27. 04. 2015. ” Amir reagirao Amiru ”…
Poštovani čitaoci, iskreno se nadam da ste se u predhodnim izdanjima blogova mogli uvjeriti da je istina moj najveći saveznik. Već duže vrijeme nekolicina nedobronamjernika otvoreno zagovara uvođenje embarga na moje pisanje. Interesantna je činjenica da ” trn u oku ” predstavlja blog pod naslovom ” Amir reagirao Amiru ”. Na portalu Inmedia objavljeni blog nagrađen je pozitivnim kritikama i podrškom javnosti. Također, na stranici Sanska ARENA isti blog je u superlativu pozdravljen zbog svog patriotskog sadržaja i što je baziran isključivo na naučnim i istinitim temeljima. Po drugi put izdvojit ću poučan komentar uvaženog sanskog imama, g. Mirsada Sedića, kao i moj komentar upućen njemu:
Mirsad Sedic Nikad nije kasno! Dobro je da se nađe neko ko će ako treba i dugogodišnjim radom i istraživanjem doprinijeti da istina, koliko je to uopće moguće danas, izađe na vidjelo. Volio bih odmah u startu da je ovaj naslov drugačiji, kao npr.: AMIR SRUŠIO BOKANOVE TEZE (ili PODVALE)…. Veoma važno je da ne podlegnemo nekom trenutnom zanosu (a da ne govorim o političkoj ili vjerskoj oprijedjeljenosti) pa da nam je cilj pobiti ili ućutkati onoga koji nam treba da zajednički dokažemo ono što je u interesu nas Bošnjaka. Ubijeđen sam da će Amir Kurbeg iskoristiti sve ljudske i druge potencijale i svojim djelom argumentovano dokazati kakve smo sve laži učili i u ranijem sistemu možda i govorili!
- April u 10: 31 · Like · 5
Amir Kurbegović hvala vam Mirsad Sedic na predivnom komentaru… mi Bosnjaci se moramo samo istinom i tolerancijom boriti za svoj identitet. za svoja prava i za svoju sudbinu… opcenito govoreci, Bosnjaci koji spadaju medju tri najstarija naroda Evrope, jos uvijek tragaju za svojim nacionalnim identitetom, lutaju u potragama za svojim pravima i jos uvijek nisu obezbijedili sigurnu buducnost u ovakvoj ” demokratskoj ” Evropi pa je i nasa sudbina poprilicno neizvjesna … snaga Bosnjaka je u nasoj visevjekovnoj i nadasve cistoj proslosti, posebno u patriotizmu koji je jednostavno u genima naseg naroda … kako je nasa domovina BIH, a isto tako i opcina Sanski Most, oduvijek bila multietnicka i multikonfesionalna te otvorena za sve dobre ljude i prijatelje bez obzira ko su i odakle dolazili, takva treba da ostane i ubuduce … i nas adet nam tako nalaze … mi cemo aBd istrajati u tome, jer drugog izbora ni nemamo…
- April u 11: 55 · Like · 7
I ovom prilikom najljepše se zahvaljujem na velikoj podršci …
28. 08. 2015. ” Bokanijada ide dalje ”…
U blogu ” Bokanijada ide dalje ” na slikovit način pokušao sam prikazati štetnost zagovaranja neistinite i nenaučne teze o podjeli sanske čaršije na muslimansku i pravoslavnu:
” Ko se poziva na historijske činjenice ???
Odgovor na postavljeno pitanje prezentirat ću u vidu kratkog osvrta događaja iz naše nedavne prošlosti . Sigurno se još uvijek sjećamo 19.04.1992. godine…Tada je faktički otpočeo organizirani proces genocida od strane institucija , tadašnjeg , SDS-a u Sanskom Mostu . Naime , povod za napad na zgradu Općine bila je podjela vlasti između SDS-a i SDA . Srpska strana je insistirala da se institucije R BIH premjeste , isključivo , na lijevu obalu grada ( u zgradu ŠIPA ) . Zahtjev je baziran na historijskim vrelima ( P.S.Ivančević , M.Karanović , B.J.Bokan itd. ), po kojim je grad Sanski Most oduvijek bio podijeljen na lijevu ( muslimansku ) i desnu ( srpsku ) obalu . Naravno , povod nije isto što i uzrok , ali pokriće i opravdanje za buduća nedjela javno je obrazloženo . Od nečeg se moralo krenuti !!! ( neistinitost i nenaučnu utemeljenost teze o podjeli grada na srpsku i muslimansku čaršiju kroz historiju , dokazao sam u blogu po naslovom ” Amir reagirao Amiru ”)… ”
Armija BIH = snaga R BIH..
