Referendum…
Poštovani čitaoci, upravo u ovim trenucima, dok vi čitate blog, nalazim se na promociji knjige ”Tomašica-masovna grobnica”… Ne želim ovom prilikom detaljno opisivati dobro poznate događaje iz naše nedavne prošlosti, čiji su produkt upravo masovne grobnice širom krvave zemlje bosanske, nego ću ukratko samo podsjetiti na njih…
Koncem 1991. godine došlo je do disolucije federalne zajednice Jugoslavije. Skupština SR BiH je početkom 1992. godine raspisala Referendum, na preporuku Badinterove pravne komisije, kako bi njeni građani demokratskim putem odlučili o svojoj budućoj sudbini… Referendum o nezavisnosti je održan 29. februara i 1. marta, a na njemu se oko 64% stanovništva demokratski izjasnilo ”ZA” suverenu i nezavisnu BIH, državu ravnopravnih građana, naroda BiH- Muslimana, Srba i Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive…
RBiH je 6. aprila priznata od strane međunarodne zajednice, a 22. maja je postala ravnopravna članica UN… Takav političkopravni status RBIH nije se uklapao u mozaike projekta ”Velika Srbija” pa je pred očima cijelog svijeta izvršena agresija na međunarodno priznatu RBIH… Genocidni projekt- koncentracioni logori, ubijanja, silovanja, protjerivanja, pljačkanja, s namjerom stvaranja etnički očišćenih teritorija, zaustavljen je herojskom borbom bh. patriota, ali u trenucima kad je žrtva na svom oslobodilačkom i slobodarskom putu bila pred čistom vojnom pobjedom… Potpisivanjem Dejtonskom mirovnog sporazuma koncem 1995. godine, u BiH je prestao rat i zavladao je mir… Također, Dejtonski mirovni sporazum nedvojbeno je potvrdio državnopravni kontinuitet suverene i nezavisne BiH… Veoma je važno znati da pravo na samoopredjeljenje NE POSTOJI u Dejtonskom sporazumu, jer entiteti FBiH i RS nisu državotvorni. Iz tog razloga entiteti NE MOGU raspisati referendum o nezavisnosti. Zaista je nejasno, zašto se konstantno opstruira put BiH u evro-atlanske integracije?
Logičan zaključak jeste da se secesionističke snage nadaju nekom novom ratu u kojem bi sa lica zemlje nestalo Bošnjaka. Takve teorije nisu urodile plodom ni devedesetih godina prošlog stoljeća u situaciji kad je četvrta vojna sila Evrope krenula na goloruki narod. A čisto sumnjam da će Bošnjaci više ikad dočekati razvampirenu neman onako nespremni. Možda se odgovor krije u kriminogenim politikama koje žive i održavaju se u stanju ”ni na nebu, ni na zemlji”… To stanje proizvode političari koji ne žele dobro svom narodu… Boljeg primjera od nepoštivanja državnih praznika nema…
Zakon i Ukaz…
Godine polako prolaze, jedna za drugom, a najvažniji praznici u novijoj historiji naše domovine još uvijek predstavljaju predmet podjela u bh. političkom životu. Iako su još uvijek na snazi ZAKON O PROGLAŠENJU 1. MARTA DANOM NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERECEGOVINE, koji je donesen u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine 28. februara 1995. godine, i UKAZ O PROGLAŠENJU 1. MARTA DANOM NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERECEGOVINE, kojeg je predsjednik Predsjedništva RBiH, rah. Alija Izetbegović, potpisao 6. marta, taj državni praznik obilježava se isključivo u jednom bh. entitetu- FBiH…
Nažalost, u našoj domovini još uvijek na političkoj sceni ne postoji dobra volja da se pronađe kompromisno rješenje. Međutim, kako su na snazi gore spomenti Zakon i Ukaz, a s obzirom da se BiH smatra pravnom državom, trebamo se zapitati kako je moguće da već 21 godinu bh. entitet RS bojkotira važeća pravna akta? Krajnje je vrijeme da se o ovim pitanjima pozabave institucije države BiH. U teoriji su moguća samo dva rješenja… Ispoštovati stari ili usvojiti novi Zakon o državnim praznicima u BiH… Praktično, pronalazak kompromisnog rješenja ne ide u prilog velikosrpskim elitama, jer njihovoj destruktivnoj politici ne odgovara niti jedan simbol koji evocira uspomene na kontinuitet BiH kao državnopravog subjekta na tlu Evrope…
Svjedoci smo da velikosrpskoj politici ne odgovara ni datum 25. novembar- Dan državnosti BiH pa se i on bojkotira, vjerovatno iz razloga što je utemeljen na antifašističkoj borbi i zajedničkim odlukama „ravnopravnih“ naroda (Srba, Hrvata i Muslimana). Koliko je moralna politika koja se odrekla svoje antifašističke prošlosti? Koliko je moralna politika koja svoje ideale gradi na temeljima fašizma, a svoj patriotizam na rezultatima genocida? Za takvu politiku je 9. januar 1992. godine, samoproglašenje Srpske republike BiH, najveći „državni“ praznik, bez obzira što se radi o datumu koji predstavlja najcrnju mrlju u historiji ovih prostora… Da kojim slučajem još uvijek nisu prisutne secesionističke težnje u politici manjeg bh. entiteta, ne bi ga Ustavni sud BiH ni eliminirao… A doći će vakat, kad će se svi zakoni u državi BiH morati poštovati… Kad-tad…
Poruka…
Bošnjaci su, iako žrtve genocida, još u Dejtonu učinili dovoljno ustupaka kako bi u našoj domovini zavladao mir. Također, pružili su ruku prijateljstva za sve bh. državljane koji nisu okrvavili svoje ruke i počinili ratne zločine. I poslije Dejtona, Bošnjaci su se odrekli srcu dragih simbola, zastave sa ljiljanima i himne ”Jedna si jedina”, kako bi dokazali da žele živjeti u zajedničkoj domovini BiH. Međutim, Bošnjaci se više nikad neće odreći: svog nacionalnog identiteta, antifašističkih ideala, suvereniteta i nezavisnosti svoje domovine BiH…
Pretpostavljam da bi kompromisni datum, za obilježavanje Dana nezavisnosti BiH, mogao biti 22. maj… 22. maja 1992. godine je RBIH postala ravnopravna članica UN… Lično ne bih imao ništa protiv, ukoliko bi se kompromisni Zakon o proglašenju 22. maja DANOM NEZAVISNOSTI BIH poštovao na svakoj stopi naše domovine. Do proglašenja novog Zakona o državnim praznicima u BiH, živio nam 1. mart…
DOMOVINO, SRETAN TI DAN NEZAVISNOSTI!
Naredni blog u petak 20h…
KOMENTARI