Jedan od najznačajnijih datuma u bogatoj historiji sanskog područja je 20. juli . Naime , na taj datum već tradicionalno otpočinje kulturno – sportska manifestacija ” Ljeto na Sani ”. 20. juli se ujedno slavi i kao ” Dan rijeke Sane ” . Vjerujem kako većina stanovnika našeg grada nije informirana o značaju tog datuma . U povelji ugarskog kralja Bele IV od 20.07.1244. godine prvi put se u historijskim dokumentima spominje ime grada Zana ( Sana ) . Tako značajnu naučnu činjenicu naše Općinsko vijeće uvrstilo je u sedam najznačajnih datuma za općinu Sanski Most :
Na osnovu člana 3. Uredbe o utvrđivanju značajnih datuma na području Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik USK“ broj: 8/98) i člana 24. Statuta općine Sanski Most („Službeni glasnik općine Sanski Most“ broj 4/08, 5/08, 5/09 i 2/10) na 21. sjednici Općinskog vijeća Sanski Most od 06.07.2010.godine donesena je:
O D L U K A
o utvrđivanju značajnih datuma za
općinu Sanski Most
Član 1.
Ovom Odlukom utvrđuju se značajni datumi za općinu Sanski Most i način njihovog obilježavanja.
Član 2.
Kao značajni datumi utvrđuju se:
- 10. Oktobar – dan oslobođenja Sanskog Mosta,
- 20. Oktobar – dan oslobođenja u 2. svjetskom ratu,
- 07. Mart – dani sjećanja na gen. Mehmeda Alagića,
- 25. Maj – dani stradanja građana Sanskog Mosta,
- PRVI VIKEND U JUNU – dani otpora „Galaja“,
- 30. Juni – drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a,
- 20. Juli – Listina Beele IV – prvo spominjanje grada na Sani – „Zana“, Dan rijeke Sane i „Ljeto na Sani“.
Član 3.
U dane značajnih datuma obavezno je isticanje zastave općine Sanski Most i zastave Bosne i Hercegovine na zgradama javnih institucija.
Općinski načelnik će za svaki datum utvrđen u članu 1. ove Odluke donijeti prigodan program obilježavanja istog.
Član 4.
Mjesne zajednice mogu, na organima mjesne zajednice donijeti odluku o značajnim datumima za područje te mjesne zajednice.
Član 5.
Danom stupanja na snagu ove Odluke, stavlja se van snage Odluka o utvrđivanju datuma i manifestacija za općinu Sanski Most („Službeni glasnik općine Sanski Most“ broj 42/02).
Član 6.
Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku općine Sanski Most“.
Broj: 07-02-2026/10 Presjedavajući O.V
Datum: 07.06.2010.godine Praštalo Drago
Grb općine Sanski Most:
Sanjani se u svakom slučaju mogu pohvaliti da su sa prijeratnog grba općine Sanski Most uklonili zvijezdu petokraku i ugravirali na svoj poslijeratni grb Zlatni ljiljan . Ispravna odluka , jer grad Sanski Most nije nastao u komunizmu , nego mnogo stoljeća ranije . Za razliku od komunstičkog grba koji nije imao ugraviran datum , iako je prikladan bio 30.06. ili 02.07.1944. ( u Sanskom Mostu održano je II zasjedanje ZAVNOBIH-a), na sadašnjem grbu općine ponosno stoji 20.07.1244…
Otkud na grbu općine Sanski Most datum 20.07.1244. ???