Navedenu tezu moramo analizirati i kroz globalne naočale, jer svi znamo da je devedesetih godina prošlog vijeka sudbina Sanskog Mosta bila pupčanom vrpcom povezana sudbinom naše domovine BIH. Dok su institucije srpske vlasti na području općine Sanski Most i Republike BIH organizirano provodile neviđene zločine nad nesrpskim stanovništvom s ciljem realiziranja projekta ” Velika Srbija ”, ” demokratski svijet ” je skrivao svoje sramne poglede od najvećeg počinjenog zločina poslije II svjetskog rata na tlu Evrope. BIH nije, prema svim očekivanjima, šapatom poklekla i pala pred daleko nadmoćnijom vojnom silom. Ni Bošnjaci kao autohtoni narod nisu izbrisani sa lica zemlje, kako nam je javno prijetio ratni zločinac Radovan Karadžić. Ovom prilikom želim podsjetiti sve nas zajedno o tim pomalo zaboravljenim vremenima, a posebno o ulozi naših krojača sudbine. Međunarodno priznata Republika BIH preživjela je proces agresije i genocida, ali ne zahvaljujući učinkovitim djelima ” demokratskog svijeta ”, nego zahvaljujući svojim najhrabrijim kćerima i sinovima u herojskom odbrambeno – oslobodilačkom ratu… Dakle, Armija RBIH bila je snaga svoje domovine. Paralelno sa vođenjem neravnopravnog rata na terenu, vodio se nepravedni diplomatski rat po utjecajnim svjetskim krugovima. Jačanjem snage Armije RBIH jačala je i pregovaračka pozicija naše diplomatije. Ko su bili naši krojači sudbine ???
Mirovni planovi za BIH…
Prvi mirovni plan za BIH ponudio je, još u proljeće 1992. godine, portugalski diplomata Jose Coutillero. Njim je bila predviđana teritorijalna podjela BiH na više nacionalnih konstitutivnih jedinica, ali nijedna strana u ratu to nije smatrala konstruktivnim rješenjem. Zbog uvažavanja vojne situacije na terenu i ratnih osvajanja, sličnu sudbinu doživio je i kasniji mirovni plan, koji je međunarodni pregovarač, britanac lord Peter Carrington, ponudio predsjedniku Predsjedništva BIH, rah. Aliji Izetbegoviću:
” Pitao me šta ćemo raditi. Rekao sam da ćemo se boriti. Tada je Karington zastao na trenutak. Pogledao me pravo u oči i pitao a kako mislimo da se borimo. Rekao sam da nemamo izbora. Preostaje nam da se borimo ili da kapituliramo. Ako kapituliramo, bićemo pobijeni.”
Vance – Owenov plan…
Početkom 1993. godine uslijedio je mirovni plan koji su pripremili međunarodni pregovarači, američki pregovarač Cyrus Vance i britanac lord David Owen. Bio je to do tada najozbiljniji mirovni prijedlog koji je predviđao opstanak jedinstvene BIH…
Plan je predviđao decentraliziranu BIH podijeljenu u deset provincija, koje bi imale nadležnost nad unutrašnjim poslovima i obrazovanjem. Provincije bi bile formirane po etničkom principu, dok bi glavni grad Sarajevo bio demilitarizirani distrikt sa sjedištem centralne vlade. Provincije bi bile uređene tako, da ne bi mogle da se organiziraju zasebne nacionalne države. Provincije sa bošnjačko-hrvatskom većinom trebalo je da zadrže 52,53 % teritorije, dok bi Srbima pripalo 47, 47 %. Plan su prihvatili Bošnjaci i Hrvati, ali su ga odbili srpski predstavnici u pregovorima.
Cyrus Vance je 01. 04. podnio ostavku na mjesto specijalnog izaslanika UN- a. Na njegovo mjesto 01. 05. postavljen je norveški ministar vanjskih poslova Thorvald Stoltenberg… Lord Owen je 17. 06. 1993. godine izjavio da je plan službeno mrtav…
Owen – Stoltenbergov plan…
Međunarodni mirovni pokušaji evoluirali su krajem 1993. godine prijedlogom uređenja BIH kao unije tri nacionalne republike u formi Owen-Stoltenbergovog plana. Njim je u potpunosti priznato vojno osvajanje i već završeno etničko čišćenje na područjima koje su osvojile srpske snage…
- 08. 1993. godine Owen i Stoltenberg su proglasili 10-dnevni prekid ženevskih mirovnih pregovora, pošto su zaraćenim stranama, po sistemu “ uzmi ili ostavi ” ponudili paket sporazuma u njihovom mirovnom planu za BiH, a koji se udaljio od prvobitnih načela (cjelovitost, nepriznavanje etničkoga čišćenja/genocida i vojnih osvajanja).
