Retrospektiva…
Pisanje o bilo kakvoj prošlosti u društvima opterećenim, prije svega, nacionalističkim okruženjima, ali i društveno-političkom zbiljom, možda nema neko valjano opravdanje. S tim u vezi, nadovezuje se jedini logičan zaključak da je nemoguće sagraditi zdrav ambijent sadašnjosti, bez raščićenih računa iz prošlosti. Sve ono što se (ne)svjesno godinama gura u zaborav, a nije prethodno do kraja raščićeno, kao bumerang nam se vraća prvom ukazanom prilikom… I tako ukrug, naše društvo već stoljećima kreće ispod nule, po svim mogućim osnovama…
Na drugoj strani, po principu zakona jačeg, svaki novi sistem implementira svoju pobjedničku (hi)storiju. Svjedoci smo da se u takvom odnosu snaga, najzaslužniji junaci nekog perioda ovjenčavaju kroz nazive raznih institucija. Tako su (ne)zaslužni junaci dobi(va)li privilegij da se po njima nešto nazove i sticali status zaslužnih građana… Uobičajnim mjerilima za bh. društvo, tradicionalno se povodio i Sanski Most… Međutim, posljednje preimenovanje naziva ulica i trgova u Sanskom Mostu mora se tretirati kao pokušaj sklapanja objektivnog historijskog mozaika. Nažalost, dosta tih slučajeva zovu se apsurd…
Tako je naziv jedne sanske ulice zaslužio Ivan Frano Jukić, zato što je izdao borbu za samostalnost Bosne i javno podržao krvavi pohod Omer-paše (ex. Mihajla) Latasa protiv Bošnjaka… A fino mu je iz Zagreba poručivao dr. Ante Starčević: „Nesretniče! Da bi bili ljudi, da bi imali razum i poštenje, vi bi se združili s agama, pa s njima proterali neprijateljsku vojsku. Ako age padnu, onda i vi dolazite na red“… (Blog: ”Krvnik u Bosni” 17.03.2017)… Apsurd nije samo u faktima, jer je prilikom imenovanja te ulice i ime poznatog franjevca prekršteno u „Ivan Franjo Jukić“…
Jedna sanska ulica naziv nosi po junaku socijalističke revolucije- Đuri Pucaru- Starom. Kovač po zanimanju je, na II zasjedanju ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu (30.06-02.07.1944.), velikodušno iznio (ne)skriveni velikosrpski elaborat i malo kasnije „prodao“ Crnoj Gori međunarodni izlaz Bosne i Hercegovine na otvoreno more kod Sutorine… Ako nije zbog navedenog, vjerujem, da je Stari zaradio privilegij zaslužnog građanina Sanskog Mosta na ime autorske umotvorine: „Šta će Bosni asfaltirani putevi kad ona ima konje”… (Blog: ”SLUČAJ SUTORINA– KRIVO JE MORE” 10.11. 2014.)
Kako da se ne zapitamo, po čemu su oni to zaslužni građani Sanskog Mosta??? Po kojim aršinima je zaslužni građanin osmanski putpisac Evlija Ćelebi, koji nije o sanskom području ni slova napisao, a nije prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, za čije vladavine je ugarska župa(nija) Zana (Sana) priključena Bosanskom kraljevstvu??? Izgleda da kralj Tvrtko I nije trebao stvarati respektabilnu srednjovjekovnu bosansku državu, koja se pružala od Save do Jadranskog mora i od Grmeča do današnjeg Sandžaka…
Sasvim zasluženo su nazive pojedinih sanskih ulica dobili neki junaci prošlih vremena, kao što su: Kulin-ban, Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Husein-kapetan Gradaščević itd… O (ne)zaslugama mnogih, koji su nagrađeni privilegijom zaslužnih građana u Sanskom Mostu, vrijedi posvetiti spcijalni blog… Posebna je priča o zvaničnom grbu našeg grada… Zato ću ovom prilikom ponoviti pitanje: „Otkud na grbu Sanskog Mosta datum 20.07.1244.???
Iskreno – niĐe veze !!! Nisam kadar ponuditi neki smislen odgovor, s obzirom da je povelja Bele IV ”znamenit ” falsifikat, a sve i da nije falsifikat u pitanju ne vidim u kakvoj su vezi Zlatni ljiljan i datum 20.07.1244…“ (Blog:”Otkud na grbu općine Sanski Most datum 20.07.1244.???” 21.08.2015.)
Ako kojim slučajem nisam bio kadar ponuditi odgovor na postavljeno pitanje, zato jesam odgovorno zaključio: „Historija Bosne i Bošnjaka ne smije se zasnivati na neutemeljenim izvornim podacima, nego isključivo na pravovaljanim historijskim faktima… Plagijat-historiju, zasnovanu na neprovjerenim podacima, nije poželjno ni propagirati… Naša bogata i slavna prošlost mora se temeljiti isključivo na istini… I naši časni adeti nam tako nalažu…“ (Blog:”Tvrđava u Kamengradu” 14.10.2017.)
