Ponekad u određenom periodu života,dođe ono vrijeme kada jednostavno morate otići. Drugi ljudi,druga sredina,drugi grad.
Žao mi je što odlazim a u isto vrijeme i drago jer budimo iskreni ovdje smo već sve vidjeli. Vrijeme je za neke druge stvari,neke druge avanture,neke nove priče,vrijeme je za dalje.
I dok se posljednji dani u ovom gradu odbrojavaju ja imam toliko pitanja na umu,jedno od njih je i pitanje : „šta mi je to ovaj grad ponudio,šta ću zapamtiti?“
E pa sad,šta vam može ponuditi grad koji ima više kurvi i wannabe političara od samih poštenih ljudi? Iznenadili bi se. Sanski Most vam je jedan od onih gradova gdje mora malo da se zagrebe ispod površine da bih vidio ljepote grada i šta vam sve on može pružiti. Ali u isto vrijeme grad posjeduje nešto što je jako opasno i toksično po život. Ljude. Mnogo njih. Svi spremni da kažu koji sočni trač,da nekog blate ili eventualno da kažu neku laž.
Nažalost u isto vrijeme to vam je i ljepota jer nekako ne morate da plaćate kartu za kino da bi vidjeli dramu,jer se sama drama odvija baš na ulicama ovog divnog grada. Grada na devet rijeka. A nažalost nama je potrebno mnogo više od tih devet da opere sve grijehe sa nas.
Još uvijek nisam odgovorio na pitanje i ne znam da li želim. Jer,ponudio je ovaj grad mnogo ono najbitnije meni jeste priča ali u isto vrijeme ne želim da mislim da je to sve. Svi se mi vratimo jednog dana. Neki prije,neki kasnije. Neki sa komadićem papira na kojim će da im stoji potpis šefa a neki se vrate sa potpisom one lijepe žene iz biroa. Nema potrebe da se na ovo gleda tako crno,pa svi su dobili potpis.
Bilo kako bilo,ovo je izgleda godina kada sam dosta puta rekao „zbogom“ i svi se naravno vodimo onom „zbogom nije kraj“. E pa reci to bivšoj djevojci oženjeni idiote.
A o ljubavi neću ni da počinjem. Još uvijek će da ostane u ovom gradu. Da li je prljava ili čista hmmm. U ovom gradu ništa nije tako čisto i nevino kako izgleda. A za ovo drugo bi se dobro iznenadili.
Zauvijek vaš i naravno S ljubavlju i mržnjom…
Posvećeno Sanskom Mostu.
TADA. SADA. ZAUVJEK.
KOMENTARI