“Ustajanje je u šest sati, a nekad i ranije u zavisnosti od toga koji je period godine. U šest sati mati i ja ulazimo u štalu, hranimo krave i muzemo mlijeko. U osam sati vozim mlijeko u Potočare, gdje imamo otkupnu stanicu, vraćam se kući i ako je ljetnji period idem na njive”, tipičan je Abidov radni dan..
Abid Malić iz sela Pale kod Srebrenice ima 21 godinu, i jedan je od najuspješnijih farmera na srebreničkoj regiji. Kako piše portal PrijateljiSrebrenice.org, Abid je odlučio da ostane u svom selu, da tu živi i radi.
“Svi me pitaju zašto ne idem da tražim posao u državnim firmama, ja smatram da je bolje biti svoj gazda. U našem sistemu gdje vam je dato da možete da osnujete i firmu i čak ovako nešto kao ja, ako neko već želi. Dali su vam tu slobodu, da ako hoćete, možete da uspijete. Svi nešto traže, da je narodu sve nešto džaba da dobije, ne može, mora se ustati ujutru da bi se krenulo za nafakom”, šalje jasnu poruku mladim Abid koji sve što ima stiče teškim radom.
“Ustajanje je u šest sati, a nekad i ranije u zavisnosti od toga koji je period godine. U šest sati mati i ja ulazimo u štalu, hranimo krave i muzemo mlijeko. U osam sati vozim mlijeko u Potočare, gdje imamo otkupnu stanicu, vraćam se kući i ako je ljetnji period idem na njive. Kupi se trava, presuje sijeno, balira, dovozi se kući, pa sjetva žita, berba žita, rađenje silaže… Uvijek ima posla i dan je ispunjen“, opisuje svoj radni dan vrijedni Malić. Trenutno ima devet muznih krava, a da bi podmirio potrebe svoje štale obrađuje i preko stotinu dunuma zemlje.
“Otac mi je umro veoma mlad, sa 46 godina. Ja nisam ni razmišljao da li ću da nastavim ovaj posao, odmah sam se prihvatio posla i prihvatio da budem domaćin i hranitelj porodice, koju je on ostavio iza sebe. Pored imanja se brinem i o majci i bratu, kog sam poslao na školovanje u Tuzlu”, ispričao je Malić.
Dok većina dvadesetogodišnjaka svoje vrijeme provodi u kafićima, Abid vrijedno radi na svom imanju, ali ipak stigne i da se vidi sa prijateljima i ode do grada.
“Slobodnog vremena i nema baš mnogo, ali uspijevam da malo i izađem, da se malo opustim s društvom, jer poslije napornog dana, uvijek prija jedno piće, opuštanje i smijeh sa našom srebreničkom rajom.”, opisuje rijetko slobodno vrijeme Abid Malić.
Svaki domaćin pored sebe treba da ima i domaćicu, ali mlade djevojke danas ne žele na selo:
“One to izbjegavaju jer ne mogu one sebi da dozvole da to rade, one misle otići iz Bosne i samo po putu kupiti pare, nema toga, mora se ustati da se zaradi“, uz osmijeh priča o djevojkama Abid.
Mnogo je problema i poteškoća sa kojim se susreće mladi i hrabri Abid Malić, ali on ne razmišlja o odustajanju i bavljenju nekim drugim poslovima.
(Više na stranici ‘Prijatelji Srebrenice’)
KOMENTARI