Po dogovoru sa mojim pratiocima M.K. i Enesom Z. iz Sanskog Mosta u popodnevnim satima se nalazimo preko puta hotela u Travniku. Danas je ovdje mezarje Krajišnika – najboljih sinova Bosne.
Enesa molim da vozi oprezno ali i da požuri što prije do granice preko Gornjeg Vakufa – Prozora do Jablanice. Odlučujemo iz Jablanice presjeći put između Čvrsnice i Vran – planine, kraj Duvna pa prema granici sa Hrvatskom. Radi se o dobro održavanom makadamskom putu. Kolone vojnika HVO-a koriste ovaj put. Često smo nailazili na grupe vojnika u bijelom sa bijelim vozilima. Radi se o vojnicima UN-a. Izlazimo na cestu koja povezuje desno (Duvno), lijeva za Posušje. S olakšanjem se približavamo hrvatskoj granici. Na samom ulazu u Posušje dočekuje nas veća patrola vojnih policajaca. Veoma strogo nam „preporučuju“ da ih pratimo. Zagledamo se međusobno, vidim da izbora nemamo. Dvojica su i sa dugim cijevima. Do granice prema Imotskom svega je nekoliko kilometara, a mi sad moramo nazad. Krećemo za njima, jedno nas vojno vozilo prati sa distance. Pretpostavljam da ćemo u Mostar, a prilično je daleko i približava se noć. Olakšanje nam je bilo zbog činjenice da se jedan od policajaca predstavio imenom Ramiz, iz Bijelog polja kod Mostara. Iz današnje perspektive nikako mi i nikada neće biti jasno da su Hrvati istrajno tvrdili kako je Mostar njihov grad, kako je „Stolni“, kako ga vole, a istovremeno ga brutalnije rušili od Srba koji su „ravnali“ Vukovar…
Više pročitajte na slijedećem linku: http://asimkamber.com/povratak-iz-travnika/
KOMENTARI