Odgovor na postavljeno pitanje moramo potražiti u brojnoj i dostupnoj literaturi …Zadatak nije nimalo jednostavan ako želimo po svaku cijenu doći do konačnog odgovora . Naravno , sve tvrdnje valja provjeriti u izvornoj dokumentaciji. S obzirom da su dosadašnji sanski istraživači temeljito obradili podatke za kojim tragamo , putokaz nam nalaže da krenemo prvo od njih :
”Najstariji do sada pronađeni dokument koji govori o ovim krajevima je listina Bele IV od 20. jula 1244. godine . U tom dokumentu , uz Usoru i Soli , spominju se za vladavine Matije Ninosalava i ” Donji Kraji ( krajevi )” kao dijelovi banovine Bosne …Donji kraji su početkom XIII stoljeća , za vladavine bana Kulina , najprije obuhvatali prostor južno od linije povučene od planine Grmeč na zapadu , pa do nekadanjeg Skoplja ( Vakufa ) na Vrbasu , kojima su pripadale župe : Plivska , Zemljička , Vrbanjska i Mrenska … U Listini Bele IV od 20. jula 1244. godine prvi put se spominju župe ; sanska , dubička , mrenska i vrbaška koje čine Donje kraje ( krajeve ) … Prema nekim dokumentima , župa Sana je do 1385. godine pripadala Hrvatskoj , a od tada Bosni , odnosno Donjim krajima , kojima su tada vladali Hrvatinići , vazali knezova Šubića . ” (B.J.Bokan ,” Sanski Most I ”, str. 42 , 50 )
Ne mogu vjerovati kako Bokan nije dobio neku prestižnu nagradu za svoja revolucionarna otkrića . Ako neko od čitatelja u objavljenoj povelji Bele IV od 20. VII 1244. godine pronađe gdje je to spomenuta župa(nija ) Zana ( Sana ) ili Mrin ( Mren ) , siguran sam da može komotno konkurirati za nagradu koju je Bokan zaslužio . Taj podatak je samo mali djelić u čitavom nizu ogrlice , koju je ” biserjem ” okitio otac historije sanskog područja .
U historografiji je dokazano : župa(nija) Mrin kao teritorijalno – upravna jedinica na pomenutoj teritoriji nije nikad postojala i ona je jedino mogla da obuhvata upravno područje istoimenog grada, bivšu ugarsku župa(niju) Zana ( Sana ) Bosanskom kraljevstvu priključio je herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić , ali tek poslije 1385. godine ,- župa(nija ) Dubica je u sastav srednjovjekovne Bosne dospjela u periodu od 1398.- 1402. godine , koju je osvojio sin hercega Hrvoja – Balša Hercegović .
” Donji krajevi prvi put se spominju 1244. godine kao dio bosanske države . Područje Sanskog Mosta po prvi put spominje se pod nazivom ” Donji Kraji – krajevi ” kao dio Banovine Bosne u listu Bele IV od 20.07.1244. godine . Donji Kraji – krajevi obuhvaćaju župu plivsku , vrbasku , mrensku i Zemljanik . Obuhvaćali su prostor oko Gornje Sane i Vrbasa . U njemu su bili gradovi : Jajce , Kotor na Vrbanji , Ključ itd. U tom dokumentu uz Usoru i Soli , spominju se za vladavine Matije Ninoslava i ” Donji Kraji ( Krajevi ) ” kao dijelovi Banovine Bosne …Prema nekim dokumentima , župa Sana je do 1385. godine pripadala Hrvatskoj , a od tada Bosni , odnosno Donjim Krajevima , kojima su tada vladali Hrvatinići , vazali kneza Šubića.”
(V. i E. Biščević ,” Građa za historiju općine Sanski Most , str. 502, 503)
Iz zaključaka autora , i Bokana i Biščevića , proističe da područje Sanskog Mosta po prvi put spominje se pod nazivom ” Donji Kraji – krajevi ” kao dio Banovine Bosne u listu Bele IV od 20.07.1244. godine i da je župa Sana do 1385. godine pripadala Hrvatskoj , a od tada Bosni , odnosno Donjim Krajevima …Nije mi jasno , kako je sansko područje kao dio Banovine Bosne 1244. godine onda pripadalo Bosni , ako je župa Sana do 1385. godine pripadala Hrvatskoj , a od tada Bosni ???
Sanski istraživači V. i E. Biščević su svom gradu podarili dvije vrijedne knjige u koje su utkali ogromnu ljubav i niz vrijednih historijskih podataka na čemu im se ovom prilikom najljepše zahvaljujem . Nažalost , Biščevići su čvrsto prihvatili teze B.J.Bokana kao gotove naučne činjenice i nisu ulazili u detaljnije analize , a još manje su vjerodostojnost podataka provjeravali u izvornim dokumentima . U tom slučaju bi već u ranoj fazi analiza primjetili kako se ne radi o relevannim historijskim autoritetima , već o neviđenim historijskim prevarantima . Vrijedno je spomenuti da su knjige , na veliko zadovoljstvo svih nas , ugledale svjetlo dana uz predivnu recenziju prof. dr. E.Šarčevića …
Posebno je interesantna Bokanova tvrdnja , koju su preuzeli i Biščevići , da je župa Sana pripadala Hrvatskoj i da su Hrvatinići bili vazali kneza Šubića . U historografiji je opće poznat podatak da je Hrvatska od 1102. godine dospjela pod ugarsku čizmu ( ” Pacta conventa” ) i da je punih 816. godina , sve do proglašenja Kraljevine SHS 1918. godine , bila u vazalnom odnosu prema raznim osvajačima . Za razliku od Hrvatske , nijedan ugarski kralj nije se okitio titulom vladara srednjovjekovne Bosne , jer je ” prava Bosna ” još od VIII stoljeća ( poslije propasti Avarskog kaganata) uvijek bila i ostala bosanska . Prema tome , župa(nija) Zana( Sana ) je do 1385. godine pripadala Ugarskoj sa južnom granicom prema srednjovjekovnoj Bosni ( župi Banjici ) na potoku Glibaja (kod Hrustova) i rječici Kozici .
