Vanredno…
Poštovani čitaoci, danas je petak 18. decembar… Prohladan zimski dan, uobičajan i beznačajan, osim za nas nekih tristotinjak logoraša, koji smo posljednji ugledali svjetlo slobode u zloglasnom logoru ,, Manjača ”. Petak 18. decembra 1992. godine, slavim kao svoj drugi dan rođenja. U petak sam i rođen, 22. maja, baš na datum kad se bijela zastava sa šest zlatnih ljiljana zaviorila ispred skupštine UN. Petak je definitivno moj dan… Upravo petkom nagradim sebe, najčešće, objavom nekog zanimljivog bloga. Takav čin simbolizira jednu vrstu satisfakcije, zbog toga što su mi četnici prislino uskratili pravo na slobodu prije 23 godine. Oduzeti insanu pravo na bilo koju vrstu sloboda je veliki grijeh. Ljudi koji su hodali u stavu ” glava dolje, ruke na leđa ”, razumiju o čemu govorim. Slobodan = živ…
Da kojim slučajem nisam u utorak najavio gornji naslov, ovaj blog posvetio bih uvodnom dijelu. Ali, ne želim drugi petak zaredom ne ispoštovati već najavljeni blog…. Obećano = ispunjeno…
Tabla…
Na zahtjev nekoliko prijatelja pokušat ću rastumačiti nastali problem u vezi pitanja naslova… Odgovor nije nimalo jednostavno ponuditi. Ukratko, otkud tabla Pobriježja preko rijeke Blihe, ako znamo da se linija razgraničenja nekad nalazila kod r. Vehaba i kasnije više bolnice – na Žutulji ???
Po trenutnom stanju na terenu proizilazi da se rodna kuća gospode Kambera (Asima i Jasmina – Japija) nalazi u Sanskom Mostu, a gospode Jakupovića (Admira- Ade, zeta Mirnesa i Medina- Mede ) u Pobriježju… Zanimljivo, a samo Bliha ih dijeli !!!
Svi znamo da je tabla MZ Pobriježje preko noći pregazila Blihu. Međutim, pitanje razgraničenja Sanskog Mosta i MZ Pobriježje ekvivalentno je pitanju sjevernog razgraničenja grada i MZ Šehovci. Analogno tom razgraničenju, sjeverna granica grada je pomjerena na rijeku Sasinku. Po uzoru na tablu MZ Pobriježje, koja je preko noći prošetala preko vode, povodeći se za njom jednako je učinila i tabla MZ Šehovci. Prema postojećem i nelogičnom razgraničenju, moj rođak, g. Bahrudin-Bahro Muratagić, ne živi više u Poljaku, nego u Banjalučkoj ulici. Tek su Talići ( Irfan- Ika i Ragmija ) zakoplicirali situaciju, jer oni zahtijevaju da se tabla MZ Šehovci vrati kod nekadašnjše rampe – u Karićima. U tom slučaju pošteno bi bilo vratiti tablu MZ Pobriježje bar na Žutulju. U svakom slučaju, naše komšije Pobriježani ( Ado Madeja i Asim K.) i Šehovljani (Irfan i Ragmija),već su se udomaćili u desnoobalskom džematu. Kako god okrenemo, jedino Medo geografski ne pripada gradu nikako. Najbolje bi onda bilo tablu Sanskog Mosta premjestiti u Novo Naselje . Grad bi se po običaju proširio na štetu Mjesne zajednice, a svi imenovani živjeli bi u njemu. Kompromisno rješenje izgledalo bi ovako: tablu MZ Šehovci postaviti kod potoka Radinovca, a MZ Pobriježje na Žutulji. Bahro i Japi vratili bi se matičnim Mjesnim zajednicama. Granica na potoku Radinovac je prirodna, kao i postojeća na Blihi. Međutim, ona je neprihvatljiva. Ako ćemo biti pošteni i nanijeti šestar, puno bliži čaršiji je Bahro od Japija. Vraćanjem table MZ Pobriježje na početnu poziciju, grad bi ostao bez bolnice, srednje škole, sportske dvorane, industrijske zone itd… Ruku na srce, nijedna od ponuđenih opcija razgraničenja ne zadovoljava željene čaršijske standarde… Dakle, ne dolazi u obzir posljednje ponuđeno rješenje…
Šta kažu historijski izvori ???
