Značajan udio u rasvjetljavanju brojnih slučajeva oduzimanja zemljišnih posjeda („de iure“ (po pravu) u vlasništvu Bošnjaka i „de facto“ (u praksi) u posjedu ostalih naroda), nakon austrougarske okupacije, dali su sanski autori Vedad i Edin Bišćević. Oni su u autorskim knjigama ”Naseljena mjesta općine Sanski Most” i ”Građa za historiju općine Sanski Most”, sumirali rezultate oduzete zemlje (na bazi čiflučkih odnosa i agrarne reforme) za 57% podataka preuzetih iz zemljišnih knjiga („Gruntovnica“).
Upravo njihovi obrađeni podaci iz zemljišnih knjiga o oduzetoj zemlji na sanskom području, predstavljaju istinsko historijsko blago. Uvidom u podatke iz zemljišnih knjiga lako je ustanoviti da je najviše posjeda oduzeto Mehmed-paši Bišćeviću, posljednjem bihaćkom kapetanu, a kasnije i muselimu. Zaista je njegova sudbina bila, nadasve, tragična.
Iz priloženih dokumenata jasno se vidi da je nakon smrti Mehmed-paše Bišćevića, udovica Almaza Babić ubrzo stupila u drugi brak. Ona se udala za Mehmed-bega Kapetanovića zvanog Ljubušak. Ko je bio Ljubušak?
Mehmed-beg (Ali-beg) Kapetanović rodio se 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog. Potiče iz stare i ugledne kapetanske porodice, a njegov djed Sulejman- beg bio je posljednji kapetan ljubuške kapetanije. Završio je medresu u Ljubuškom i učio orijentalne jezike. Od 1863. do 1876. godine bio je kajmakam u Stocu, Ljubuškom, Foči i Trebinju. Sa prvom ženom iz stolačke familije Rizvanbegović, dobio je sina Riza-bega. Od nje se razveo i sa sinom je 1876. godine otišao u Sarajevo, gdje se oženio po drugi put. Druga žena bila je Almaza, udovica Mehmed-paše Bišćevića i kćerka Mustafe- paše Babića.
Zahvaljujući ugledu svog punca, već sljedeće godine (1877.), Ljubušak je postao gradonačelnik grada Sarajeva i poslanik u Carskoj skupštini (Istambul). Nakon toga bio je stalni član Gradskog vijeća u Sarajevu. Gradonačelnik Sarajeva postao je ponovo 1893., ali se nakon preživljenog moždanoga udara 1898. godine povukao sa gradonačelničkog položaja i iz javnoga života. Umro je 1902. godine.
U kulturi je stekao zaslužno mjesto kao književnik i sakupljač narodnih umotvorina: pjesama, priča, bajki, poslovica i popjevaka. Bio je osim toga i prevodilac sa orijentalnih jezika, narodni prosvjetitelj, vrstan govornik i polemičar, sposoban političar, nadaren kaligraf, dakle osoba raznovrsnih interesa. Objavio je dvije knjige: „Narodno blago“ (1888.) i „Istočno blago“ (1896.). Napisao je i desetak priča za djecu („Mali orač“, „Moj prijatelj“, „Otac“ i druge).
Pripadao je prvoj generaciji bošnjačkih pisaca. Grupa bošnjačkih književnika, sa Mehmed-begom Kapetanovićem na čelu, pokrenula je u Sarajevu prvi nacionalni list tadašnjih bosanskohercegovačkih muhamedanaca- „Bošnjak“. List je izlazio u periodu od 1891. do 1910. godine. Objavio je i dvije političke brošure: „Što misle muhamedanci u Bosni i Budućnost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini“. (H. Sadiković,”Mehmed-beg Kapetanović i Riza-beg Kapetanović”).
S obzirom na to da sa Ljubušakom nije imala djece, Almaza je vlasništvo zemljišnih posjeda (u Dabru, Majkić Japri, Budimlić Japri i Sanskom Mostu) pravno prenijela na Kapetanoviće. Dakle, Mehmed-beg Kapetanović i njegov sin iz prvog braka Riza-beg naslijedili su zemljišne posjede, čiji je prvobitni vlasnik bio Mehmed-paša Bišćević. Ko je bio Ljubušak mlađi?
Riza-beg Kapetanović rođen je u Vitini kod Ljubuškog 1868. godine. Riza-beg je od malih nogu odgajan gransenjerski, a kako mu je otac Mehmed-beg bio razborit čovjek, znao ga je odgojiti u duhu novog vremena. Nakon okupacije Bosne 1878. godine, Riza-beg je bio prvi Bošnjak koji je pohađao „Knabenpensionat“ (vojnokadetsku školu) u Sarajevu, a nakon zvršetka penzionata pohađao je neko vrijeme ruždiju.
Kad je 1900. godine pokrenut prvi bošnjački časopis „Behar“, u kojem počinje sarađivati i Riza-beg pjesmama i kraćim pričama, a naročito folklorističkim radom. Riza-beg je bio prvi bošnjački pjesnik koji je pisao latinicom i prvi koji je objavio zbirku pjesama iza austrougarske okupacije (1893.). Sudjelovao je u osnivanju društva „Gajret“ (1903.) i dao mu ime. „Gajret“ je bio društvo za potpomaganje muslimana učenika srednjih i visokih škola u Bosni i Hercegovini i Austro-Ugarskoj. Umro je u Sarajevu 1931. godine. (H. Sadiković,”Mehmed-beg Kapetanović i Riza-beg Kapetanović”).
Tako su pisci Kapetanovići iz Sarajeva, a rođeni Ljubušaci, linijom ženidbe i nasljedstva došli u direktnu vezu sa oduzetom zemljom na sanskom području.