Kakvi su inače Hrvatinići bili vazali Šubićima , dovoljan je podatak da su svoje posjede , a na račun hrvatskih velikaša i Ugarskog kraljevstva , proširili sve do srednjodalmatinskih otoka i rijeke Save . Analogno tome , ” vazalne ” granice srednjovjekovne Bosne pružale su se od Save do Jadranskog mora .
Što se tiče roda Hrvatinića , osnivača kneževine Donjih kraja ( početak XIV stoljeća) , možemo konstatirati da je jedino knez Hrvatin Stjepanić u periodu od 1301.-1305. godine pristao uz Pavla I Šubića i niko drugi od bosanskih velikaša … Ali iz razloga kako bi preko njegovog utjecaja na napuljskom dvoru isposlovao kod kralja Karla II priznanje za novoformiranu kneževinu Donjih kraja Bosne . Preciznije kazano , knez Hrvatin je tražio potvrdu na napuljskom dvoru za ono što on stvarno drži i posjeduje, naime , »partes provinciarum inferioris terre Boczinensis« . Knez Hrvatin je za bosanskog vladara bio i ostao samo ” ključki knez ”…
” Nije li Hrvatin upravo s bribirskom pomoći stvorio dosad nepoznatu kneževinu Donjih krajeva Bosne ? Jer prvi i posljednji podatak o Donjim krajevima u XIII. stoljeću nalazi se u »znamenitom « falsifikatu iz 1244. g., i to nipošto slučajno u mađarskom obliku – Olfeld ! ”
( N.Klaić , “ Srednjovjekovna Bosna – politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe ( 1377 g. ) “, str. 161)
Šta piše u povelji kralja Bele IV od 20. 07.1244. godine ?
“ Bela dei gracia etc …. Ad universorum noticiam harum serie volumus pervenire, quod nos attendentes in Bozna hereticorum perfidiam admodum invaluisse seu pupulasse , ita quod pauci invenirentur in partibus illis vere fidei zelatores vel cultores , quasdam possessiones in comitatu de Vulco , Dyacon scilicet et Bleznam , in subsidium ecclesie Boznensi ….. conferimus …. pio remedio anime nostre et regis Columani ducis totius Sclavonie …. Item confirmamus ex certa scientia et approbamus , et ex novo conferimus ecclesie Boznensi et episcopo possessiones in Vozora , quas Nyurzlaus banus de Bozna propter diversas iniurias et dampna data eidem ecclesie dedit , tradidit et perpetuo assignavit de nostra voluntate , connivencia et consensu , volentes expresse , quod episcopus et capitulum decimas in Vozora , in Sou , in Olfeld et in aliis supis more aliarum ecclesiarum de Hungaria sine distinctione personarum de omnibus suis habeant et percipiant …. Ceterum idem Naurzlaus banus cum fratribus suis et baronibus conffesi sunt et recognoverunt possessiones infrascriptas ad ius et proprietatem ecclesie Boznensis pertinere , quarum nomina sunt hec : in supa Urhbosna Burdo cum omnibus suis pertinenciis , ubi ipsa ecclesia cathedralis s. Petri est fundata , item Bulino , item Knesepole , item Vrudchy , ubi est ecclesia s. Stephani protomartiris , item in supa Nerotna Bulino , item in supa Lepenicha Rocil , ubi est ecclesia s. Michaelis , item in supa Vidgossa Lubinchi apud ecclesiam beate Virginis , item in Mel apud ecclesiam s. Cosme et Damiani , item in supa Losoua apud tres ecclesias , item in supa Vozcopla apud ecclesiam beati Johannis , item in supa Bored Belmapola ( Belinapola ) , item in comitatu Berez Pracha Byschupnia vocata …. “
( A. Theiner , ‘’ Monum . Slav. m . I. p. ‘’, str. 297 -298 )
” Ova je povelja preznamenita ne samo za crkvenu i političnu poviest , nego i za mjestopis Bosne u polovini 13 stoljeća , pa zato ju u izvodu priopćujem , izpustiv neznatnije stvari … 20 . VII 1244. g. izdao kralj Bela biskupu bosanskom znamenitu povelju , kojom mu je podielio znatnih povlastica i ujedno potvrdio sav posjed njegove crkve u Bosni i izvan nje .”