Na koncu ovog praktičnog elaboriranja o važnosti (ne)poznavanja svoje vlastite historije, ponovit ću raniju tvrdnju da je takvo stanje stvari na najperfidniji mogući način zloupotrijebio, debelo plaćeni od strane prijeratne SO Sanski Most, historijski prevarant- Branko J. Bokan… Sasvim dovoljan razlog zašto ću reprizirati jedan događaj iz nedavne sanske prošlosti:
„Cjelokupna saga o prošlosti Sanskog Mosta, pretočena u pisanja novinskih članaka i na kraju knjige, nastala je nakon Berlinskog kongresa 1878. godine i nestanka sa političke scene Evrope Bosanskog ejaleta (vilajeta). Aktivnosti u tom pravcu intenzivirao je najprije Petar S. Ivančević (period austrougarske okupacije), zatim Milan Karanović (period šestojanuarske diktature u Kraljevini Jugoslaviji) i na koncu Branko J. Bokan (period komunističkog sistema u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji).
Imajući u vidu činjenicu da su navedeni protagonisti svoje nenaučne radove objavljivali u ambijentima, kada su potrebe društveno-političkih prilika država zahtijevale maksimiliziranje vrijednosti srpskog naroda u svim sferama života. Historija Sanskog Mosta, apsolutno zapostavljena od strane bošnjačkih intelektualaca, postala je laka meta velikosrpskim plagijatorima. Idealnu priliku nije propustio neponovljivi Bokan, koji je objavom autorskog rada udario temelje nevjerodostojnoj historiji Sanskog Mosta, usklađenoj interesima velikosrpske politike. Zašto je historija Sanskog Mosta postala jedinstvena prilika velikosrpskoj historiografiji?“
(Blog:”Saga o Sanskom Mostu” 21.02.2017)
„Odgovor na postavljeno pitanje prezentirat ću u vidu kratkog osvrta događaja iz naše nedavne prošlosti. Sigurno se još uvijek sjećamo 19.04.1992. godine… Tada je faktički otpočeo organizirani proces genocida od strane institucija, tadašnjeg, SDS-a u Sanskom Mostu. Naime, povod za napad na zgradu Općine bila je podjela vlasti između SDS-a i SDA.
Srpska strana je insistirala da se institucije R BIH premjeste, isključivo, na lijevu obalu grada (u zgradu ŠIPA). Zahtjev je baziran na historijskim vrelima (P. S. Ivančević, M. Karanović, B . J. Bokan itd.), po kojim je grad Sanski Most oduvijek bio podijeljen na lijevu (muslimansku) i desnu (srpsku) obalu. Naravno, povod nije isto što i uzrok, ali pokriće i opravdanje za buduća nedjela javno je obrazloženo. Od nečeg se moralo krenuti !!!“ (Blog:”Bokanijada ide dalje” 28.08.2015)
Perspektiva…
Sa ovim izdanjem bloga lagano ću zaključiti historijske teme i u narednim pažnju posvetiti aktuelnim dnevno-političkim dešavanjima… Ovo ne govorim iz razloga što sam umoran od pisanja o prošlosti, a još manje što su moje odsustvo iz svijeta sadašnjice počeli (na)plać(iv)ati sve glasniji Fb. zabavljači, na način da drže javna predavanja o svemu i svačemu… U tim aktivnostima prednjači dvojac sa kormilarom- Šemsudin Habibović i Nijaz Kadirić…. Jesu li oni kadri zadovoljiti preuzete uloge, narod zna???
Uostalom, tek ćemo se uvjeriti, kome će „Merhamet(li)“ predsjednik ASDA povjeriti kormilo podružnice cazinskih merhametlija- Šemsi ili njegovom bliskom kolegi iz prethodne stranke (SBB-a)??? Ovaj dio podvlačim jer Nijaz, po nepisanom pravilu, rutinski izgura svog kolegu iz zajedničke im ekipe… U konkretnom slučaj, ipak se radi o borbi političkih divova za interese cjelokupne društvene zajednice…
Međutim, to ne znači da privatni interesi poznaju granice, pa nas zato ne smije iznenaditi što će se obojica, već nekako, za novu stranku snaći… A bujruma u SDA više nema, ni za jednog od njih… I dobro je za uspavanu ljepoticu da je predizborna kampanja započela u neizbornoj godini… Već sada je sasvim jasno da će invazijom na sansku tvrđavu rukovoditi prepoštene merhametlije iz grada svjetlosti…
Prema tome, za očekivati je da se u istom saffu ponovo poslože sve lutke na koncu… Hoće li uspavanu ljepoticu, na vrijeme iz dubokog sna, probuditi vatreni poljubac nekog imaginarnog princa na bijelom konju ili se ona više nikad neće probuditi??? Neka ta pitanja ostanu otvorena do daljeg, jer pred nama je duga i uzbudljiva predsezona pljuvanja u dalj… „Toliko od mene siromaha“- Evlija Ćelebi…
Naredni blog u petak 20h…
KOMENTARI