Zahvaljujući velikodušnim poklonima Mehmed-paše Bišćevića i Almaze Babić Kapetanović, u formi vlasništva zemljišnih posjeda u: Dabru, Majkić Japri, Budimlić Japri i Sanskom Mostu (52.010,24 (= 27.029,51 + 16.965,32+7.983,16 +32,35) dunuma i K. S. 368 (= 190+93+84+1 i slučajeva 1948. 17=0+1+16+0), Kapetanovići su po veličini oduzete zemlje postali najoštećenija porodica na sanskom području.
Vlasništvo oduzete zemlje u navedenim naseljima, za samo nekoliko decenija, promijenilo je više vlasnika. Naposlijetku, pomenuti zemljšnji posjedi oduzeti su i njenim posljednjim vlasnicima Bošnjacima, a pripali su mnogim porodicama iz reda ostalih naroda.
Privremena tabela oduzete zemlje za obrađenih 57% podataka iz zemljišnih knjiga na sanskom području, a uokvirena u pravnu regulativu prvenstveno poštivajući pravilo de jure vlasnik, izgledala bi ovako:
_______________________________________________________________________________________
Vlasnik po gruntovnici Naseljeno mjesto Površina u dunumima Kmetska selišta Br. sl. 1948. _______________________________________________________________________________________________________________
1.Kapetanović (Dabar, M. Japra, B. Japra) 52.010,24 368 17
2.Đumišić – 21.163,70 123 5
3.Bišćević (bez Dabra,M. Japre, B. Japre) 17.477,44 146 16
4.Beširević – 15.308,70 134 12
5,Kurbegović – 15.234,19 146 36
6.Cerić – 14.024,73 194 44
7.Kulenović – 12.669,05 138 7
8.Čekić – 10.720,30 128 15
9.Miralempašić – 9.011,44 228 12
10.Krupić – 8.794,28 114 19 _________________________________________________________________
Ako ste kojim slučajem pomislili da su Ljubušaci bili jedini Kapetanovići, koji su linijom ženidbe na poklon dobili miraz u kasnije oduzetoj sanskoj zemlji, onda griješite. U Kruharima je Đuma Čekić kao miraz donijela zemljišne posjede Husein-begu Kapetanoviću iz Ključa, čija vrijednost je iznosila 56,91 dunuma (1 K. S.). Tim poklonom je status oštećenika na sanskom području, radi oduzetih zemljišnih posjeda, stekla još jedna begovska porodica- ključki Kapetanovići.
„Ključki Kapetanovići u austrougarskom vremenu ne predstavljaju krupne zemljišne posjednike. Njihovi zemljišni posjedi 1918. obuhvatali su svega 72 kmetska selišta, najznačajnijim dijelom na prostoru Ribnika Donjeg (39selišta) i Ribnika Gornjeg (20 selišta). Ostatak selišta je bio u Bravskom (tri selišta), Gradcima (osam selišta), Ključu (jedno selište) i Velijama (jedno selište). Najviše selišta (ukupno 40 selišta: 17 u Ribniku Donjem, 11 u Ribniku Gornjem, osam u Gradcima, tri u Bravskoj i jedno u Ključu) posjedovali su Muharem-beg, Husein-beg i Đula, udata za Mahmud-bega Biščevića u Bihać, djeca Mustaj-bega Kapetanovića.
Međutim, niko se od ovih Mustaj-begovih nasljednika nije isticao po veličini svojih posjeda: … Husein-beg, oženjen sa Đumom Čekić, umro je 7. 6. 1920., a iza njega su ostali sinovi Ibrahim i Mehmed, te kćerke Fatima i Almasa, udata za Mehmed-bega Beširevića u Bihać“. (H. Kamberović,”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 375-376)
Jesu li ljubuški i ključki Kapetanovići u srodstvu?
„Postoji niz begovskih porodica koje se prezivaju Kapetanovići, ali one, uglavnom, nemaju zajedničko porijeklo. Zajedničko svim Kapetanovićima je činjenica da su pripadnici njihovih porodica obavljali kapetanske dužnosti, i upravo tu je izvor njihovog prezimena…
Potomci Mehmed-bega, kapetana Jajačke kapetanije, te ključkih, tešanjskih, dobojskih, derventskih, kozaračkih, prijedorskih, glamočkih, mostarskih i ljubuških kapetana- prezivali su se Kapetanovići. Svi oni smatrali su se begovima jer su svi kapetani, zahvaljujući samom položaju koji su imali, bili begovi, ali nisu svi na prijelazu 19. i 20. stoljeća sačuvali begovski status: neki su ili osiromašili ili su se jednostavno iselili iz Bosne 1878., pa se u austrougarskom vremenu uopće ne spominju“. (H. Kamberović, ”Begovski zemljišni posjedi u BIH od 1878. od 1918.”, str. 375-376)
Iako ljubuški i ključki Kapetanovići ne pripadaju istom ogranku, ipak ćemo oduzetu zemlju proknjižiti na zajednički konto. Razlog treba potražiti u činjenici da su sanski autori od samog početka ove teme i druge prezimenjake vodili pod jednom porodicom (npr. Delići-Bošnjaci i Srbi, Kovačevići- Bošnjaci i Srbi, Grgići- Bošnjaci i Hrvati itd.)…
Sveukupni zbir oduzete zemlje na sanskom području, za obrađenih 57% podataka iz zemljišnih knjiga, na zajedničkom kontu Kapetanovića iznosi impresivnih 52.067,15 (= 52.010,24+56,91) dunuma (K. S. 369= 368+1 i slučajeva 1948. 17= 17+0). Udjel ključkog ogranka Kapetanovića, u ukupnom zbiru vrijednosti oduzete zemlje na sanskom području, nije imao bitnijeg uticaja na trenutno stanje po tabeli de jure vlasnik…
KOMENTARI