Ne dešava se u BiH politika, nego politikantstvo i populizam. Političko – politikantski verbalni idiotizam je nažalost dobio pravo na javno djelovanje. Zbog toga je populizam najveći neprijatelj demokracije… Osnovni sadržaj populizma je demagogija. Tehnologija promidžbe retoričkim manipulacijama osnovni je princip postizanja političkih ciljeva… Neodvojiv je i neodrživ bez parola i retoričkih obmana.
Populizam je oružje samozvanih i nepotvrđenih lidera koji su zaokupljeni opsesijom vođe i budućeg lidera. Populisti se mogu odreći svega, porodice, normalnog života, vjere, pa i razuma, ali se nikako odreći ne mogu fanatizma želje da budu zapaženi kao vođe i lideri…
Populiste je nemoguće odvraćati od ambicije. Populizam kao temelj svoje strategije ima stjecanje i održavanje moći i utjecaja. Bilo da je riječ o seoskom vođi, vođi grada, vođi stranke, vođi kantona, entiteta, države, uglavnom vođi… Populizmu treba bilo kakva i bilo kolika podrška. Populizam se ne mjeri istinom, ni učinkom, nego podrškom…
Svojevremeno je među biračima prepoznat kao vođa i Silajdžić, kratko i Lagumdžija, Radončić, pa pomalo Komšić… Mediji su ih slavili, birači uzdizali, davali glasove… Pa su onda po dolasku na vlast počeli blijediti, a neke su pri samom kraju mandata počeli i prezirati… Iako neki solidni, realnog učinka, ipak se nisu mogli nositi sa izazovom očekivanja njihovih birača i građana u cjelini… A građani anomalije populizma uoče zadnji, kad je već kasno i kad im se šteta prevali preko leđa…
Pročitajte više na http://asimkamber.com/populisti-cisti-k%E2%80%B2o-djecja-guza/
KOMENTARI