( Vj. Klaić , ” Poviest Bosne do propasti Kraljevstva “ , str. 78 – 79 )
” Donji se kraji prvi puta spominju dne 20. jula 1244 uz Usoru i Soli , kao sastavni dio banovine Bosne , koja se tada (za Matije Ninoslava) nalazila pod vrhovnim gospodstvom ugarskim . Kralj Bela IV naime oderedi pomenutoga dana , da biskup bosanski ( a tada je to bio dominikanac Ponsa ) i kaptol njegov imadu pravo pobirati u ime svojih prihoda desetinu u Usori , Solima i Donjim Krajima .”
( F . Šišić ,“ Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba’’, str. 3) .
” Iz kraljeve povelje za bosansku biskupiju , izdane 20 . jula 1244. g. , saznajemo da se ban pokorio Ugarskoj bez težih posledica . U samostalnost i unutrašnje uređenje Bosne nije se diralo , a glavni kraljev zahtev se odnosio na crkveno pitanje . Od Ninoslava se tražilo da prilike u crkvi prilagodi onima koji vladaju u Ugarskoj i susednim katoličkim oblastima . Potvrđujući ranija darovanja od strane hercega Kolomana sela Đakovo i Bliznu u Slavoniji , kralj Bela je dodao i potvrdio darove koje je biskupiji dao ban Ninoslav >> zbog velikih šteta i nepravdi koje joj je naneo << . Darovani posedi su ležali u raznim krajevima Ninoslavljeve države : u Usori , Neretvi , Donjim Krajevima , Vrhbosni , Lepenici , Lašvi , Uskoplju , Borču i drugim krajevima . Podarena sela je kralj izuzeo ispod vlasti >> banova i kneževa << , potpuno ih potčinio crkvi i na nju preneo sve namete plaćene ranijim gospodarima . Uz sve to , kralj je potvrdio biskupiju i kaptolu pravo da sakupljaju crkvenu desetinu >> na način kako to rade druge ugarske crkve .”
( S.Ćirković ,” Istorija srednjovekovne bosanske države ”str. 66 -67 ) .
” Glavni izvor za poznavanje istorijske geografije Bosne u XII i XIII veku predstavlja napred navedena povelja kralja Bele IV iz 1244. godine ,koja u sebi sadrži nekoliko zasebnih pravnih činova . U prvom delu ugarski kralj je potvrdio bosanskoj biskupiji posed Đakovo i Bliznu u Vukovskoj županiji i dao dozvolu da bosanski episkop sakuplja desetine u Usori , Solima i Donjim Krajima ; potom je potvrdio posed koji je bosanski ban Matija Ninoslav lično darovao bosanskoj biskupiji , a koji se nalazio u ” zemlji ‘ Usori , između reka Bosne , Tolise i Save , i na kraju ,potvrdio je posede bosanske biskupije koje je priznao ban Ninoslav sa svojom braćom i vlastelom . Ti posedi su se nalazili u župama Vrhbosni , Lašvi , Lepenici , Brodu , Prači , Melu , Neretvi i Uskoplju . Još uvek je sporna lokacija toponima ” Vidogossa Lubinci ” , s crkvom blažene device … Donji Kraji se navode 1244. godine u istom značenju kao ” zemlje ” Usora i Soli , tako da ta godina predstavlja terminus ante quem za njen postanak .”
( J.Mrgić – Radojčić , ” Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne ”, str. 36 )
Povelja kralja Bele IV je najstariji pisani dokument koji govori o Donjim krajima ( partes inferiores ; mađ. Oldfeld = Alfold ) . Navedena i posebno znamenita povelja je od velikog značaja za historiju Bosne , ali i za općinu Sanski Most . U tekstu povelje nigdje se ne spominje ime grada Zana ( Sana ) niti bilo koje drugo naselje u sanskom području . Kako povelja nema nikakve veze sa sanskim područjem , njen značaj je u tome što ona predstavlja jedini dokument iz XIII stoljeća kojim se dokazuje postojanje kneževine Donjih kraja . Zašto ? Zato da bi velikosrpska i velikohrvatska historografija dokazala kako je ” prava ” Bosna bila pod čizmom Ugarske u XIII i XIV stoljeću .
