A šta je tebi Srebrenica?

Nije fazon da kažem šta je meni jer…

ne bi osjetio onako kako je ja osjetim.

Šta je tebi Srebrenica, pitam te opet?

A ne znam upitaš li se ti kad?

8372 puta, trebao bi.

U godini, makar.

Jutros vidjeh na putu zgažen cvijet.

Podigoh ga a on – bez polovice svojih latica. I pođoh dalje.

8372 cvijeta. U blatu. Pogažena.

I nekakav miris čudan. Miris zemlje. Miris ljudskih tragova

A malo dalje – miris, reklo bi se, kao iz Dženneta. Nasmijah se.

Pa zaplakah.

Zaplačeš li nekad ti?

Zbog svog odraza u ogledalu?

Zbog svog ćutanja?

Srca svoga zbog?

Evo mnome neka jeza prolazi.

Oni cvjetovi daleko ostali.

A kao da latice otkinute i izgubljene njihove zrakom lete.

Dodiruju mi lice.

Šapuću mi

Tajnu neku

Znanu.

Srebrenicom zvanu.

Tajnu koja boli.

A boli li tebe nekada Srebrenica?

Da li te zaboli jedanput

Ili u godini 8372 puta?!!!

Autor: Jasmina Bastah