pred pitanje rata ili mira ako se to pitanje ne riješi.
Od stalnog uznemiravanja okupacionih snaga koje su tu ostale do definitivnog rješenja svih sporova, do pritiska na sultana, Krajišnici, i svi Bošnjaci, preko ajanskog vijeća, stalno su tražili da se Austrija povuče iz mjesta koja je bila osvojila, a koja su inače bila najslabije branjena mjesta u Krajini. Od tada, Hasan aga Pećki, tada još mlad čovijek, nije ostavljao Austrijance mirne na njihovim granicama.
Hasan aga nije bio nikakav nasilnik ni zulumćar. On je bio oličenje Bošnjaka Krajišnika koji je volio svoju zemlju više od svega. On je bio i dobrostojeći čovjek, mada nije spadao u red onih bogatih Bošnjaka-begova koji se u našoj nauci zovu „feudalci“, naravno pogrešno. Oni nemaju ama baš nikakva obilježja „feudalaca“ kakve poznaje naučna teorija o feudalizmu.“ (Ahmed. S. Aličić,”Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine”, str. 314).
Aličićeva tvrdnja, da je Hasan-aga Pećki „bio oličenje Bošnjaka Krajišnika koji je volio svoju zemlju više od svega“, može se odnositi i na mnoge ljute Krajišnike.
Pored Pećigrada, jedan ogranak Hasanagića pojavljuje se i u Starom Majdanu. Taj ogranak nije u nikakvom srodstvu sa pećigradskim ogrankom. Do takvog zaključka smo došli na osnovu uvida u dostupne podatke iz zemljišnih knjiga za sansko područje. Sanski Hasanagići izvornim su porijeklom od (bosansko)novskih kapetana Čučilovića.
Iz (Bosanskog) Novog je porijeklom porodica Čučilović, koji su tu bili kapetani do kraja XVII stoljeća. Posljednji poznati novski kapetan iz te porodice bio je Sulejman-aga. U doba Velikog (Bečkog) rata je preživio pad (Bosanskog) Novog i povukao se u (Stari) Majdan.
Njegov sin nepoznatog imena pao je u sužanjstvo, što se jasno vidi iz jednog pisma banjalučkog muselima Mustafe Alaj-bega Ferhatpašića grofu Petru Kegleviću. (H. Kreševljaković,”Kapetanije u Bosni i Hercegovini”, str. 91-92).
No ne stoji Kreševljakovića tvrdnja da se Sulejman-aga, nakon privremenog pada Starog Majdana, povukao negdje u unutrašnjost. Takav zaključak proističe nakon uvida u zemljišne knjige za sansko područje.
U mjestima Modra i Kljevci zabilježeni su oduzeti zemljišni posjedi u vlasništvu porodice Čučilović zvani Hasanagić, što znači da se potomstvo pomenutog Sulejman-age nije ugasilo ni poslije austrougarske okupacije. Iako je u zemljišnim knjigama napravljena pogreška prilikom upisa prezimena ( „Šačulović“ i „Čučulović“), nema nikakvih dilema da se ovdje radi o Čučilovićima.
Dakle, nakon preseljenja iz Bosanskog Novog u Stari Majdan, Čučilovići su se prozvali Hasanagići po, nepoznatom nam, Hasan-agi. U kojem stepenu srodstva su bili Sulejman-aga i Hasan-aga Čučilović, nije nam poznato?
Zato nam je poznat podatak, da je novski ogranak Čučilovića odavno izumro, pa se stoga može zaključiti da je sanski ogranak potomaka poznatih kapetana jedini opstao. Staro je prezime Čučilović s vremenom nestalo, a u potpunosti je zaživjelo novo- Hasanagić.
U zemljišnim knjigama za Dževar i Kljevce pojavljuju se vlasnici oduzetih posjeda sa novim prezimenom- Hasanagić: Dževar- „Hasanagić Alija“ i „Šačulović Tahir“; Kljevci- „Čučulović zvani Hasanagić (Ahmet) Tahir- St. Majdan“ i „Hasanagić (Hadžan) Alija- Stari Majdan“. (V. i E. Biščević,”Naseljena mjesta općine Sanski Most”, str. 618-619, 866).
Na osnovu priloženih podataka može se zaključiti da se vlasnik oduzetih posjeda, Tahir sin Ahmetov iz Starog Majdana, umjesto Čučilović upisan pod prezimenom Hasanagić.
Kako je ovdje zabilježen i vlasnik oduzetih posjeda Alija Hasanagić, sin Hadžana, iz Starog Majdana, dolazimo do pretpostavke da su u pitanju bliži srodnici. U tom slučaju, upravo se Hadžan morao prozvati novim prezimenom- Hasanagić. To znači da je njegovo staro prezime bilo Čučilović.
Sasvim se pouzdano zna da ovaj ogranak nije bio u većoj mjeri razgranat, pa u tom slučaju pretpostavljamo da su Tahir i Hadžan bili braća, a Ahmet je bio otac, ne samo Tahirov, nego i Hadžanov. To bi bilo porodično stablo sanskog ogranka Hasanagića. Oni su imali znatne zemljišne posjede u svom vlasništvu i većina ih je oduzeta nakon austrougarske okupacije.
Također, u susjednom Prijedoru je zabilježen jedan ogranak Hasanagića. I taj je ogranak gospodario sa znantnim zemljišnim posjedima (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u Bosani i Hercegovini od 1878. do 1918.”, str. 210).
Prema našem mišljenju, Stari Majdan je prethodno mjesto prebivališta prijedorskog ogranka Hasanagića, a njihovo izvorno porijeklo vodi od bosanskonovskih kapetana Čučilovića.
Ako je naše mišljenje ispravno, onda znamo da su sanski i prijedorski ogranci Hasanagića u srodstvu. Ti ogranci, osim identičnog prezimena, nemaju dodirnih tačaka sa cazinskim i bosanskokrupskim ograncima Hasanagića. U pitanju su isključivo prezimenjaci.
Naredni blog u petak 20h…
KOMENTARI