Nažalost , bh. historiografija ne samo da nije pokušala osporiti urotu , nego je velikodušno prihvatila kukavičije jaje u svoje gnijezdo . Velika je šteta što bh. velikan M.Hadžijahić nije u svojim radovima obrađivao taj period . Na našu veliku sreću jest Nada Klaić .
Vjerodostojnost povelje = falsifikat !!!
- Klaić je u postupku dokazivanja vjerodostojnosti povelje kralja Bele IV od 20. VII 1244. g. (“ Srednjovjekovna Bosna – politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe ( 1377 g. )”) prilazila sistematski , korak po korak . Njena superiornost u vladanju materijom može se osjetiti u svakom trenutku . Veliki broj originalnih dokumenata ,koje je priložila kao materijalne dokaze , dali su joj snagu volje da ide do samog kraja . Definitivno , povelja nije izdana u kraljevskim dvorima . Radi se o naivnom falsifikatu , što je N. Klaić i dokazala :
Ko je falsificirao povelju ?
“ Ona je sastavljena ili u kaločkoj ili u bosanskoj crkvi . Stoga smijem ponoviti svoju tvrdnju iz 1976 . g. da naručitelja ovoga naivnog falsifikata treba tražiti na području ugarske crkve ili točnije kaločke nadbiskupije i to utoliko prije što je , kako je poznato , bosanski biskup sufragan kaločkog biskupa .” ( str. 115 )
Zašto je falsificirana povelja ?
” Falsifikatom se žele prikazati prije svega neka prava i posjedi bosanske biskupije u Usori .Te je posjede tobože poklonio ban Ninoslav zbog >> nečiste savjesti << , tobože po volji i uz pristanak Bele IV . Prema tekstu ovoga falsifikata imaju bosanski kaptol i biskup tobožnje pravo na desetinu u Usori , Solima i Donjim Krajevima kao i u drugim župama , i to tobože , po običaju ugarskih crkava ! Za sada nisu poznati nikakvi autentični podaci prema kojima bismo mogli tvrditi da je Ninoslav imao stvarnu vlast u navedenim pokrajinama . On je doduše dux de Bosna , ali nismo sigurni da li je taj naslov koji mu daje papa zaista znači i njegovu vlast izvan same >> matice << Bosne … Sastavljač falsifikata nije jasno uopće mogao napisati tko je spomenute posjede poklonio . Ako je to bio kralj , kako bi se moglo pretpostavljati , onda u kraljevskoj darovnici ne treba razumije se nikakvo bansko odobravanje . Stoga taj grubi falsifikat doista nema nikakve veze bilo s kraljem Belom IV ili s banom Ninoslavom “. ( str .115 )
- Klaić zaključuje :” Uzmemo li u obzir prilike u bosanskoj biskupiji i u samoj Bosni u drugom i trećem desetljeću XIV stoljeća kad nastaje , kako ćemo još pokazati , >>rat << izmedju franjevaca i dominikanaca , onda nam se ne čini isključenim da se u bosanskoj biskupiji , dakle u Đakovu , sastavlja spomenuta krivotvorina . Ona je trebala >> vratiti << dominikancima ona prava u Bosni koja tada uživaju od njih mnogo spretniji franjevci . Najzad , nije isključeno niti to da fasifikat naručuje Peregrin kad iz Bosne odlazi na biskupsku stolicu u Đakovo. I on je imao dosta razloga da se u tom trenutku dakle kao bosanski biskup , bori za izmišljena prava bosanske biskupije . Valjalo bi detaljnim ispitivanjem crkvenih prilika u to doba utvrditi koja je od tih pretpostavki točnija “. ( str. 115 )
Otkud na grbu Sanskog Mosta datum 20.07.1244. ?
