Malo sam se, eto, interesovala. Komšiluk je to.
Po Wikipediji, potres iz 1969. godine devastirao je grad. Poginulo je 15 Banjalučana, a 1.117 ljudi bilo je teže i lakše ozlijeđeno. Materijalna šteta bila je ogromna. Velika oštećenja nanesena su školskim, kulturnim, zdravstvenim, društvenim i objektima javne uprave i administracije. Privreda je pretrpila značajne gubitke. Sva preduzeća su u narednom periodu radila sa značajno smanjenim kapacitetima, a neka su potuno prestala s proizvodnjom. Autobusi su iz Banje Luke odvezli osnovce i srednjoškolce koji su, skoro započetu, školsku godinu završili u raznim krajevima bivše Jugoslavije.
Opet po Wikipediji, ubrzo je počela rekonstrukcija i sanacija devastiranih objekata, obnovljena je gradska infrastruktura i započela je brza urbanizacija.
E sad… Uvidjevši sličnost kad su posljedice u pitanju, tražila sam na netu koja nam je sad nepogoda devastirala državu, uništila infrastrukturu, privredu, koja snosi odgovornost za autobuse pune mladih i svakodnevne ljudske žrtve. Kontam opet neki zemljotres. Google zablokirao. Onda sam gledala u šolju i bacala grah. Razmišljala sam i o tome da prizivam duhove. Nije bilo potrebe.
Pogled u ogledalo svakog od nas je sasvim dovoljan. Dobro se zagledajte u vlastite oči. Dok se tako gledate, sjetite se napastvovanja djevojčice u beogradskom tramvaju na koje niko od putnika nije reagovao, ubistva dva policajca u Sarajevu, Dženana i Davida, migranata u našim gradovima i na granicama, te bolesnih ljudi koje liječimo dobrovoljnim prilozima. Gledajte se u oči i sjetite se ljudi koji gladni kopaju po kontejnerima, sjetite se dugova penzionera u apotekama, sjetite se šupljih cipela, prozora pored kojih puše jer je stolarija stara a novca nema za novu, sjetite se svih narodnih heroja, pisaca i naučnika kojima smo se ponosili, umjetnosti koju su stvarali i naslijedja koje smo dobili. Sjetite se svega što kao ljudi zaslužujemo a nemamo.
Onda mi recite, vi, ljudi, da li ste spustili pogled. Ja jesam. Moje ogledalo mi je reklo da treba da me bude sram zbog svega što sam postala. Pasivna smjesa kostiju, krvi i mesa.
Gledate li se vi i dalje? Da li ste pognuli glavu? Nadjoste li i vi krivca? Jel da? Bez graha, šoljice i Wikipedije…
Zemljotres je ništa u poredjenju s katastrofom zvanom indiferentno i pasivno ljudsko biće.
KOMENTARI