U blogu ” Bokanijada ide dalje ” od 28.08.2015. , ljubiteljima historiografije u kratkim crtama na uvid sam dao osnovne karakteristike sanskog područja do dolaska Osmanlija na ove teritorije:
” Županija Sana je sve do 1385. godine pripadala Ugarskom kraljevstvu . Zajedno sa ugarskim župa(nijama) Dubicom i Vrbasom , pripadala je regiji Donja Slavonija ( Alsoszlavonia – mađ. ), jer se njena teritorija prostirala južno od rijeke Save . Osvajanje spomenutih ugarskih županija započeo je herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić . Neke novoosvojene dijelove trajno je priključio kraljevini Bosni , koji su organizirani kao župe bosanske države. Zna se da je u ratu između bosanskog vojvode i ugarskog kralja u periodu između 1385.- 1391. godine , župa Sana bila u posjedu bosanskog kralja . Ne zna se tačan datum priključenja župe Sana u sastav Bosanskog kraljevstva , jer između posljednje poznate povelje izdane još u sastavu Ugarskog kraljevstva ( 1385. g.) i prve poznate u sastavu Bosanskog kraljevstva ( 1391. g.) je raspon od 6 godina : …
Župa Sana bila je u sastavu Bosanskog kraljevstva od kraja osmog desetljeća XIV stoljeća … Ova tema je jedna od rijetkih u historiografiji koja nije sporna :
U prošlom blogu saznali smo za veoma važne podatke : – južna granica župa(nije) Zana ( Sana ) bila je na potoku Glibaja ( kod Hrustova ) i na rječici Kozici, župa Mrin (Mren ) nije nikad postojala kao teritorijalna – upravna jedinica na pomenutom području , nego isključivo kao upravno područje istoimenog grada .
… župa(nija) Zana ( Sana ) graničila se na jugu župom Banjica . Glavno središte župa(nije ) Zana ( Sana ) bio je istoimeni grad , a od 1334. godine grad Cozara ( Kozarac ) . Također , veoma je važno znati da je postojala župa Lušci i grad Lužac , ali nisu se nalazili na sanskom području ( ” u ataru sela Otiš kod Lušci Palanke ” , kako je navijao Bokan ) , nego jugoistočno od župe Banjica …Dakle , na sanskom području kao teritorijalno –upravna jedinica postojala je samo župa(nija) – Zana ( Sana) . Do 1413. godine župa(nija) Zana ( Sana ) bila je kompaktna teritorija i navedene godine je podijeljena na sjeverni ( ugarski ) i južni ( bosanski ) dio …Takvo teritorijalno stanje , bez značajnijih promjena , održalo se narednih 50. godina i dočekalo je dolazak sultana Mehmeda II el- Fatiha 1463. godine …
Po crkvenoj hijerarhiji bivša ugarska župa(nija ) Zana ( Sana ) pripadala je zagrebačkoj biskupiji , arhiđakonatu Dubica , koji se dijelio na tri kotara : dubički , vrbaški i sanski . U kotaru sanskom nalazile su se župe : Kamengrad , Šumečica , Pobriježje , Vrše , Mren , Ošta Luka i Japra ( naselja koja možemo smatrati sanskim područjem ) itd … Kako je organizacija katoličke crkve pratila upravnu podjelu države , sanski kotar se poklapao sa teritorijom župa( nije) Zana ( Sana ) . Preporuka za buduće istraživače je : obavezno naučiti razlikovati pojam župe kao teritorijalno- upravne jedinice i crkvene organizacije …
1334.g. – U popisu katoličkih župa zagrebačke biskupije , navedene su i župe u arhiđakona Dubice , koji se dijelio na tri kotara : dubički , vrbaški i sanski . Prema ovome dokumentu , u sanskom kotaru nalazile su se župe : Pluharia , Zmalan , Cozara , Sumechicha , Cramen , Zemelna , Pobresia , Herbachan , Podcrisie , Oztra loka , Cesich , Wersusya , Mren , Blagay , Vodicha i Japra . (B.A.Kerscelich de Corbavia , ” Historiarum cathedr. ecclesiae Zagrabiensis I ” , Zagrabiae 1770. ; F.Rački , ” Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine ”, Starine JAZU , knj. IV , Zagreb 1872 , str. 201-229 ; Iv.Tkalčić , ” Monumenta hist. episcopatus Zagrabiensis ”, Zagreb 1874. ; J.Buturac , ” Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine ”, JAZU Starine , str. 71-72 )
Kojem kraljevstvu je pripadala župa Sana u periodu od 1413. do 1463. g. ?