Po etničkom principu predviđena je labava tročlana Unija Republika BiH (3 autonomne etničke republike), kojom bi Srbi zadržali najveći dio okupiranoga teritorija (49,1 %); Muslimanima bi pripalo 33,3 %, a Hrvatima 17,6 % teritorija. Sarajevo bi imalo poseban status pod upravom UN, a Mostar pod upravom EU… Srpska strana je prihvatila plan, hrvatska izjavila da će ga prihvatiti ako prihvate druge dvije strane. Međutim, Skupština R BiH nije prihvatila genocidni plan, ali je donijela odluku o nastavku mirovnih pregovora…
Iza paravana…
Šta se u krugovima krojača naše sudbine događalo iza paravana ? Odgovor na postavljeno pitanje može se potražiti u nepresušnom vrelu validnih izvora. Jedan od najzanimljivijih je knjiga Haruna Yahye ” Tajna ruka u Bosni ” (str. 102 -107) :
” Poslije nekoliko mjeseci vidjet će se da je Vance – Owenov plan bio druga velika strateška podrška Srbima od zapadne ” Tajne ruke ” ( * prva je izlobirani embargo na uvoz oružja , op. AK ). Vance – Owenov plan iz januara 1993. god. , sa verzijom „ etničkih podjela ” , u kratkom periodu poslije izlaska u javnost izazvao je stvarne sukobe u srednjoj Bosni između bos. muslimana i hrvata…
Naročito se to isticalo u centralnoj Bosni, gdje su do tada bos. muslimani i Hrvati bili zajedno, i ponovo prema Noelu Malcomu „ ovo je razvoj situacije koji su autori plana mogli lahko predvidjeti prije plana ”. Drukčije rečeno, Vance – Owenov plan je proizveden sa namjerom stvaranja sukoba između bos. muslimana i Hrvata…”
Karađorđevo…
” U okviru „ humanitarne pomoći ” bilo je stvari koje su i koristile, ali je onda ta „ pomoć ” kao ucjena bosanske vlade. Jedan od najočiglednijih primjera je „ mirovni plan ” predložen od Beograda i Zagreba. Krajem 1993. god. pročulo se da Milošević i Tuđman imaju „ plan za podjelu Bosne ”, plan je predviđao bos. muslimanima 10 – 15 % teritorije, i taj plan su podržali Owen i Stoltenberg, koji je od aprila na „ dužnosti ” naslijedio Vancea, iako su se iz Predsjedništva BiH proširili glasovi, od Fikreta Abdića i drugih „ liberalnijih ” članova – srpskih i hrvatskih, da je Izetbegović odbio „ plan podjele ” BiH. ”…
„ Humanitarna pomoć ”…
” I tu će se ispostaviti stvarni cilj „ humanitarne pomoći ”. U vrijeme „ kada je Izetbegović odbio plan, zapadne vlade su obavijestile Sarajevo da će upola smanjiti „ humanitarnu pomoć ”. Prema izlaganju potpredsjednika BiH Ejupa Ganića, „ humanitarna ” pomoć je upotrijebljena kao „ sredstvo pritiska ” nad bos. muslimanima. Bosanskohercegovački ambasador pri UN Muhamed Šaćirbegović je na konferenciji za štampu rekao kako iz Ureda međunarodnih posrednika – Owena i Stoltenberga došla Vladi prijetnja – „ ako ne prihvate mirovni sporazum, humanitarna pomoć će biti ukinuta. ”…
Zašto se pomoć smanjivala ???
