Repriza…
„ Poštovani čitaoci, danas je petak 18. decembar… Prohladan zimski dan, uobičajan i beznačajan, osim za nas nekih tristotinjak logoraša, koji smo posljednji ugledali svjetlo slobode u zloglasnom logoru ,, Manjača ”. Petak 18. decembra 1992. godine, slavim kao svoj drugi dan rođenja. U petak sam i rođen, 22. maja, baš na datum kad se bijela zastava sa šest zlatnih ljiljana zaviorila ispred skupštine UN. Petak je definitivno moj dan… Upravo petkom nagradim sebe, najčešće, objavom nekog zanimljivog bloga. Takav čin simbolizira jednu vrstu satisfakcije, zbog toga što su mi četnici prislino uskratili pravo na slobodu prije 23 godine. Oduzeti insanu pravo na bilo koju vrstu sloboda je veliki grijeh. Ljudi koji su hodali u stavu ” glava dolje, ruke na leđa ”, razumiju o čemu govorim. Slobodan = živ… “
Hajvani ispred insana…
Jedna od tema koju konstantno zaobilazimu u širokom luku je o logorima smrti. Ako me pitate zašto izbjegavam pisati o paklu kroz koji su prošli mnogi naši sugrađani, odgovor bi glasio da u podsvijesti pokušavam potisnuti bolna sjećanja na taj period života. Uostalom, općepoznata stvar je da logoraši vrlo malo, ili gotov nikako, pričaju o događajima iz logora smrti… Otud izostaje potrebni pritisak u javnosti, kako bi logoraši ostvarili svoja ljudska prava, a pravda bila zadovoljena… U slučaju da se ova pojava ubrzo ne promijeni i naša krilatica, ”Istinom protiv zaborava”, nestat će s vremenom…
U prilog navedenoj tezi, svakako, ide na ruku i posljednja presuda Ustavnog suda BIH, po kojoj su tužbe logoraša protiv genocidnog entiteta RS-a pale u vodu. Naime, RS je u apelaciji podnesenoj Ustavnom sudu BiH tvrdila da je nastupila zastara potraživanja. Evropski sud za ljudska prava u Strazburu ustanovio je kršenje ustavnog prava i usvojio je apelaciju RS…
U Pravobranilaštvu RS kažu da je najnovija odluka Ustavnog suda BiH obavezujuća za nižestepene sudove u donošenju presuda zbog pravilne primjene člana 376 Zakona o obligacionim odnosima po kome je nastupio apsolutni rok zastarijevanja. Po članu 377 ZOO, na koji se u tužbama pozivaju tužitelji, a koji se vezuje za krivično-pravnu odgovornost, može primjeniti samo prema počiniocu krivičnog djela, a ne prema trećem licu, odnosno prema RS…
Tako su pravosudne institucije države BIH uskratile pravo bivšim logorašima nadoknadu odštetnog zahtjeva na ime pretrpljenih tortura po brojnim logorima smrti. Dakle, ništa nas ne smije iznenaditi, pa ni bolna činjenica da će sad žrtve organiziranih zlodjela, ipak, morati platiti značajna novčana sredstva. U prijevodu, umjesto nadoknade štete za pretrpljene torture sa trajnim epilogom nanošenja teških duševnih i fizičkih patnji, koje mnogi logoraši nisu preživjeli ili u boljoj varijanti do danas osjećaju posljedice istih, ispostavit će im se račun za „usluge u logoru smrti“… Apsurd neviđenih razmjera…
Zar Međunarodni sud pravde u Hagu nije ustanovio da je na prostoru općine Sanki Most izvršen genocid? Je li genocid po definiciji organizirani ili pojedinačni zločin? Ako je u pitanju organizirani zločin, što je neupitno, pitam se koje su institucije stajale iza njega? U kojem segmentu odgovornosti je, osim po veličini počinjenog zločina, razlika između koncentracionih logora Manjače, Jasenovca ili Dachau? Po kojem osnovu su logoraši iz II svjetskog rata bili obeštećeni? Ko je na koncu obeštećenja isplaćivao?
Međutim, to nije sva učinjena nepravda koja se knjiži na račun bivših logoraša. I bh. politika se postarala da logoraši nemaju reguliran status u vidu zakona. Bol i nepravda ovu populaciju u kontinuitetu prati od prvih trenutaka stjecanja imena logoraš. Kako znamo da rasni livanjski divlji konji imaju reguliran status i uživaju veća prava od logoraša, onda se moramo zabrinuti i upitati: jesu li logori smrti zvanično raspušteni???
Također, moram konstatirati da nimalo nisam hator na status koji uživaju prelijepi divlji konji, jer i oni zaslužuju da imaju svoje mjesto u bh. društvu… Zašto logoraši nemaju ravnopravan tretman bar sa životinjama? Kakvo je društvo gdje su hajvani ispred insana? Odgovore na postavljena pitanja morala bi dati aktuelna bh. politika, a prije svih drugih Stranka Demokratske Akcije… Zar je SDA zaboravila na činjenicu da su upravo njeni članovi, u sredinama koje se nisu odbranile od genocida, prvi zatvarani i najgore vrste tortura prolazili u logorima smrti… Ako je krovnoj organizaciji SDA u Sarajevu, ili kantonalnoj u Bihaću, nepoznat termin ”LOGORAŠI”, ni po koju cijenu ne bi trebao biti OO SDA u Sanskom Mostu? Ili je, možda, sva briga o logorašima ukalkulirana u onih 5.000 KM iz općinske sehare, namjenjenih za funkcioniranje kancelarije Udruženja???
