U plavo Božije prijestolje, kliču zvuci s bogomolja
to su pjesme zemlje moje, gdje huče gore i šume polja.
Sinoć su žene Stranke demokratske akcije održale zajedničku tribinu kao kandidatkinje za Općinsko vijeće našeg grada. Da li je potrebno pisati o broju prisutnih pripadnica ljepšeg i nježnijeg spola koje su ih došle podržati, pozdraviti, svojim prisustvom im ćutke dati obećanje da imaju njihov glas? Naravno da nije. Ne pamti naš grad, naša Sana sanska sva, ne pamti odavno veću, a snažniju i ljepšu armiju žena; ne jedva punoljetnih djevojčuraka koje privlače pažnju izgledom, nego samosvjesnih, ostvarenih i uspješnih djevojaka i žena, uređenih frizura i ženstvenih haljina, onih koje znaju kome će dati svoj glas i ne zadovoljavaju se, kako jedna koja očito nije sebe smatrala dostojnom da bude tamo pa reče da je lafici „dovoljno da ostane direktorica“, da lavicama vođa plaha srna bude. SDA žene nisu obećavale ništa više od onog što već nisu, svaka od njih, već ostvarile i postigle. Udruženja žena, studentice, majke, žene s karijerama – svaka od njih sinoć je imala svoju predstavnicu i onu kojoj može s povjerenjem dati svoj glas.
Tamo, na Uni zlatno zrnce, a na Drini zora plava,
u Neretvi spava sunce, niz ravnine se razlila Sava.
Ne pamti Sanski Most, naša Sana sanska sva, tišu ni mirniju predizbornu kampanju. Prošle su godine kada su kandidati željni pobjede pesnicama po medijskim kućama i kućicama prijetili. Izostao je skup opozicije koji bi rezultirao trunčicom sumnje da pobjednik neće biti poznat sve do samog kraja izborne trke. TV-dueli se ne prepričavaju, promo-leci se po dvorištima i avlijama dijele kradom, da se ne vidi ko ih i za koga ostavlja, a članstvo opozicionih stranaka svelo se na one koji se nalaze na kandidatskim listama istih. Više nije ni smiješna pošalica „učlani se u našu stranku pa ćeš biti općinski kandidat“, kako su proteklih mjeseci nezagrijani igrači smišljali taktike za derbi godine.
Krene li dušman ti na zide u san starih mezarova,
udarit će na šehide, što krv će liti za brda ova.
Zašto SDA nije opcija? Odgovor je jednostavan, ali za one koji ga odbijaju priznati, ne smeta da se ponovi. SDA je stranka čiji su temelj postavili naši djedovi, očevi, braća, muževi i sinovi. SDA je stranka u koju su vjerovali oni čije kosti još tražimo i skupljamo, kvaseći ih suzama da nam suze najdraže naše ožive. SDA je stranka koja je nastala i opstala zahvaljujući onima kojih se sjećamo srcem, a zahvaljujemo im dovama. Ne može biti opcija Bosna pa da se nećkam je li mi ili mi nije domovina. Ne može biti opcija Sanski Most pa da ga čas krvlju branim, a čas ga s prezirom odbacujem. Ne može biti opcija ni jedina politička partija koja skrušeno gleda u mezare, a s ponosom put neba, svaki put kad se imena naših heroja spomenu. Oni su vjerovali da su sinovi ove zemlje; ja vjerujem da jesu. To nije opcija, to je istina.
Mila sura i žestoka, Bosna na zemlji krvavoj
čuvam te kao i dva oka, ja sin sam tvoj, zemljo.
KOMENTARI