” Alija Izetbegović je na sastanku OSCE- a u aprilu 1994. godine, u Budimpešti sretno odgovorio i otvoreno predočio „ dvoličnjaštvo ” Zapada. Bosanski lider je u priči ovako rekao za „ humanitarnu pomoć ”:
„ Za većinu smo pružili neočekivani i neopisivi otpor. Počeli smo sa lahko naoružanim grupama od 20 do 150 ljudi i neutralizovali smo desetke hiljada napadačkih vojnika, uništitli više od hiljadu tenkova i transportera, stvorili smo vojsku od 150 hiljada vojnika. Što smo više jačali odbranu, pomoć se smanjivala. Zašto ? Ima li odgovor za ovo ? ”…
” Izetbegovićevo pitanje je važno i razumljivo: što su bos. muslimani jačali, „ humanitarna pomoć ” se smanjivala od mirovnih snaga. Naravno, za to postoji jedan odgovor: Zapad nije želio da bosanski muslimani pobijede Srbe. Ta data „ humanitarna pomoć ” korištena je za prikrivanje tajnog saveza između Srba i Zapada, te za „ neutralnost ”. Za to je upotrijebljen ekonomski princip „ marginalna kost ”, pored koristi koju će dati, činjenje „ hum. pomoći ” nastojat će što manje pomoći bos. muslimanima. Ali, čim su bos. muslimani počeli da jačaju, kao što je istakao Izetbegović, „ hum. pomoć ” je zaustavljena. Dok je sa „ hum. pomoći ” i drugim aktivnostima zapadnih snaga ličilo da su na strani bos. muslimana , njihov stvarni princip je bio : „ da se čini da pomažemo bosanskim muslimanima a, ustvari, učiniti sve da bi im se što manje pomoglo.“ Osim toga, i druge „ ljudske ” aktivnosti imale su osobinu zamke. Jedna od najvažnijih su „ zaštićene zone ”… ”
Svjedočanstvo o prljavim rabotama ” demokratskog svijeta ” dao je i ugledni profesor Francis Boyle, bivši pravni savjetnik i advokat vlade Republike BiH u pregovorima o uspostavljanju mirovnog plana za BiH:
” Otišao sam u Njujork kako bih bio sa bosanskom delegacijom na Vance-Owen pregovorima, gdje sam bio njen savjetnik. Nakon toga sam otišao na Međunarodni sud i podnio tužbu protiv Jugoslavije zbog počinjenog genocida protiv svih Bosanaca i Hercegovaca, ne samo protiv Muslimana. Muslimani jesu bili najveće žrtve, ali moja odgovornost bila je da predstavljam sve Bosance i Hercegovce, posebno one koji su ostali odani Republici BiH. Kao što vam je poznato, među njima su bili i mnogi bosanski Srbi. Naravno, Milošević nije obraćao pažnju na tu tužbu i znao sam da će to biti slučaj. Ali sam mislio da će Vijeće sigurnosti uvažiti tužbu, kako su prema UN-ovom pravu i morali napraviti. Međutim, Vijeće sigurnosti je to odbilo. Radovan Karadžić je odbio potpisati Vance-Owenov plan, a bosanska vlada ga je prihvatila, ali velike sile su odlučile da će kazniti Bosance – koji su bili žrtve – i eliminisati BiH kao državu… ”
Genocidni plan…
” Owen-Stoltenbergovog plan je predviđao da BiH bude iscijepana na tri državice koje nikako ne bi mogle preživjeti, a sve s ciljem da se uništi bh. državnost po međunarodnom pravu i njeno članstvo u Ujedinjenim nacijama, i da se još 1,5 do dva miliona Bosanaca podvrgne etničkom čišćenju. Do tog trenutka, u proljeće 1993. godine, već je dva miliona Bosanaca bilo podvrgnuto etničkom čišćenju. Owen i Stoltenberg došli su dovršiti posao. Pri tome, ne smijemo zaboraviti da je Owen predstavljao Evropsku uniju i sve zemlje članice, a Stoltenberg Organizaciju Ujedinjenih nacija. Još jednom sam obnovio tužbu protiv Rusije, Velike Britanije i Francuske, ne bi li se konačno svemu tome stalo u kraj, ali nažalost bez uspjeha. Date su mi instrukcije od Predsjedništva Republike BiH da ponovo odem na Međunarodni sud i da podnesem tužbu protiv Jugoslavije, što sam i učinio. Proveo sam cijeli dan u sjedištu UN-a u Njujorku, gdje sam lično prijetio da ću tužiti sve stalne članice Vijeća sigurnosti, zatim sam odletio za Hag i zatražio hitni sastanak Međunarodnog suda pravde, sa zahtjevom da se zaustavi Owen-Stoltenbergov plan i ukine embargo na oružje. Sljedeći dan odletio sam u Ženevu kao advokat cijele delegacije Republike BiH, u kojoj nisu bile samo vladajuće, nego i sve opozicione stranke. Bio sam advokat za sve njih u to vrijeme. Svi bosanski politički lideri su bili tamo. Ja sam se lično postarao da se Owen-Stoltenbergov plan nikad ne usvoji. ”
