Socijalna radnica iz Sanskog Mosta, Amela Omić, posjednjih godina vodi brigu i predano radi s djecom s posebnim potrebama koja žive u ovom gradu.
Ovi mališani su praktično izolovani od društvene zajednice, jer ne postoji niti jedna institucija koja bi vodila brigu o njima. Jedino mjesto gdje se okupljaju i druže su prostorije nevladine organizacije „Nada“ u Sanskom Mostu.
„Nemamo adekvatne uslove za rad, ali se nekako snalazimo. Primjenjujemo različite terapijske aktivnosti kako bi se podstakao emocionalni razvoj djece s posebnim potrebama.“, kaže Omićeva.
Prema njenim riječima, najveći broj mališana ima lakše oblike mentalne retardacije,a postoje i slučajevi cerebralne paralize te Daunovog sindroma. „Radimo sa djecom individualno i u grupi kroz igre za poticanje mašte i kreativnosti, kako bi djeca stekla veće povjerenje u sebe, obogatila emocionalni život i smanjili osjećaj usamljenosti. Neka djeca ne mogu doći u naše prostorije, tako da odlazim njihovim kućama i radimo individualno.“, istakla je Omićeva.
U proteklom periodu, ističe ova socijalna radnica, kod velikog broja djece s posebnim potrebama učinjeni su pomaci u njihovoj socijalizaciji. Omićeva je istovremeno i snažna podrška roditeljima ove djece.
„Dok nismo upoznali Amelu naša djeca nisu znala uzeti ni olovku u ruke. Za dvije godine su naučili sva slova, znaju da pišu.“, kažu roditelji mališana. Ova skromna djevojka s ogromnom voljom i znanjem već godinama pomaže djeci da nauče pisati, brojiti, crtati, da razviju emocije, samopouzdanje, sigurnost i socijalne vještine kako bi što normalnije kontaktirali sa okolinom. Sredstva za njenu skromnu plaću obezbjeđuje jedna njemačka organizacija
Omićeva kaže kako joj je najveća satisfakcija kada djeca s kojima radi uspješno savladaju neku od vještina koju uče. „Najveća nagrada mi je njihov osmjeh, jer i ja sam sretna kada su oni sretni.“, kaže ova humanistica.
KOMENTARI