Piše: Mladen Obrenović
Kad se prije tri godine prijavio na natječaj za studente poduzetnike koji su otvorili USAID, GEA Institut i Univerzitet u Sarajevu mladi agroekonom Alen Jusupović doista je imao originalnu ideju – otvoriti farmu magaraca kod Zavidovića i prodavati magareće mlijeko. Dobro se potkovao znanjem, objasnio povjerenstvu kako to misli uspjeti, a na pitanje je li i sâm probao mlijeko magarice odgovorio je negativno.
“Nisam ga probao, jer je preskupo, odgovorio sam. Preskupo je, jer ga malo ima. Magarica dnevno daje tek nekoliko decilitara mlijeka, a muzna je samo pet mjeseci”, objasnio je Alen.
No, ni mali “detalj” nekonzumiranja mlijeka prije ulaska u posao nije ga spriječio da uspije i dobije početni kapital te u selu Petkovići otvori pravu malu “oazu mira”.
Zapravo je “oaza mira”, bilo kakvog mira, bila želja njegovog oca Bajre. “Cijeli život slušao sam uglavnom buku i bio u zadimljenom, jer sam radio u ugostiteljstvu, a sad slušam tišinu u ovoj ljepoti prirode. I ovdje smo samo spojili ugodno sa korisnim – radim i uživam, a oko mene čist zrak i zdrav život”, reći će Bajro.
Očevu želju Alen je tako ispunio, na farmi magaraca angažirao cijelu obitelj, registrirao svoj obrt i danas se Jusupovići bave proizvodnjom magarećeg mlijeka, ali i sapuna, balzama za usne i krema za tijelo – sve na bazi zdravog, ljekovitog i skupocjenog mlijeka.
Mlijeko magarice točno je 100 puta skuplje od mlijeka krave, jer litra košta 50 eura (na europskom tržištu, kažu, i dvostruko više) pa se prodaje u malim količinama, uglavnom u bočicama od 100 mililitara, doista kao lijek. Po kemijskom sastavu najbliže je majčinom mlijeku, pa se koristi u prehrani nedonoščadi i novorođenčadi, no pomaže i mladima i starima – pomaže oboljelima od astme i bronhitisa, onima sa srčanim i krvožilnim problemima, ublažava alergijske reakcije, podiže imunitet, sprječava psorijazu i dermatitis, obnavlja suhu i ispucalu kožu…
Može se živjeti od magarećeg mlijeka
Na pitanje može li se živjeti od magarećeg mlijeka, Jusupovići spremno odgovaraju: “Može”. Na njihovoj farmi, koja posluje pod brendom “Mali farmer”, trenutno je 12 magaraca i magarica, a uskoro će se stado proširiti dolaskom prinove. Upravo je odnos magarice i mladog magareta (puleta) vrlo zanimljiv i ključan je u proizvodnji mlijeka.
“Da bi magarica davala mlijeko ona mora biti odvojena, ali cijelo vrijeme mora gledati pule kako bi joj nadošlo mlijeko. Ono što kasnije ne posiše pule, a njemu je važnije dati kako bi kasnije pravilno odraslo u zdravu i snažnu životinju, ostaje nama i uglavnom to bude nekoliko decilitara. Čim ga pomuzemo, spremamo ga u bočice i u strogo kontroliranim uvjetima, u prijenosnim frižiderima, šaljemo na kućnu adresu kupaca”, objašnjava Alen Jusupović.
Mlijeko magarice konzumira se kao terapija, po 100 mililitara dnevno, u trajanju od pet do 10 dana što ovisi o stupnju oboljenja. Još ga nema na policama trgovina ili ljekarni, jer je vrlo osjetljivo i mora izravno ići konzumentu.
Osim mlijeka, Jusupovići pripremaju i kozmetičke proizvode. Na potpuno prirodan način i po staroj recepturi, koristeći samo ono što im je nadohvat ruke, stvaraju kvalitetne proizvode koji također lako pronalaze put do kupca.
“Za proizvodnju kozmetike koristio sam knjigu ‘Bakine male tajne’. Tamo je sve napisano i to je sve što se tiče recepata. Sve jasno piše, a svaki proizvod ima svog kupca – samo treba doći do njega. U svemu ovome, vraćanje prirodi je neminovnost”, dodaje Alen.
Povratak prirodi
A Jusupovići su se doista vratili prirodi. Na dva kilometra od središta Zavidovića nekad je to samo bila livada, a danas vesela i razigrana farma u kojoj glavne uloge imaju jedna Ministarka, pa Garo, Gara, Ugo, Bony, Mony, Luna i drugi članovi magareće obitelji. Svakodnevno ih posjećuju obitelji s djecom, jer su magarci mazni i pitomi što posebno raduje mališane.
“Iako pričaju da su tvrdoglavi i glupi, magarci su vrlo inteligentni. Jako su i podmitljivi kad je hrana u pitanju, pa će radije nešto gotovo i spremljeno jesti, nego da idu na pašnjak. A svako od njih, vjerujte, ima svoj karakter, baš kao i ljudi – traže ljubav, ali je znaju i uzvratiti. I ljubomorni su – čim mazim jedno, drugi prilaze”, priča Bajro Jusupović.
Hvale se na farmi i da sve rade isključivo svojim rukama, u šali dodajući da su im “ručna kolica vrh tehnologije”, ali se i žale da im je već sada “malo ruku”. Magistar agroekonomije Alen radi u Sarajevu, student veterine Adnan uskoro će se vratiti obavezama na fakultetu, pa sve ostaje na ocu Bajri i majci Sakibi. Zato planiraju zaposliti još nekoga, jer će uzgoj sigurno širiti, a time i proizvodnju – i mlijeka, i kozmetičkih proizvoda.
“Očekivali smo i da će nas više ‘pogurati’, jer nam nedostaje nešto mehanizacije – bar jedan motokultivator – kako bismo lakše mogli po sijeno i drugu hranu za blago. No, hvala im i na ovome”, kaže Bajro.
Ipak, zahvalan je donatorima. Ujedno, upućuje i kritiku vlastima. “Mogli bi se i ministri nekad zaputiti ovamo, pa pitati što nam treba. Očigledno im nije zanimljivo ili im je iz poniženja, a ovo je uzgoj i proizvodnja koju treba poticati. A nije da nisu čuli za nas”, dodaje.
Ideju su imali, osmislili je i realizirali. Jedan “start up” projekt je postao održivi obrt, dobro praćen vizualnim identitetom, predstavljen na internetu i društvenim mrežama i sve to “u krugu obitelji”. Za bolje i više Jusupovići sigurno imaju još ideja, ambicija, snage i volje.
Izvor: Al Jazeera
KOMENTARI