Stop genocidnom planu…
” Sabotirao sam sve, to je sigurno. Bosanska vlada mi je dala ovlasti da pokušam ispregovarati alternativu planu Owen-Stoltenberg. Moj savjet je bio da se kao model uzme političko uređenje Švicarske, međutim Owen i Stoltenberg i njihovi advokati odbili su pregovarati, jer je njihov plan bio da se BiH u potpunosti uništi. Odbili su prihvatiti bilo kakav kompromis, kao i prijedlog da BiH bude reorganizovana po uzoru na Švicarsku. Naravno, u Ženevi sam spriječio da se to desi i odletio za Hag kako bih raspravljao o privremenim mjerama zaštite za Bosance i Hercegovce. Na Međunarodnom sudu sam nadmoćno dobio taj slučaj, praktično zabranjujući Owen-Stoltenbergov plan jer je bio genocidan. Nakon toga vratio sam se u Ženevu kako bih se opet sastao s bosanskom delegacijom koja je još bila tamo i tada sam im rekao da je vrijeme da tužimo Veliku Britaniju. Oni su bili najgori… Morali smo to uraditi kako bismo pokušali da zaustavimo dalje cijepanje BiH i kako bi pokušali da ukinemo embargo na oružje. Naposljetku, tadašnji predsjednik Alija Izetbegović me je ovlastio da tužim Veliku Britaniju. ”
Ucjena…
” Sve je bilo spremno za saslušanje na Međunarodnom sudu, na kojem sam Britaniju optužio za pomaganje u genocidu protiv stanovnika BiH, međutim, britanska Vlada je zaprijetila bosanskoj da će oni presjeći sav dovoz hrane u Bosnu i Hercegovinu ako meni bude dopušteno da ih tužim. U to vrijeme, hrana je uvožena preko vojne baze pod kontrolom Amerikanaca do Sarajevskog aerodroma, koji je bio pod kontrolom britanskih i francuskih trupa. Pod tim okolnostima i imajući u vidu da je to bila izuzetno teška zima 1993. godine, bosanska Vlada je bila primorana da povuče tužbu protiv Britanije. Kada sam povlačio tužbu, rekao sam Međunarodnom sudu da je to učinjeno pod prijetnjama i da BiH zadržava pravo da tuži Veliku Britaniju u budućnosti. Tako, ako BiH ikada odluči da tuži Veliku Britaniju, ona to i dalje može napraviti… ”
Bjelosvjetski mešetari…
Interesantni podaci o mirovnim pregovaračima i krojačima naše sudbine mogu se pronaći u brojnoj literaturi. Semir Osmanagić, ” Piramida moći na Planeti ”:
” Rat u Bosni je dobar primjer, jer svako od nas misli da zna šta se dešavalo. Nećemo govoriti o lokalnim vođama koji su bili u prvom planu … već o vanjskom inžinjeringu koji je taj rat vodio u željenom smjeru. Vrijeme će pokazati da li su ključne operativne uloge imale slijedeće organizacije:
Bilderberg Grupa, Trilateralna Komisija, Komitet 300, britanski Kraljevski Institut za medjunarodne poslove (RIIA), američki Savjet za međunarodne poslove (Council on Foreign Relations), Kissinger Associates.
Zovimo ih skračeno Bil, TC, C 300, RIIA, CFR i Kiss.
U predvečerje sukoba u bivšoj Jugoslaviji zemlje Evropske Unije su postavile svog prvog “mirovnog pregovarača”. Sjećamo se, bio je to lord Carrington. Carrington je bio lider Bilderberg Grupe (Bil), predsjednik RIIA i jedan od članova C 300. Ujedno je i jedan od osnivača Kissinger Associates (Kiss).
Kad njegovo posredovanje navodno nije dalo rezultate (a u stvari on je odigrao očekivanu ulogu) zamjenjen je sa dvojcem: lord David Owen (Bil, TC) i Cyrus Vance (Bil, CFR, TC). Zatim slijede Šveđanin Carl Bildt (Bil) i Norvežanin Thorvald Stoltenberg (Bil, TC). U dva navrata se ubacivao nezavisni pregovarač Jimmy Carter (svojevremeno predsjednik TC, član CFR-a).
Kada je četvrt miliona ljudi pobijeno, “napokon” dolazi ekipa sa Richard Holbrookeom (CFR, TC, Bil), mirovnim pregovaračem tadašnjeg predsjednika Bill Clinton-a (CFR, TC, Bil). Dnevno su bili umiješani ministri Warren Christopher (CFR, TC) i William Perry (Bil).