Sasvim sam siguran u tvrdnju da je župa Sana bila podijeljena na dva dijela : sjeverni i južni. Sjeverni dio pripao je Ugarskom kraljevstvu sa gradom Cozarom ( Kozarcem ), jer kralj Sigismund nam taj podatak daje u svom pismu. Koja su još poznata naselja pripala Ugarskom kraljevstvu ? Sve one župe iz sanskog distrikta koje su nam poznate po popisu zagrebačke nadbiskupije iz 1334. g. , a nije ih darovao u povelji bosanski kralj Stepan Ostojić: Kozarac, Puharska, Blagaj, Vodičevo, Japra, Vrše, Kamengrad, Šumečica, Pobriježje i Oštra Luka. Južni dio župe Sana ostao je u kraljevini Bosni, sve do pada srednjovjekovne bosanske države 1463. g…
Do 1413. g. kompletna župa Sana bila je u vlasti Bosanskog kraljevstva . Dokaz se nalazi u jednom pismu , kojeg je izdao kralj Sigismund te godine, kao i izdanoj povelji iz 1425. g. Nema nikakve dileme da je herceg Hrvoje izgubio posjede u župi Sana 1413. g… Za nas su posebno interesantne dvije povelje izdane na bosanskom dvoru :
- g.- 12. VIII pod Kreševom: Vojvoda Juraj Voisalić, sin pokojnog vojvode Voislava Vukčića, izdaje povelju u kojoj se navode svjedoci ; vojvoda Ivaniš Dragišić i svjedoci od Sane – knez Juraj Mišljenović i knez Martin Dijanišević. (E.Fermendžin ,” Acta Bosnae ”, str. 145 )
(F.Miklošić , ” Monumenta Serbica ”, str. 377- 379 )
- g. – 22. VIII u Vranduku: Bosanski kralj Stjepan Tomaš izdao je u Vranduku povelju sinovima vojvode Ivaniša Dragišića; knezovima Pavlu, Marku i Jurju, kojom im je potvrdio brojne posjede na ovim područjima. Iz povelje kralja Stjepana Tomaša ( original u muzeju zagrebačkom , Arkiv II , 39. )
(F. Miklošić , ” Monumenta Serbica ”, str. 438-442 )
Na osnovu sadržaja tih povelja mogu zaključiti, kako je župa Sana u rukama bosanskog vladara. Imamo problem ! Župa Sana nalazi se istovremeno u rukama i Ugarskog i Bosanskog kraljevstva. Kako je to moguće ? Veoma lako, jer je herceg Hrvoje 1413. g. predao samo sjeverni dio župe Sana ugarskom kralju, što potvrđuju pismo i povelja kralja Sigismunda iz kojih se jasno vidi da je grad Cozara u njegovim rukama.
Koja naselja su trajno ostala u sastavu Bosanskog kraljevstva ?
Iz povelje bosanskog kralja Stepana Tomaša od 22. VII 1446. g., može se odrediti veličina i položaj župe Sana, koja je bila trajno priključena bosanskoj državi . U povelji se navode posjedi koje kralj poklanja knezovima , a to znači da su ti posjedi pokazatelj koja su naselja ostala u bosanskoj državi. U župi Sana navode se sljedeća naselja: ” grad Mrin i pod njim varoš; sela Klevce, Nova sela i Čapli; grad Kievac i pod njim selo Ki sa svojim zaselcima ; sela Sridica, Čarak, Hrbočani i Sinčići ”.
Bez precizne ubikacje navedenih naselja, ne može se ni odrediti teritorija župe Sana, koja je ostala u posjedu bosanskog vladara. Nezaobilazni Branko. J. Bokan doslovno je citirao Đoku Mazalića, koji je pokušao ubicirati navedena naselja u župi Sana:
” Da pogledamo najprije glavni dio povelje , koja je sačuvala svoj zlatni pečat i nalazi se danas u Zagrebu . Izdana je u Vranduku 22 avg. 1466. U njoj se veli da kralj Štefan Tomaš Ostojić poklanja knezovima Pavlu , Marku i Jurju sinovima pok. vojvode Ivaniša Dragišića …
Od sela što su se davala uz grad Mrin ( u župi Sani ) možemo identifikovati i lokalizovati: Klevce, danas Kljevci ( srez Sanski M.); iznad toga sela mora da je ruševina grada Mrina, jer se u povelji veli da su Kljevci pod tim gradom. Zatim Nova Sela, sad Novoselci u s. opšt. Kozica ( sr. Sanski Most ), Čapli, danas Čaplje, Srpske, Gornje i Donje u s. opšt. Tomini ( srez Sanski M.). Iz gornjeg se vidi da župa Mrin nije više postojala u 1446. godini, već da je bila podijeljena između Sane i grada Ključa .
