Napadač bh. reprezentacije i zagrebačkog Dinama, Armin Hodžić (23), u velikom intervjuu za “Sportske novosti” govorio je o svojoj igri, klupskim ciljevima i mogućem pojačanju konkurencije.
Na treningu je krivo stao, bol je jučer zadavao probleme i čuli smo da je junak remija protiv Rudeša dvojben za utakmicu s Istrom. Rutinski posao?
“Rutinska je bila i utakmica u Novigradu pa smo se tresli do zadnje sekunde. Nema danas lakih utakmica. Istru treba ozbiljno shvatiti i cilj je odvesti utakmicu u mirne vode na samom početku”, poručio je Hodžić, koji je bio dobro raspoložen nakon tog gola Rudešu.
“Moj posao je da zabijam i činim to najbolje što mogu. Nekada uđe iz ‘mrtvog kuta’, nekada promašiš ono što svi vide već u golu. To je tako”.
On i Henriquez u Dinamu su pod posebnim povećalom, ali tako je svuda. Kad ne igraju i ne zabijaju, puno je upitnika i teorija. Kako se on osjećao u ovom razdoblju kad nije igrao i zabijao?
“Izuzetno motivirano! Da se dokažem treneru, navijačima, ali i samom sebi. Nogomet je sport u kojem se ne živi od stare slave. Svaki dan je novo dokazivanje i čim prije to svi skupa shvatimo, to će nam biti bolje. Nemam problem s izazovom, dapače”.
Nikako da ni on ni Henriquez uhvate kontinuitet. Što je tome uzrok?
“Ne mogu pričati o trenerovim odlukama i namjerama. I da mogu, ostavio bih to unutar svlačionice. Svjestan sam kako je i trener u problemu kada ima visoku koncentraciju kvalitete u svlačionici, svi bi htjeli igrati, a mjesta je za njih 11. Već sam rekao da je svaka minuta šansa za novo dokazivanje i toga se držim. S trenerom često komuniciramo, ali detalji neka ostanu među nama. Igra onaj za kojeg trener procijeni da mu može više donijeti u određenom trenutku”.
Puno se priča o prijelaznom roku, a napadači su i tu u prvom planu. Dolazak Gavranovića je, čini se, gotova stvar, možda dođe još jedan napadač. To znači da će jedan od sadašnje dvojice morati otići?
“Da je Gavranović gotova stvar, pročitao sam jedino u novinama. Ne znam ništa o tome, kao i o dolasku nekog drugog napadača. Svi smo mi vojnici Dinama i klub radi ono što misli da je najbolje u danom trenutku. Ako me pitate bojim li se konkurencije – naravno da se ne bojim!”.
Ako dođe Gavranović, mogao bi automatski imati osigurano mjesto u momčadi?
“Ne mogu odgovoriti na hipotetsko pitanje. Pitajte me to kada i ako dođe. On ili netko drugi. Kada bih se zamarao svim stvarima koje pročitam o sebi ili klubu u kojem igram ili sam igrao – vjerojatno bih završio u ludnici. Isključim se iz svega toga jer to je najbolji način”.
Kakav je uopće odnos dvojice konkurenata, u ovom slučaju Hodžića i Henriqueza?
“S Angelom imam odnos kakav imam sa svim suigračima. Poštujem ga i cijenim jer svi smo mi dio iste priče i imamo isti cilj. Da, on mi je konkurent za mjesto u momčadi, ali i ja sam njemu. Blago momčadi koja ima više opcija”.
Ako ipak ostane na zimu, što Hodžić očekuje u nastavku sezone?
“Cilj je uvijek isti, uzeti sve domaće trofeje te u Europi gurati koliko ide. U ovoj sezoni očekujem da se vratimo na mjesto koje nam pripada po kvaliteti i organizaciji. Dakle, dvostruka kruna. Osobna očekivanja su vezana isključivo uz zdravlje. Samo da je s tim sve u redu, ostalo će doći samo po sebi”.
Je li ovo maksimum ove momčadi ili igre mogu i moraju biti bolje ako ih gledamo kroz prizmu konkurentnosti u Europi?
“Ova momčad je bolja iz treninga u trening. Iz svake utakmice uzmemo nešto novo i s vremenom će biti dovoljno za visoke stvari. Do Lige prvaka još je osam mjeseci. Ajmo mi utakmicu po utakmicu rješavati protivnike, stvarati automatizme i dobre navike”.
Reprezentacija BiH još traži izbornika, ima li nekih novosti iz Sarajeva?
“Svi čekamo rasplet te situacije. Više je kandidata i zaista mi je teško reći tko će biti novi izbornik”.
Spominje se i Robert Prosinečki?
“O Prosinečkom ne mogu reći puno jer ga ne poznajem, ali prema onom što su mi pričali riječ je o vrhunskom stručnjaku. Vidjet ćemo”.
Koliko je Dinamovim igračima teško igrati kad imate 12 bodova prednosti, tereni su loši, protivnici se uglavnom brane? Čini se da je sad Dinamu najveći protivnik – Dinamo?
“Ne priznajem to. Je l’ vama teško svaki dan ustati, otići u redakciju i svaki dan iznova pisati? Nije, jer vam je to posao. Ako sam ja profesionalac koji živi od nogometa i za taj nogomet, onda u svaku utakmicu moram ući kao da je zadnja. Tereni su loši nama, ali i protivniku. Mi smo Dinamo i moramo pronaći ključ za svaku bravu”.
Koliko ga opterećuje promašeni zicer, velika prilika, nosi li jedna lopta gubitak trenerova povjerenja i vlastita samopouzdanja?
“Možda su mi promašaji stvarali opterećenje dok sam bio mlađi. Kako vrijeme ide, sve više takve stvari primam lakše k srcu. Naravno da boli svaki promašaj, ali niti je svijet počeo s tom propuštenom šansom niti će s njom završiti”.
Dojma smo da je izgubio status i samopouzdanje nakon onog promašenog velikog zicera na Poljudu?
“Ma ne. Ponavljam, možda mi je prije to teško padalo, ali kako starim valjda dobivam na iskustvu i s nekim stvarima se onda mogu lakše nositi. Naravno da mi je žao zbog tog promašaja na Poljudu, ali nećemo od toga raditi znanost”.
Nedostaje mu gol u derbijima, Rijeci ili Hajduku, razmišlja li o tome?
“Imam to u podsvijesti, ali ne zamaram se stvarima koje ne mogu promijeniti. Možda mi sreća vrati u trenutku kada će to biti puno značajnije”.
Dobro, možda ovaj gol Rudešu bude najava neke nove serije?
“Ne želim ništa najavljivati jer sam se već opekao s takvim prognozama. Nismo strojevi da zabijamo kao na traci. Meni je najvažnije da dajem sve od sebe na treninzima i utakmicama i znam da će me to jednom nagraditi. Ako si pošten prema lopti, ona ti vrati”.
(BiH.ba)
KOMENTARI