Stvara se globalna NATO armija i prvi vojnik 60.000 trupa je admiral Leighton Smith (CFR). Naravno, Carl Bildt (Bil) kontrolira civilni dio operacija. Utjecajni američki ambasador u Beogradu bio je Warren Zimmerman (CFR), a financijer George Soros (Bil) imao je i ima niz ne-profitnih fondacija diljem jugoistočne Evrope.
Svi su oni slijedili uputstva David Rockefellera i Henry Kissingera, močnih lidera Bilderberg Grupe, Trilateralne Komisije, britanskog i američkog Instituta za vanjske odnose. To su ljudi koji mijenjaju svijet i odlučuju o rezultatima tih promjena… ”
Analiza…
Na osnovu iznesenih činjenica komotno mogu zaključiti da je velikosrpska politika imala bezrezervu podršku najutjecajnijih svjetskih krugova zahvaljujući bliskim vezama između njih i ” Balkanskog kasapina ” – Slobodana Miloševića. Za BIH posebno je paklena bila 1993. godina i dolazak na scenu novog UN mirotvorca, Thorvalda Stoltenberga… Upravo je on nesebično zastupao genocidne planove za BIH. Osim priznavanja rezultata genocida, Owen – Stoltenbergov mirovni plan je predviđao konfederalno uređenje zemlje sa otvorenom mogučnošću da jedna od tri državice unutar BIH u nekoj povoljnijoj globalnoj situaciji istupiti iz zajednice. Doduše, po tom mirovnom planu za izlazak iz zajednice BIH morala se izlobirati saglasnost sve tri državice. Prema genocidnom planu eventualni nesporazumi rješavali bi se u Vijećeu sigurnosti UN… Bojim se, na identičan način kao i pitanje Rezolucije o Srebrenici ove godine… Stoltenberg, zajedno sa lordom Owenom, na kraju svoje mirovne misije ucjenjivao je rah. Aliju Izetbegovića da prihvati plan podjele BIH iz Karađorđeva. Oni su zastupali interese SANU – a…Odlaskom sa pregovaračke scene tandema Owen – Stoltenberg, osvanuli su bolji dani za BIH…Nema nikakve dileme: Stoltenberg nije bio prijatelj pravde,bošnjačkog naroda i države BIH…
Draga Sanda…
Po zdravim zakonima prirode proizilazi da prijatelj mog neprijatelja ne može biti moj prijatelj… Dovoljno uporišta za iznošenje date tvrdnje pronalazim u činjenici da je jedan od tvoraca nerealizirane ideje ” Smrt BIH ”, Thorvald Stoltenberg, prijatelj sanskoj vertikali poštenja. U trenutku kad se g. Sanda Hagen na stranici Sanska ARENA javno pohvalila ko je njen blizak prijatelj, zemlja Bosna se kao kula od karata srušila u mojim očima… Od tog šokantnog trenutka više ništa nije bilo isto ” ko lani ”…
Sanda Hagen ” Draga Sanda, hvala ti za veliku pomoc i lijep razgovor u teskom i kisovitom danu. Topli pozdrav od Karin i Thorvald Stoltenberg ”
Poruka…
Ovim blogom ne želim Sandi ništa imputirati ili je eventualno regrutirati u bilo kakve bjelosvjetske mešetarske krugove. Naprotiv, misija sanske humanitarke je u funkciji zbrinjavanja gladnih pasa. Daleko od toga da ne volim životinje, ali nerado se sjetim ratne 1992. godine, kad je dokazani prijatelj velikosrpske politike, francuski predsjednik Francois Mitterand, svojim iznenadnim dolaskom u Sarajevo amortizirao planove međunarodne zajednice za odlučnu akciju u BiH. Rezultat posjete francuskog Predsjednika bio je otvaranje ” zračnog mosta ” kako humanirtarna kriza ne bi eskalirala. Uspostavom ” zračnog mosta ” napaćenom, gladnom i opkoljenom Sarajevu francuska glumica Brigitte Bardot dopremila je veliki kontigent hrane za gladne pse. Mislim da je BB i danas najomrženija humanitarka u Sarajevu !? Sve za interese pasa !? Draga Sanda, puno si sličnija zločestoj bakici BB nego što misliš…
Naredni blog u utorak 20h…
Piše: Amir Kurbegović
KOMENTARI