U danima pred Kurban-bajram na svakih par kilometara pored magistralnog puta M5, na proplancima Grmeča, nebrojena stada ovaca bezbrižno su pasla jesenje travke.
Prilazimo pastiru u ubjeđenju da je u pitanju najamni radnik, da mu nije do razgovora, da je gazda dobro pazario ovih dana, a da sam ne praktikuje kurban, no varamo se. Pastiri jedva čekaju da im neko svrati na razgovor, jer ih samoća u prerijskim bespućima ubija. I nije u pitanju radnik, već vlasnik stada koji povremeno kao pastir mijenja svoje sinove.
Sirat-ćuprija
Halid Jusić iz Spahića sa Srbljanskog platoa, nadomak Bihaću, već 66 godina kako pamti, za svaki Kurbanski bajram žrtvuje po nekoliko ovnova.
– Prinosim žrtvu za oca, djeda, sestru, za rahmetli suprugu bez koje sam od 2005. godine, sve po adetima kako me je još did rahmetli učio, a njega njegov pradid. Kurban se kolje nakon bajram-namaza, dođe se kući i obnovi se abdest, zatim se kurbanu ponudi hrana i voda, date mu najljepšeg žita. Iskopa se rupa za krv i otpatke, a zatim se kurban položi u pravcu kible, kao što mi muslimani klanjamo, donesu se zatim četiri tekbira i pristupi se činu sa riječima bismilahi rahmani rahim, priča nam Halid.
Kurban se zatim podijeli na tri djela, od čega se dva podijele komšijama i sirotinji. Smisao žrtvovanja kurbana proističe još od Abrahama ili Ibrahima, praoca monoteističkih religija. Prema islamu, Allahu nisu potrebni kurbani ni žrtve, ali namjera dobrog djela do njega stigne prije nego krv dotakne zemlju. Još se kaže, po islamu, da će kurbani biti jahalice na drugom svijetu, pomoću kojih će vjernici prelaziti sirat-ćupriju, most iznad džehenema, za koji se kaže da je tanji od dlake, a oštriji od sablje.
Od ovog pastira čuli smo još mnogo priča, a zanimljivo je da su mu ovih dana dolazili i Arapi da kupuju kurban. U posljednje vrijeme, kako je krenula izbjeglička kriza iz Sirije, bihaćka regija vrvi od porodica bliskoistočnog porijekla. Neko govori da su turisti, a neko kaže da su i oni u napuštanju svoje domovine, samo da su imućniji pa zaobilazeći konvoje sa izbjeglicama polako se i zadržavaju i kreću prema novim horizontima.
– Doživio sam od njih i to da se cjenkaju oko cijene kurbana. Razumijem da je to njihov način, ali kod nas nikad nije bilo takvog adeta, priča nam Halid.
Godišnji prihod
Ovčarima Bajram donosi dvostruku radost srcu, ona druga je ta što su u kratkom vremenu od prodaje ovnova zaradili svoj glavni godišnji prihod. Ovnove koje je ostavio za sebe Halid će zaklati sa bismilom odmah nakon bajram-namaza. Na kraju će mu ostati 300 ovaca, što je za njega odlično, s obzirom na to da je iz rata izišao sa samo 19 komada. Njegova porodica uvijek je imala stado, unazad 300 pa možda i više godina i Halid kaže da nije upamtio niti da se pričalo da je ikad ijedan Bajram propušten a da nisu klali svoje kurbane.
Pred sirat-ćuprijom zamišlja ih sve redom, svoje najljepše ovnove i najljepše stado koje jednog dana želi svojim očima pomilovati.
Oslobođenje / Fahrudin Bender
KOMENTARI