Područje Sanskog Mosta je tek koncem XIV stoljeća postalo dijelom srednjovjekovne Bosne , tadašnje kraljevine . Čak se ni u povelji nigdje ne spominje bilo kakvo prijašnje ime Sanskog Mosta ili bilo koje njegovo područje . U povelji se spominje oblast Olfeld (Donja zemlja= Donji kraji ) , koja u to doba nije imala ništa zajedničko sa župa(nijom) Zana ( Sana ) . U vrijeme izdavanja povelje sansko područje nije bilo u okvirima Donjih kraja i srednjovjekovne Bosne , nego je bilo u sastavu Ugarskog kraljevstva . Po toj logici bosanski ban Matej Ninoslav nije mogao ništa darovati iz sanskog područja , valjda , iz tehničkih razloga . Prošlo je poslije tog događaja oko 150 godina , do pobjede velikog bosanskog vojvode – hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića , koji je priključio bivšu ugarsku župa(niju) Zana ( Sana ) u okvire Donjih kraja i Bosanskog kraljevstva ( * još jedan dokaz o ” vazalnoj ” ulozi roda Hrvatinića ) …
Sad mi nije toliko žao što datum na grbu moga grada nema nikakve veze sa poveljom kralja Bele IV , bez obzira što je nevješt falsifikat u pitanju . Čak ni ZLATNOM LJILJANU , simbolu države Bosne i bošnjačke tradicije , nije mjesto uz ugarsku povelju iz razloga što je najdraži bosanski cvijet ( lat. Lilium bosniacum ) alergičan na prisustvo stranih tijela u svojoj postojbini .
Ko je mogao pretpostaviti ovakav rasplet događaja ? Zar jedan lokalni grb može ovoliko zakomplicirati stvari ? Ako se na grbu Sanskog Mosta morao nalaziti datum prvog spomena ugarske župa(nije) Zana (Sana ) , onda je po dostupnoj literaturi 1256. odgovarajuća godina , jer se u ispravi stonobeogradskog ( *današnji Sekeszpehervar ) kaptola spominje župan Aleksandar iz Sane ( “ comes de Zana “ ) . Ovom prilikom ću priopćiti da sam u izvornoj dokumentaciji pronašao vrijedan podatak : ime Zana ( Sana ) puno je starije i spominje se početkom XIII stoljeća .
Iz perioda ugarske vladavine župa(nijom) Zana ( Sana ) vrijedno je spomenuti datum 17. 03. 1328. godine . Naime , u gradu Zana ( Sana ) sanski župan Toma izdao je povelju „ datum in Zana „ ( T.Smičiklas ,” Codex diplomaticus regni Croatiae , Dalmatiae et Slavoniae ”, HAZU , IX , str. 381) . Značaj povelje je u tome što je ona za sada jedina poznata i izdana u gradu Zana ( Sana ) . Povelja nedvosmisleno potvrđuje da je postojao srednjovjekovni grad tog imena . Na kojoj se lokaciji nalazio neotkriveni grad , možemo saznati tek nakon novih arheoloških ispitivanja.
Sigurno se pitate postoji li bar jedan važan događaj u srednjovjekovnoj Bosni koji se dogodio u gradu Sani . Naravno da postoji … Naime , 21.11.1410. godine u historiografiji je ostao zabilježen najopasniji pokušaj ugarskog kralja Sigismunda da se okruni bosanskom krunom . Jedan od razloga propasti dogovora nazire se u činjenici da su bosanski velikaši organizirali skup u Sani a dubrovčani im uputili poslanstvo . Bez njihovog pristanka sporazum se nije mogao realizirati . Upravo činjenica da se skup organizirao u oblasti pod vlašću hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića , posredno govori i o njegovoj ulozi u ovoj političkoj zavjeri protiv ugarskog kralja ( * još jedan dokaz o ” vazalnoj ” ulozi roda Hrvatinića , op. AK. ) .
( D.Lovrenović ,” Na klizištu povijesti ” , str. 153 ) ; ( M. Šunjić ,” Bosna i Venecija ( odnosi u XIV i XV st.) ”, str. 122 ; ( V.Ćorović ,” Historija Bosne ”, str. 405-406 )
Na koncu ovog bloga trebao bih konačno odgovoriti na centralno pitanje :
Otkud na grbu Sanskog Mosta datum 20.07.1244. ???
Iskreno – niĐe veze !!! Nisam kadar ponuditi neki smislen odgovor , s obzirom da je povelja Bele IV ” znamenit ” falsifikat , a sve i da nije falsifikat u pitanju ne vidim u kakvoj su vezi Zlatni ljiljan i datum 20.07.1244… Čvrsto vjerujem u recenzentske vrijednosti prof.dr. E. Šarčevića , jer njegovo mišljenje je jedini put koji vodi do tačnog odgovora na postavljeno pitanje …Dovoljno uporišta za ovakvu tvrdnju pronalazim u činjenici što je zvanje najvećeg bh. historičara , rahmetli dr.M.Hadžijahića , bilo pravo …Bh. historiografija vapi za njegovim istinskim nasljednikom …
Piše: Amir Kurbegović
KOMENTARI