Udruženje…
Općinsko udruženje logoraša Sanski Most je članica Saveza logoraša BiH, kuće koja zastupa interese te populacije. Da li je SL BIH poduzeo sve moguće, i zakonom dozvoljene, aktivnosti u cilju ostvarenja željenih rezultata po logoraše? Mislim da nije, a razlog vidim u činjenici što te aktivnosti nisu temeljene na masovnosti, nego na pojedinačnim djelovanjima. Ona su bila poprilično nevidljiva i suviše mlaka… Bez masovne podrške logoraške populacije nikad se neće ostvariti zacrtani ciljevi… I odnos samih logoraša prema problemima sa kojim se susreću je poražavajući. Ako se logoraši sami ne izbore za svoja prava, ne znam ko će drugi umjesto njih!?
Upravo zbog toga bi logoraši morali biti okupljeni oko svoje organizacije… Međutim, ni sama Udruženja logoraša ne poštuju Statutom zacrtane ciljeve, a još manje statutarne odredbe. Nema boljeg primjera od rada OUL SM… Udruženje se nalazi pred neizbježnim bankrotom, jer je račun trenutno blokiran na iznos od preko 5.000 KM… Iz mjeseca u mjesec, deficit raste uzlaznom putanjom… Zaključno sa krajem prošle godine, on iznosi preko 22.000 KM…
Dakle, financijski opterećen rad Udruženja, proistekao zbog nedovoljne podrške aktuelne vlasti, ali i neplaćanja simbolične članarine od strane logoraša, dodatno otežava situaciju u kojoj se nalazi ova populacija… I aktuelno rukovodstvo Udruženja, osim što faktički radi nelegalno, svoje aktivnosti je svelo na klasičnu nebrigu. Njihov nerad je neprihvatljiv, ukoliko se žele zaštiti opći interesi logoraša.. Odavno je Upravni odbor Udruženja bio dužan upoznati Skupštinu o svim gorućim pitanjima, a posebno o financijskoj problematici…
Skupština, čije se redovne sjednice po Statutu moraju sazivati minimalno jednom godišnje, ne održavaju se ama baš nikako… Na njima se podnose i usvajaju izvještaji, rješavaju aktuelni problemi te postavljaju radni zadaci… Također, posljednja Izborna skupština je održana prije sedam godina- 14. 03. 2009. godine… Iako je po Statutu četverogodišnji mandat upravnim organima istekao prije tri godine, još uvijek je aktuelan status quo… Tri četvrtine tekućeg mandata kompletnom rukovodstvu Udruženja nije aminovala Skupština… Zato upravni organi Udruženje nemaju zakonski legitimitet da obavljaju funkcije i one nisu u skladu sa odredbama Statuta…
Kako će Udruženje koje funkcionira mimo svih zakonskih normi, jer je registrirano kao pravno lice, uopće opstati? I nejasno je, zašto upravni organi Udruženja ne rade u skladu sa preuzetim obavezama i po Statutu? Zašto se punih sedam godina nisu sazivale sjednice Skupštine na kojim bi se članovi izjasnili o budućem statusu Udruženja? Mnogo otvorenih pitanja, a premalo konkretnih odgovora…
Ili je, možda, nelegalni Upravni odbor privatizirao Udruženje, s obzirom da odavno radi mimo Statuta, a članovi to ni ne znaju? Ili znaju, pa ne žele biti članovi takvog Udruženja i zbog toga ne plaćaju simbolični iznos za godišnju članarinu? Sve u svemu, Udruženje se nalazi u bezizlaznom stanju, nažalost…
Poruka…
Većina logoraša je zbog patriotskih pobuda prošla kroz pakao logora smrti. Logoraši su jedina kategorija proistekla iz posljednjeg rata koja nema reguliran svoj status u bh. društvu. Istina je da logoraši ne ugrožavaju ničija zakonom zagarantirana prava, nego traže svoje mjesto u bh. društvu…
Zato je krajnje vrijeme da se preživjeli logoraši udruženim snagama pokrenu sa mrtve tačke… To smo dužni prije svega zbog pravde, zbog naših šehida i zbog sebe samih… Na koncu, za nas logoraše bi poražavajuća poruka bila da smo opet spustili glavu dole i stavili ruke na leđa… Mi nismo prošli pakao logora smrti zbog sebe, nego zato što su drugi tako htjeli… Predaja= zaborav= halal… Hoćemo li halaliti??? Naravno da nećemo, nego ćemo se ponosno ispraviti i boriti za svoja prava…
Također, ni po koju cijenu ne smijemo dozvoliti nepostojanje u Sanskom Mostu organizacije, koja bi okupljala sve logoraše pod jedan krov… U suprotnom slučaju, to bi bila loša poruka za ionako diskriminiranu populaciju…
S obzirom na činjenicu da će se postojeće OUL Sanski Most uskoro ugasiti zbog prenagominalnog deficita koji vodi Udruženje u neizbježni bankrot, a nelegalni upravni organi ne pokazuju dobru volju da se pokuša pronaći spasonosno rješenje, logoraši će biti primorani osnovati novo Udruženje… Aktivnosti u vezi navedenog bit će poduzete već tokom naredne sedmice…
‘’Da se ne zaboravi, da se ne ponovi’’…
Naredni blog u petak 20h: ”U raljama genocida”…
KOMENTARI