Afazije se smatraju najtežim poremećajima govorno-jezične komunikacije jer zahvataju te više ili manje razaraju sve nivoe jezičke djelatnosti oduzimajući pri tome čovjeku sposobnost verbalnog sporazumijevanja s okolinom.
Primarni znak ovog poremećaja uključuje poteškoće izražavanja, razumijevanja govora i poteškoće čitanja i pisanja.
Za afaziju možemo reći da nije bolest nego simptom moždanog oštećenja. Kada je poslije moždanog udara kao posljedica oštećena komunikacija govorimo o afaziji.
Najpotpunija definicija afazije bi bila da je afazija nefuncionalni poremećaj percepcije, manipulacije, i/ili ekspresije simboličkih sadržaja,koji se temelji na organskom oštećenju centralnih struktura mozga.
U širem smislu afazija uključuje teškoće različitih oblika govora :
– glasovnog govora
– pisanja
– čitanja
– mimike i gesta
– emocionalnog govora.
Afazija je posljedica oštećenja nekih dijelova mozga a ponajprije se ogleda poremećajem jezičke djelatnosti. (Vuletić, 1996)
Uzrok afazije je poznato ili nepoznato oštećenje mozga. To su uglavnom moždani udari, tumori, traume, degenerativne bolesti SŽS-a. Afazija je nesposobnost upotrebe jezika i kao takva manifestira se kroz sve jezičke modalitete – pogađa sposobnost slušanja i govora, čitanja i pisanja.
Kao posljedica moždane disfunkcije javlja se gubitak ili oštećenje jezičke komunikacije.
Za praktičnu kliničku praksu podjela afazija prema fluentnosti, razumijevanju i sposobnosti čini se najpogodnijom.
Jedna od podjela afazija je:
Motornu afaziju– karakteriše je nefluentan govor, oskudna, produkcija govora, loša artikulacija. Osoba nije u mogućnosti izvesti voljne pokrete govornim organima.
Senzorna afazija– spada u grupu fluentnih afazija, pacijenti znaju biti izuzetno logorični tako da ih može zaustaviti samo vješt, energičan sagovornik. Ovi pacijenti loše razumiju sagovornika i imaju loše ponavljanje. Poremećaj čitanja je obavezan znak ove afazije.
Nominalna afazija– kod pacijenata sa ovim oblikom afazije se javlja nesposobnost imenovanja predmeta i osoba.
Globalna afazija– je najteži oblik afazije, oštećeno je i razumijevanje govora i govor.
Disfazija
je poremećaj jezika i govora kod djece koja još usvajaju jezičke i govorne strukture. U anamnezi ove djece često se otkrivaju poremećaji za vrijeme trudnoće, u porodu i poslije poroda. Često se ti poremećaji proglašavaju jednim od uzroka dječjih disfazija /afazija. Jedan broj ove djece rođen je prije termina, ili je porod bio dug i težak pa je dijete bilo u asfiksiji. Već kao bebe takva djeca su mnogo plakala, slabo jela i spavala, često imala trbušne grčeve i povraćanja, infekcije, konvulzije… Ponekad je ovaj poremećaj teško odvojiti od sličnih poremećaja (usporen razvoj govora, alalije), pa se dijagnoza često postavlja za vrijeme rehabilitacije.Termin disfazija se odnosi na lakše oblike oštećenja a afazija se odnosi na teže oblike oštećenja jezika i govora. Kod djece se češće koristi termin disfazija jer je prognoza u većini slučajeva bolja nego kod odraslih, pa koliko god da je poremećaj izražen smatra se lakšim u odnosu na odrasle.
Kada je riječ o afazijama , ono što najviše zbunjuje porodicu je da osoba ode na spavanje bez ukazivanja na neke poteškoće a ujutru se probudi i ne može izgovoriti niti riječ. Ono što možda zbunjuje je da osoba razumije sve što mu sagovornik govori a ona sama govori nepovezano, izgovara čitav niz besmislenih, nepovezanih riječi.
U većini slučajeva radi se o oštećenju verbalne i neverbalne komunikacije. Moram spomenuti da se kod afazije uvijek radi o gubitku već stečenih sposobnosti.
Ono što porodicu najviše zanima je oporavak osobe, vrijeme oporavka a ono zavisi o veličini i mjestu oštećenja mozga, starosnoj dobi pacijenta, njegovoj okolini i od same dostupnosti rehabilitaciji. Tu je vrlo važna uloga logopeda. On će objasniti na koji način je oštećena komunikacija, šta se može a šta ne može očekivati od pacijenta, kako objasniti određena ponašanja. Naravno uloga porodice u procesu rehabilitacije afazičara je od velike važnosti.
Piše:mag defektolog-logoped Edita Baković
Sljedeće sedmice : Hiperaktivni poremećaj pažnje (ADHD)
KOMENTARI