Od sela što su se davala uz Grad Kijevac lako ćemo pronaći Kievo, danas Kijevo Srpsko i Tursko ( srez Ključ ). Iznad toga sela valja tražiti ruševinu grada Kijevca. Zatim čarak, danas vjerovatno Čarakovo ( srez Prijedor ) i Siničiće ( Sjeničiće ), danas možda Sjeničak u s. opšt. Matavzi ( srez Krupa ), Sridicu, sad Sredica Gornja i Donja u s. opšt. Ribnik ( sr. Ključ ). ( Đ.Mazalić ,” Kraći članci i rasprave , GZM , sv. IV-V , 1950. godine , str. 226-227 )
Nažalost, Mazalićeva ubikacija ne može se prihvatiti kao valjana, jer Mazalić pogrešno misli: Rudinice = Rudine kod Sasine, Kladje = Kladovište kod Sasine ( sela iz „ sreza Sanski Most“). U pokušaju ubikacije sela župe Sana, opet griješi pri ubiciranju sela Sridica = Sredica Gornja i Donja kod Ribnilka ( sr. Ključ ) i Siničiči ( Sjeničiči ) = Sjeničak ( Matavazi , sr. B.Krupa ).
U povelji se jasno razlikuju darovani posjedi koji pripadaju gradu Ključu (župa Banjica ) i u župi Sana, iz čega proizilazi da sela Rudinice i Kladje pripadaju župi Banjici, a ne župi Sani. I danas postoji selo Rudenice jugoistočno od Ključa. Po identičnoj logici, nikako ne mogu sela Sridica i Siničići ( Sjeničići ) pripadati župi Banjica, jer pripadaju gradu Kijevac. Prema Mazalićevom rasporedu sela nemoguće bi bilo teritorijalno uvezati navedena sela sa ostalim naseljima u župama. Otprilike, zamišljena karta izgledala bi ovako: sjeverna granica župe Banjica prostirala se od sela Banjice, preko Sanice do Korica (Eminovci =Jelašinovci kod Lušci Palanke ) i dalje istočno prema Sasini ( Rudinice i Kladje ), a južna granica župe Sana prostire se od Kijeva, preko Mrina i Kljevaca presjecajući teritoriju župe Banjica u Palanačkom polju do Siničića ( Sjeničak = Matavazi kod B.Krupe ) i odatle prema Čaraku ( Čarakovo kod Prijedora ) što bi bila i sjeverna granica župe Sana. Prema Mazalićevoj zamišljenoj karti ispada da je župa Sana okružena župom Banjica i suprotno. Po toj karti selo Sridica ( Sredica = Sredica D. i G. kod Ribnika ) nalazi se usred banjičke župe. Ne znam da li se selo Sredice teritorijalno spajaju sa Kijevom presijecajući duboko teritoriju župe Banjica ili je u pitanju enklava . Također , po Mazalićevoj karti , postoji još najmanje jedna enklava .
Problem će biti u tome što je Đ.Mazalić zapetljao proces ubikacije do te mjere da ćemo zaboraviti njegove teze, a naročito tvrdnje :
” Iz gornjeg rasporeda dobivamo dosta jasnu sliku teritorija što ga je u god. 1446 zauzimao grad Ključ, ali , kako izgleda , u velikoj mjeri i na račun župe Sane i Mrina … Iz gornjeg se vidi da župa Mrin nije više postojala u 1446 godini, već da je bila podijeljena između Sane i i grada Ključa . ”
Potrebno je naglasiti da je Đ.Mazalić tačno ubicirao ostala naselja u župi Sana: grad Mrin = grad na potoku Dabar- Sastavci i Varoš, Klevce = Kljevci, Novo selo = Novoselci ( kod Kozice ), Čapli = Čaplje, grad Kievac = gradina Kijevo, Ki = Kijevo, Čarak = Čarakovo ( kod Prijedora ).
Ubikacijom navedenih naselja u povelji, mogu sa velikom sigurnošću konstatirati:južni dio župe Sana ostao je u vlasti bosanskog kralja i druge grane Hrvatinića – vojvode Jurja Voisalića, sina vojvode Voislava Vukčića, pošto se u njegovoj povelji iz 1434. godine navode svjedoci „ od Sane „ – knez Juraj Mišljenović i knez Martin Dijanišević. Od te teritorije formirana je istoimena župa Sana, koja se u povelji iz 1446. godine spominje kao posjed sinova vojvode Ivaniša Dragišića. Tu tezu potvrđuje i J.Mrgić -Radojčić :
” Prema načinu nabrajanja poseda u tekstu povelje možda bi se moglo zaključiti da su selo Kljevac ( Kijevac ) i Čapli ( Čaplje ) pripadali gradu Mrinu, a da su sela pobrojana iza Kijeva pripadala ovom drugom gradu ” . (J.Mrgić -Radojčić ,” Donji Kraji . Krajina srednjovekovne Bosne ”, str. 247-248)
J.Mrgić -Radojčić je na osnovu ubikacije navedenih naselja iz povelje kralja Stepana Ostojića i dobrog rezona u posljednjem komentaru napravila kartu Donjih Kraja do pada srednjovjekovne bosanske države. Međutim, prilikom ubikacije pomenutih naselja u povelji, ona nije uspjela prepoznati tri navedena sela : Sridica , Hrbovčani i Siničići. Ubikaciju sela Čarak (= Čarakovo ) stavila je pod znak pitanja, sumnjajući da se radi o selu Čarakovo kod Prijedora . Navela je i tačnu udaljenost : ” 23 km SZ od Kijeva ”. Nažalost, mislim da joj se naselje Čarakovo učinilo predaleko od grada Kijeva, što je osnovni razlog njenog odustajanja.
