Prvi pisani trag o boravku u sanskom karavan-saraju pronalazimo u Jukićevom putopisu: „U Sanskom Mostu nit imamo znanca, nit ima hana; u takoj smetnji uputiše nas u Čekića har. Čekića pleme od znatnih je begova, i dok se kapetanska vlast nije ukinula, oni su kao kapetani u Sanskom Mostu upravljali. Stari Usein– Adži– beg Čekić lijepo nas pričeka u svome gradu“. (I. F. Jukić,”Putopisi i istorisko– etnografski radovi”, str. 70-72)
Na osnovu Jukićeve zabilješke iz 1842. godine, mogu se izvući sljedeće teze:- U Sanskom Mostu nit imamo znanca, nit ima hana= nema hana, – u takoj smetnji uputiše nas u Čekića har= ima „har“ (karavan saraj) – Čekića pleme od znatnih je begova, i dok se kapetanska vlast nije ukinula, oni su kao kapetani u Sanskom Mostu upravljali= vakufski (džisri-sanski) kapetani, – Stari Usein– Adži– beg Čekić lijepo nas pričeka u svome gradu= posljednji vakufski (džisri- sanski) kapetan.
Posljednji vakufski (džisri- sanski) kapetan, koji je upravljao Vakufskom (Džisri-sanskom) kapetanijom, lijepo je pričekao Jukića u „Čekića haru“, jer u njegovom gradu (Sanskom Mostu) nije bilo hana. U ovoj autorskoj tezi, još jednom možemo uvidjeti ispravnost ranije tvrdnje, da je do 1807. godine sjedište kapetana i kapetanije Džisri- sanske preneseno u Vakuf (Sanski Most). Od tada je u narodu zaživio naziv vakufski kapetan, odnosno kapetanija, kao što je Chaumette zabilježio. Prvi vakufski kapetan bio je Mustafa- beg Kurbegović.
Ako je har u Sanskom Mostu pripadao posljednjem vakufskom kapetanu, ne vidim razlog zašto ne bi, prije toga, pripadao i prvom? Da li se sjedište vakufskog kapetana i kapetanije nalazilo na istoj lokaciji, s obzirom na to da u naselju nije bilo tvrđave?
U autorskom djelu Jukić je pojasnio značaj hara: „Mogućni Turci običavaju u velikim varošima za putnike siromašne, koji ne mogu u hranu platiti, graditi harove, i to iz same zadužbine, niti plaće na ovom svijetu gledaju; u malim pak varošicama, budući da hana nema, za svakog su otvoreni harovi“.
Najzanimljiviji dio Jukićevog pojašnjenja je ova teza: „Turci običavaju… graditi harove, i to iz same zadužbine“. Pošto se Čekića har nalazio na vakufskoj zemlji, a već znamo da su se oni gradili iz same zadužbine, po logičnom slijedu tragova nije teško zaključiti da je pomenuti „har“ podignut po izričitoj želji vakifa Hamza-bega:
„Vakuf spomenute džamije: dućana 10, zakupnina godišnje 60; karavan-saraj- besplatan; mukata na zemine 30; vakufskih mlinova 13; tržni badž u spomenutom mjestu 500; badihava,mlađarina i kazne za manja krivična djela u spomenutom džematu 300; Od toga za plaće: plaća hatiba, dnevno 3; plaća imama, dnevno 5; plaća muezzina, dnevno 2; Svega: 800. (A. Handžić, ”Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine”, sv. I/2, str. 332-334)
Vakufnama Hamza-bega je definirala, između ostalog, potrebu za podizanjem besplatnog prenoćišta („karavan-saraj- besplatan“) u naselju Dičevo (= Vakuf= Sanski Most). Karavan-saraji su u većini slučajeva podizani u blizini rijeka, ako su to uvjeti dozvoljavali. Ovaj u Sanskom Mostu je bio podignut na ušću rijeke Zdene u Sanu. Za razliku od hana, koji se u pravilu davao pod zakup handžiji i od tog prihoda bio održavan, karavan- saraji nisu davani pod zakup i od njih se nisu ostvarivali prihodi, jer su imali drugačiji karaker- besplatan smještaj putnika. Karavan- saraji održavali su se iz nekih drugih prihoda.
Pošto je Jukić striktno naveo da se uputio u „Čekića har“, nema nikakvih dilema po pitanju ko je financijski održavao karavan- saraj u Sanskom Mostu… Hadži Husein-beg Čekić je 1850. godine ukopan u haremu Hamza-begove džamije, što nedvosmisleno znači da je tu privilegiju za života zaslužio dobrim djelima. Uostalom, hadži Husein-beg je hodočastio Kabu. Zar može biti veća zasluga od toga što je obavio hadž i financijski održavao karavan-saraj?
Definitivno, početkom XIX stoljeća, a možda i koju godinu prije, karavan-sarajom je upravljao vodeći čovjek kapetanije. Upravo su bivši kapetani Vakufske (Džisri- sanske) kapetanije bili ti ljudi, prvi kapetan Mustafa-beg Kurbegović do 1813. i hadži Husein-beg Čekić od 1822. godine. Zašto su vakufski kapetani preuzeli upravu nad naseljem Vakuf ? Jedan od razloga je, svakako, zaštita otvorenog naselja od učestalih vojnih stradanja, ali i želja kapetana da se ispoštuje vakufnama iz zadužbine Hamza-bega.
Imajući u vidu činjenicu da je austrougarski obavještajac Božić 1785. godine konstatirao, kako je tvrđava tada bila napuštena i unutar zidova sva spaljena, proizilazi zaključak da je poslije te godine karavan- saraj bio adaptiran. I Jukić je primijetio, prilikom svojih boravaka u Sanskom Mostu 1842/43. godine, da „grad je napola obaljen“ i „imade nekoliko dućana i zapušten gradić“. On u svom putopisu ne izjednačava termine tvrđave i grada, što u konkretnom slučaju znači da je uz karavan-saraj stajalo i nekoliko dućana. Takav građevinski kompleks Jukić je nazvao „grad(ić)“, koji je tada bio „napola obaljen“ i „zapušten“.
Još jedan dokaz da su vakufski kapetani krajem XVIII i početkom XIX stoljeća obnovili, na kraju XVII i početkom XVIII stoljeća spaljeni „oppidum Vacup“ („grad(ić)“ Sanski Most). Džisri-sanski kapetani su na istu lokaciju premjestili sjedište kapetanije i pod vojnu zaštitu stavili naselje Vakuf. Zato ih je narod i prozvao vakufskim kapetanima.
Koje je godine „grad(ić)“ porušen do temelja? Nažalost, u dostupnim dokumentima nema vjerodostojnih podataka… Bokanova teza, o postojanju tvrđave na vakufskoj zemlji, nema pravovaljanog uporišta u izvorima, a još manje u istini. Također, za sada ostaje nepoznato, do koje godine je opstao sanski karavan-saraj? Nakon austrougarske okupacije 1878. godine, na toj lokaciji bile su zgrade Gradske uprave, policije i pošte…
Naredni blog u petak 20h….
KOMENTARI