Granice…
Pošto je grad Kozara bio u rukama ugarskog kralja, kao i naselja: Puharska, Blagaj, Vodičevo, Japra, Vrše, Kamengrad, Šumečica, Pobriježje i Oštra Luka; onda je sjeverna granica župe Sana obuhvatala područja na lijevoj obali rijeke Gomjenice (oko 60 % njenog toka ) sve do ušća u rijeku Sanu kod Prijedora. Granica se dalje pružala tokom rijeke Sane prema Blagaju, tačnije do ušća rječice Volar. Zapadna granica obuhvatala bi predio na liniji od ušća pomenute rječice do Oštre Luke i uzvodno lijevom obalom rijeke Sane do ušća Blihe. Tok rijeke Blihe, od ušća u Sanu do Kamengrada, predstavljao je granicu izemđu Ugarskog i Bosanskog kraljevstva. Za Kamengrad se pouzdano zna da u periodu od 1413 – 1463. g. nije bio u sastavu srednjovjekovne bosanske države. Ta granica prostirala se po liniji Kamengrad – Kljevci. Grad Zana ( Sana ) nigdje se ne spominje u tom periodu, kao da je u zemlju propao. Pretpostavljam da se nalazio na ušću rijeke Blihe u Sanu. Arheološkim ispitivanjem tog terena utvrdili bi istinitost mojih navoda. Od velikog značaja bilo bi otkriti gdje se nalaze ostaci srednjovjekovnog grada Zana ( Sana ), a još od većeg pronaći ostatke ilirskog grada Splonuma. Bez novih arheoloških iskopavanja nikad saznati nećemo. Na potezu je aktuelna vlast, bez čije pomoći ne mogu organizirati prijeko potrebne aktivnosti… Za realiziranje zamišljenog projekta, Općina ne treba uložiti ni 1 KM…Trebam podršku…
Zaključak…
Prilikom bilo kakvog razgraničenja, ipak se vodilo računa o prirodnim granicama.Tako je rijeka Bliha u svom donjem toku punih 50 godina ( 1413 – 1463. ) predstavljala granicu između dva kraljevstva…
Na osnovu mojih autorskih otkrića proizilazi da današnje razgraničenje između grada Sanskog Mosta i MZ Pobriježje ima pokriće u nauci. Da se kojim slučajem nalazimo u XV stoljeću, Kamberi bi pripadali Bosni a Jakupovići Ugarskoj. Još uvijek nisam kadar dati odgovor na pitanje: ko je tablu Pobriježja krišom prenio preko Blihe, Kamberi ili Jakupovići ???
Ako je nekom poznat odgovor na pitanje, molim neka pošalje poruku po golubu pismonoši….
Ps./ Upravo u posljednjim trenucima, prije same objave bloga, na pendžer mi je doleprhao promrzli golub pismonoša i proslijedio pismo, koje u izvornom obliku podastirem:
” Mi ćemo tablu opet pomjeriti, ovaj put do Novog Naselja… Senad- Ćenta Islamčević… ”
Svašta… Pretpostavljao sam da tablu Pobriježja ne pomjera niko od ostalih džematlija: Zulića, Hasića, Omića i dr… Ko bi posumnjao na Islamčeviće ? Teško da moj prijatelj, g. Besim Islamčević, nije znao da njegov rođak Ćenta konstantno pomjera tablu – mic po mic. Pouzdano znam da su tablu preko Sasinke prebacili moji rođaci Muratagići. Kako su jarani Bahro i Ćenta počeli pomjerati table, još malo pa će doći do rijeke Save i uspostaviti granice srednovjekovne Bosne za vrijeme kralja Tvrtka I Kotromanića… Konačno se neko sjetio…
Naredni blog u utorak 20h…
KOMENTARI